Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu u završnoj je fazi priprema trećeg Ekonomskog foruma Bosne i Hercegovine, koji će biti održan 25. februara 2019. godine u sarajevskom hotelu Holiday.
Šta će biti glavne karakteristike ovogodišnjeg Foruma, koji je za kratko vrijeme izrastao u respektabilan regionalni naučno-poslovni skup, u razgovoru za Business Magazine objašnjava prof.dr. Eldin Mehić, prodekan za nastavu i međunarodnu saradnju Ekonomskog fakulteta i predsjednik organizacionog tima Ekonomskog foruma 2019.
BM: Šta možemo očekivati od predstojećeg Ekonomskog foruma, prije svega u kontekstu održavanja visokih organizacijskih normi dostignutih na prethodna dva skupa? Na šta će ovogodišnji Forum biti posebno fokusiran?
MEHIĆ: Ekonomski forum do sada je okupio više od 700 učesnika – predstavnike izvršnih vlasti u BiH, regionalnih kompanija, diplomatskog kora i akademske zajednice. Osnovni cilj Foruma je stvaranje platforme za otvoreni dijalog predstavnika poslovne i akademske zajednice i kreatora ekonomskih politika u našoj zemlji. Organizacijom ovog događaja, kao odgovorna javna visokoobrazovna institucija, nastojimo pružiti doprinos razvijanju snažnijih veza između različitih interesno -uticajnih strana koje dijele zajednički poslovni interes u BiH, što u konačnici treba rezultirati konkretnim prijedlozima i smjernicama za buduće ekonomske politike.
Očekivanja od ovogodišnjeg Ekonomskog foruma su izuzetno velika. Posebnu pažnju posvetili smo njegovom tematskom koncipiranju i učešću panelista, koji će svojom ekspertizom doprinijeti diskusijama u okviru pojedinih panela, kao i kvalitetu općih zaključaka Foruma. S tim u vezi, Forum će biti podijeljen u tri logički povezana panela. Tema prvog je konkurentnost Bosne i Hercegovine i zemalja jugoistočne Evrope. Moderirat će je prof. dr. Zlatko Lagumdžija, dugogodišnji rukovodilac projekta Izvještaj o konkurentnosti Bosne i Hercegovine, koji Ekonomski fakultet realizira u saradnji sa Svjetskim ekonomskim forumom iz Davosa. U okviru panela učesnicima će se putem video-linka obratiti i Jeffrey Sachs, svjetski poznati profesor ekonomije sa Univerziteta Columbia, direktor Centra za održivi razvoj Univerziteta Columbia i savjetnik generalnog sekretara UN-a za Agendu 2030. Pored Sachsa, u panelu će učestvovati i predstavnici izvršnih vlasti Federacije BiH i Republike Srpske te predstavnik Vijeća stranih investitora BiH.
Drugim panelom – Ekonomska saradnja Austrije i BiH: izazovi i šanse, moderirat će prof. dr Kemal Kozarić, ambasador Bosne i Hercegovine u Republici Austriji. Fokus diskusije u ovom panelu bit će mogućnosti intenziviranja poslovne saradnje sa poslovnom zajednicom Austrije, koja je najveći strani investitor u BiH. Učesnici ovog panela bit će predstavnici kompanija te lokalne i akademske zajednice iz Austrije.
U trećem panelu, kojim će moderirati prof. dr Jasmin Hošo, direktor kompanije Wienerberger/Tondach u Bosni i Hercegovini, naglasak će biti na unapređenju poslovnog okruženja BiH s ciljem pružanja doprinosa podsticanju potencijala ekonomskog rasta i povećanja konkurentnosti bh. preduzeća, a diskutanti u okviru ovog panela bit će predstavnici inostranih i domaćih kompanija koje posluju u Bosni i Hercegovini.
BM: U kojoj mjeri ste zadovoljni efektima do sada održanih foruma, prije svega kada je riječ o prihvatanju i primjeni forumskih zaključaka od institucija nadležnih za kreiranje ekonomskog ambijenta u BiH?
MEHIĆ: Izuzetno smo zadovoljni efektima prethodno održanih foruma.
Prije svega, ovaj događaj prepoznat je kao relevantno mjesto za diskusiju o ključnim ekonomskim politikama. Zaključci ranijih foruma mogu se pronaći i u pojedinim strateškim dokumentima na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta, a koji se, između ostalog, odnose na stvaranje povoljnijeg poslovnog ambijenta i jačanja konkurentnosti domaćih preduzeća, reguliranje prostora za javno-privatno partnerstvo, koncesiona ulaganja, unapređenje u pogledu postizanja održivog razvoja te uloge obrazovanja u ekonomskom razvoju.
BM: Na prošlogodišnjem skupu, između ostalog, ukazano je na lošu globalnu konkurentnost zemalja regije, uz zaključak da se “fokusiranjem na ekonomska i razvojna pitanja može bitno uticati na smanjivanje političkih tenzija“ – utisak je, nažalost, da je u praksi na sceni upravo suprotan proces. Ima li ipak i nekih pozitivnih naznaka u smjeru davanja prioriteta ekonomskom razvoju?
Regionalna saradnja
MEHIĆ: Jedan od ciljeva ovog i sličnih skupova upravo jeste podizanje svijesti o značaju regionalne saradnje, ekonomskog integriranja regiona jugoistočne Evrope i političkog djelovanja u pravcu stvaranja boljih uvjeta ekonomske saradnje kao osnove budućeg ekonomskog rasta cjelokupne regije.
Dodatno, Ekonomski forum je događaj koji daje prostora i povezivanju potencijalnih ino-investitora sa domaćim preduzećima i vjerovatno ćemo na narednim forumima fokus staviti i na aspekt poslovnog povezivanja preduzeća s obzirom na to da dobijamo brojne upite vezane za mogućnosti promocije preduzeća na Ekonomskom forumu.
BM: Malo toga konkretnog je učinjeno i kada su u pitanju javno-privatna partnerstva, koja su na prošlogodišnjem skupu također istaknuta kao jedna od važnih nedostajućih karika. Gdje, u stvari, leži ključ problema u vezi sa realizacijom velikih infrastrukturnih projekata putem javno-privatnog partnerstva?
MEHIĆ: Jedan od problema povezanih sa realizacijom ovog partnerstva vezuje se, prije svega, za činjenicu da BiH nema značajno iskustvo u provođenju takvih projekata. Zakonski okvir za javno-privatno partnerstvo (JPP) postoji, ali nedostaju organizacijski i ljudski kapaciteti za pripremu i provedbu takvih projekata u državnim institucijama. Bitan problem je također nekompetentnost javnog sektora da pravovremeno prepozna formu ugovornog oblika projekta JPP-a kako bi proces ugovaranja generirao kvalitetan projekt. Projekti JPP-a su, kada je riječ o međunarodnom okruženju, vrlo složeni, te nadilaze interes nacionalnog tržišta, a u njegovoj se realizaciji često javlja međunarodni konzorcij, koji osim ekonomsko-tehničke kompetentnosti za provedbu projekta mora nadvladati pravne barijere različitih pravnih sistema. Također treba istaknuti važnost “političkog rizika“, koji može iznimno negativno uticati na uslove međunarodnog poslovanja u državama poput BiH.
U BiH je trenutno zabilježen veoma mali broj odobrenih i provedenih projekata JPP-a. Takav rezultat je posljedica nepoznavanja načina na koji modeli JPP-a funkcionišu, nedovoljnog broja kvalifikovanog osoblja, teškoća u pronalaženju adekvatnog privatnog partnera, nedovoljne vidljivosti projekata koji se nude, postojanja političkih i drugih rizika, postojanja dugotrajne i komplikovane procedure provedbe itd. Iskustva razvijenih ekonomija u ovoj oblasti ukazuju da su za uspješno provođenje projekta JPP-a neophodni usklađeni pravni i institucionalni okviri, jasno definisani strateški ciljevi razvoja te pažljiva priprema takvih projekata. Treba istaći i da unaprijeđeni pravni i institucionalni okvir sam po sebi ne garantira uspjeh u primjeni JPP-a, ali je značajan početni korak u korištenju ovakvog oblika partnerstva.
BM: Vladavina prava i pravna sigurnost lani su apostrofirani kao osnove investicija i razvoja, pri čemu je potencirana nužnost eliminiranja korupcije, što zvuči prilično utopistički – da li je i kako uopće moguće realizirati taj cilj u doglednoj budućnosti, s obzirom na to da bh. društvo, praktično u svim segmentima, decenijama počiva upravo na korupciji?
MEHIĆ: Korupcija kao društvena pojava se u tranzicijskim društvima pojavila kao izrazito masovna pojava koja ozbiljno koči njihov razvoj u pravcu modernih demokratskih društava i postizanja većih stopa ekonomskog rasta.
Ono što je bitno istaknuti u kontekstu eliminiranja korupcije jeste izuzetna važnost depolitizacije javnog sektora BiH, čime bi se otvorio prostor za unapređenja u pogledu postizanja efikasnijeg i odgovornijeg upravljanja javnim sektorom. Međutim, važno je istaći i da ovakve promjene podrazumijevaju ne samo sistemske i aktivne napore vladajućih struktura već često i kulturološke transformacije, uključujući promjenu svijesti građana kao katalizatora ovih procesa.
Eliminacija korupcije i drugih oblika društveno neodgovornog ponašanja je proces koji je iznimno vremenski zahtjevan te je o dužini trajanja takvih procesa i njihovim konačnim ishodima moguće jedino špekulirati. Svaka efikasna i dugoročna borba protiv različitih oblika korupcije zahtijeva osvješćivanje članova društva u smislu sagledavanja činjenice da je u našem interesu smanjiti korupciju, jer je ona višestruko štetna, ne samo zato što smanjuje efikasnost ekonomskih aktivnosti, nego i zato što se njenim institucionaliziranjem urušava sistem društvenih vrijednosti.
Nadalje, borba protiv korupcije koja je svedena samo na funkcionalistički pristup, odnosno smanjivanje percepcije korupcije u cilju postizanja zadovoljavajućih rezultata za različite oblike i rangiranja mjerenja korupcije kratkoročnog je efekta i može rezultirati samo prikrivanjem stvarnih nepovoljnih efekata na društveno-ekonomski razvoj.
BM: Zaključak koji se najdirektnije odnosi na akedemsku zajednicu, odnosno bh. visokoškolske institucije, glasio je da se “kvalitet obrazovnog sistema neminovno mora povećati, prvenstveno kroz modernizaciju nastavnih planova i programa, upotrebu savremenih nastavnih metoda i veći stepen fokusiranosti na studente“. Kako stoje stvari kada je riječ o realizaciji tog zaključka, barem kada je riječ o Ekonomskom fakultetu?
MEHIĆ: Ekonomski fakultet je u dosadašnjem radu, između ostalog, značajno unaprijedio segment internacionalizacije, saradnju s privrednim subjektima, mogućnosti razmjene studenata i nastavnika te povećao broj objavljenih radova nastavnika u prestižnim časopisima.
Sticanjem evropske i američke akreditacije stekao je ugled i na međunarodnom nivou, čime je unaprijedio svoje mjesto na ljestvici akademskog rangiranja i prepoznatljivosti u akademskoj zajednici, što je rezultiralo i institucionalnom saradnjom sa najboljim fakultetima u regionu i svijetu.
Mjesta za dalje unapređenje rada Ekonomskog fakulteta svakako ima i u narednom periodu. Ekonomski fakultet će posvetiti pažnju kontinuiranoj edukaciji nastavnog osoblja, kontinuitetu u izgradnji principa i mogućnosti postizanja cilja “izvrsnosti u istraživanju“, otvaranju većeg prostora za mobilnost studenata i nastavnika, unapređenju infrastukture i finansiranja vlastitih istraživanja, uvezivanju univerziteta/fakulteta sa poslovnom zajednicom i specifičnim industrijama od interesa za razvoj BiH te izgradnji takozvanog Nacionalnog sistema inovacija po ugledu na zapadne evropske zemlje. Na kontinuirano unapređenje obavezuju nas i akreditacije AACSB i EPAS koje posjedujemo, s obzirom na to da se visoki kriteriji kvaliteta, koje zahtijevaju akreditacijske kuće, trebaju kontinuirano unapređivati kroz promicanje izvrsnosti vlastitog nastavnog programa i istraživačkog rada.
Kada je riječ o faktorima koji imaju negativan uticaj na prethodno navedene procese unapređenja rada Fakulteta, treba istaći da institucije pojedinačno imaju ograničen domet u svom djelovanju te da je neophodna sistemska podrška koja može i mora biti artikulirana kroz strateške dokumente i smjernice, a koje prate adekvatna finansijska ulaganja i ulaganja u ljudski kapital.
BM: U svojoj nastupnoj poruci, nova dekanesa Ekonomskog fakulteta Jasmina Selimović, između ostalog, najavila je “nastavak unapređivanja nastavnih i naučnoistraživačkih aktivnosti na Fakultetu“ – koje su konkretne mjere s tim u vezi do sada realizirane ili pokrenute? Kada je riječ o naučnoistraživačkom radu, koliko je taj segment zapostavljen u bh. društvu u cjelini i koliko ta činjenica negativno utiče na ukupnu ekonomsku sliku BiH?
MEHIĆ: U narednom periodu planirano je, pored većih izdvajanja i podrške istraživanjima na nivou Univerziteta u Sarajevu, unaprijediti znanja istraživača, posebno u domenu ovladavanja i primjene zahtjevnih ekonometrijskih i drugih tehnika koje su neophodne u istraživanjima. Pored toga, Ekonomski fakultet će nastojati dodatno unaprijediti sistem motivacije i podrške istraživačima za objavljivanje članaka u najbolje indeksiranim časopisima.
U BiH je generalno prisutan nedostatak relevatnih istraživanja, posebno onih koja trebaju biti osnova za donošenje javnih politika i koja moraju biti bazirana na rezultatima opsežnih istraživanja, uz primjenu adekvatne metodologije. S tim u vezi, Ekonomski fakultet razmatra modalitete etabliranja istraživačkog centra koji bi mogao biti ključna karika u uspostavljanju institucionalnog dijaloga između Fakulteta, vladinih institucija i šire. Također, to bi bila nova infrastruktura za odgovorno djelovanje i zagovaranje adekvatnih ekonomskih politika od Ekonomskog fakulteta kao ključne obrazovne/istraživačke institucije.
Pored toga, u kontekstu istraživačkog rada može se istaći i intenzivan rad naše institucije na postizanju izvrsnosti u istraživanju kroz međunarodnu saradnju, odnosno umrežavanju Ekonomskog fakulteta sa institucijama iz evropskog obrazovnog prostora na bilateralnoj osnovi, kao i kroz stvaranje pretpostavki za učešće u EU projektima.
BM: Najavljeno je i intenziviranje međunarodne saradnje i mobilnosti nastavnika i studenata – kao prodekan za nastavu i međunarodnu saradnju, možete li nam iz prve ruke reći kakva je do sada bila ta saradnja i na koje strane visokokoškolske institucije i naučne discipline ćete u tom segmentu biti posebno fokusirani u narednom periodu?
MEHIĆ: S obzirom na to da je Ekonomski fakultet ostvario najviše mobilnosti nastavnika i studenata na Univerzitetu u Sarajevu, možemo reći da je međunarodna saradnja Ekonomskog fakulteta u proteklom periodu bila odlična. S ciljem unapređenja mobilnosti, Ekonomski fakultet je za naredni period aplicirao, zajedno sa partnerskim ino-fakultetima, na novi Erasmus poziv za mobilnost. Pri tome je fokus stavio na saradnju sa institucijama koje posjeduju akreditacije, čime svojim studentima koji će učestvovati u razmjeni jamči visok kvalitet nastavnog procesa u partnerskim institucijama.
Dodatno, intenzivno se radi i na promociji Ekonomskog fakulteta stranim studentima, koji mogu upisati studij na našem fakultetu ili provesti semestar u okviru razmjene.
Poslovne vještine
BM: U diskusijama o razlozima sporog ekonomskog razvoja BiH, kontinuirano se ukazuje na nesklad između upisne politike fakulteta i potreba privrede, a nerijetko se iz domaće poslovne zajednice žale da im sa domaćih fakulteta stižu nedovoljno educirani kadrovi – koliko su takve primjedbe utemeljene, posebno kada se radi konkretno o Ekonomskom fakultetu?
MEHIĆ: Problem jaza u dobijenim vještinama i potrebama poslodavaca je, prema našim saznanjima, manje izražen kod diplomanata Ekonomskog fakulteta u odnosu na diplomante drugih fakulteta, naročito u pogledu menadžerskih i specifičnih poslovnih vještina i znanja koja studenti stiču prilikom pohađanja poslovnih studija na našem fakultetu.
Naravno, uvijek treba imati na umu da je znanje kumulativan fenomen te da niko od nas nije izrastao u zrelog i specijaliziranog radnika po završetku fakulteta, nego da se gradimo kroz specifična znanja i vještine koje stičemo tokom radnog angažmana i u specifičnim organizacijama u kojima radimo.
Ekonomski fakultet nastoji da kroz prijemni ispit i selekciju kvalitetnih kandidata osigura da ga upišu najbolji kandidati i da ostvare postavljene ciljeve učenja. Ekonomski fakultet je formirao i Poslovni savjet, koji čine uspješna bh. preduzeća i koji je aktivni sudionik u kontinuiranom dijalogu Ekonomskog fakulteta i poslovne zajednice. Preporuke Poslovnog savjeta su naročito bitne u procesu inoviranja nastavnih planova i programa koje Ekonomski fakultet provodi svakih pet godina kako bi, između ostalog, odgovorio zahtjevima preduzeća u kontekstu kvalifikacija koje očekuju od diplomanata.
Pored toga, nastavnim programima nastojimo pratiti i programe najboljih fakulteta, a kada je riječ o stjecanju specifičnih vještina, studenti su dužni završiti i obaveznu praksu u trajanju od tri mjeseca u preduzećima/institucijama.
BM: Kada je riječ o drugonavednoj vrsti primjedbi, koliko je loša svojevrsna hiperinflacija ekonomskih (a i drugih) fakulteta i poslovnih škola, koji nude “ekspres“ diplome, ali je njihova ponuda prilično upitna kada je u pitanju nivo znanja?
MEHIĆ: Sa aspekta poslodavca, navedeno ne bi trebalo predstavljati poseban problem, jer poslodavac može kroz različite metode selekcije kandidata izabrati najbolje na pozicije za koje raspisuje konkurs.
Međutim, ovo je problem sa aspekta društva i pozicije “institucije znanja“. Ovaj problem treba biti riješen kroz postojanje adekvatne zakonske i institucionalne regulative, dakle institucija koje imaju za cilj da osiguraju i (o)drže kvalitet nastavnog procesa na visokoškolskim institucijama.
Treba istaknuti da je navedeni problem posebno složen u FBiH, koja je decentralizirana i ima autonomne ovlasti upravljanja obrazovnim sektorom, što za posljedicu ima fragmentaciju obrazovanja, koja je rezultirala različitim zakonima te postojanjem brojnih ministarstava i tri državne agencije koje se, na raznim nivoima, bave obrazovanjem.
Pored toga, institucije zadužene za osiguranje kvaliteta u visokoškolskom obrazovanju nisu kapacitirane niti spremne da odgovore ovako zahtjevnom zadatku te je u ovom segmentu neophodno raditi na unapređenjima.
BM: Kakva je situacija kada je riječ o saradnji sa državnim institucijama nadležnim za kreiranje domaćih ekonomskih politika, prije svega u smislu konsultiranja stručnjaka sa Fakulteta prilikom pripreme novih zakonskih rješenja, ekonomskih strategija na različitim nivoima i odluka značajnih za ekonomski razvoj zemlje ili njenih pojedinih dijelova (poput, recimo, privatizacije federalnih telekoma)? Prema Vašem mišljenju, u kojoj mjeri je za lošu ekonomsku situaciju u BiH kriva upravo i pasivnost akademske zajednice, posebno njenog dijela koji čine ekonomski stručnjaci, usljed koje je sudbina bh. ekonomije praktično prepuštena laicima?
MEHIĆ: Kao što sam ranije naveo, ne postoji značajan institucionalni dijalog i to je nešto na čemu Ekonomski fakultet planira dugoročno raditi aktivnijim učešćem u zagovaranju ekonomskih politika. Treba istaći da postoje brojna empirijska istraživanja naših nastavnika/saradnika čiji rezultati imaju bitne implikacije na upravljanje javnim sektorom i ekonomskim politikama per se u BiH. Međutim, rezultati takvih istraživanja često nisu institucionalno artikulirani u javnosti na adekvatan način, a upravo tim bi se otvorila mogućnost direktnog komuniciranja sa institucijama od interesa.
S druge strane, kreatori ekonomskih politika često ne baziraju formuliranje takvih politika na tzv. politikama temeljenim na dokazima, odnosno politikama zasnovanim na rigoriznim i sveobuhvatnim naučnim dokazima. Ekonomske politike u BiH baziraju se uglavnom na preporukama međunarodnih organizacija, što samo po sebi ne mora biti pogrešno. Međutim, to nije primjer odgovornog upravljanja koje podrazumijeva korištenje neovisnog i stručno utemeljenog mišljenja kroz sagledavanje efekata predloženih ekonomskih politika.
Iz tog razloga, mislim da se Ekonomski fakultet treba više involvirati u dijalog o adekvatnim ekonomskim politikama, upravo na bazi rezultata istraživanja, posebno kada je riječ o pitanjima privatizacije, trgovinske liberalizacije, politike zaduživanja, fiskalne politike, ali i aktualnog pitanja restruktuiranja i privatizacije energetskog sektora itd., kako bi naglasio svoju društvenu odgovornost.
