O stepenu privrednog razvoja najbolje govori bruto domaći proizvod koji predstavlja ukupnu vrijednost svih proizvedenih dobara i pruženih usluga neke države u jednoj godini. Privredni razvoj podrazumijeva proces unapređivanja životnog standarda i dobrobiti stanovništva jedne zemlje povećanjem dohotka po stanovniku, glavni faktori njegovog razvoja su kapital i tehnologija, a pokretač na prvom mjestu ljudski kapital odnosno znanja i vještine zaposlenika u kompanijama koje su danas dio svih savremenih ekonomskih teorija.
Temeljna načela sindikalnog djelovanja su zajedništvo i solidarnost. Sindikat je definiran kao skupina radnika koji su se organizirali kako bi zaštitili svoja prava i promovirali svoje interese, a prije svega zajedničkim nastupom prema poslodavcu ojačali svoj položaj u pregovorima u vezi s uslovima rada. Osnovni ciljevi sindikata su zaštita i unapređenje uslova rada, promoviranje radničke i društvene solidarnosti te izgradnja društva u kojem će se poštivati prava radnika, njihov rad i pravo na isplatu plaće, briga o dostojanstvu radnika te njihovoj socijalnoj sigurnosti u slučaju nezaposlenosti, bolesti i starosti.
Država i radnici
Deceniju nakon globalne finansijske krize, svjetski ekonomisti poput Nurijela Rubinia, koji je krizu 2008. godine predvidio godinu dana prije nego se desila, upozoravaju na dolazak nove krize već 2020. godine. Posmatrajući monetarnu i fiskalnu politiku, ekonomski analitičari tvrde da će nova kriza biti slična prošloj, ali će ovaj put krivica pasti na vlasti koje su spašavajući bankarski sektor svoje države uvukle u začarano kolo prividnog napretka i očekivane propasti. Krivicu za prethodnu krizu jednako snose američke, ali i evropske vlasti uzimajući u obzir da se brojnim integracijskim procesima poput monetarne integracije ne nazire kraj.
Ekonomska kriza 2008. godine negativno je uticala na mnoge aspekte života kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini. U maju tekuće godine Vijeće ministara BiH konstatiralo je smanjenje vanjskog duga za 695,6 miliona KM, a unutrašnjeg za 48,99 miliona KM. Na kraju prethodne godine javna zaduženost iznosila je oko 11,3 milijardi KM, od čega je vanjski dug oko 7,8 milijardi KM, a unutrašnji oko 3,5 milijardi KM.
U isto vrijeme, prema podacima istraživanja koje je provao Centar civilnih inicijativa, građani se iz godine u godinu sve više zadužuju, teže pronalaze željeni posao, ne osjećaju se sigurno i smatraju nepravednim da su plaće u privatnom sektoru generalno manje nego u javnom sektoru. U svom ovogodišnjem Izvještaju rada Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH u mandatu 2014 – 2018. godina, CCI navodi da je prve dvije godine navedenog mandatskog perioda državni nivo bio najkonstruktivniji dio vlasti u BiH dokazujući da se drugačijim odnosom može doći do rezultata od kojih korist mogu imati svi građani i svi dijelovi zemlje, kao što je izvoz bh. proizvoda, odmjereno državničko ponašanje u spornim situacijama u odnosima sa susjedima i harmonizacija krivičnog zakonodavstva BiH sa međunarodnim pravom koja je rezultirala brisanjem naše države sa „sive liste“ Moneyvala i FATF-a.
Negativne posljedice niske realizacije temeljnih zakona na razvoj naše države kompenzirane su značajnim rastom utvrđenih strategija. CCI navodi i da je utvrđeno 25 različitih strategija, što je za 10 posto više nego u prethodnom političkom sazivu, a slomljen je i dugogodišnji iracionalni otpor iz entiteta RS, koji je, u godinama iza nas, građane ove zemlje koštao stotine miliona eura bespovratne pomoći iz predpristupnih fondova Evropske unije.
U julu ove godine, Narodna skupština Republike Srpske je kroz izmjene Zakona o radu RS omogućila primjenu Zakona o porezu na dohodak RS kojim se uvodi poreska olakšica u vidu osnovnog ličnog odbitka u iznosu od 6.000 KM na godišnjem nivou, odnosno 500 KM na mjesečnom nivou, što direktno utiče na povećanje mjesečnih primanja svakog radnika u RS za 30 KM. Tako u Zakonu o radu RS ne postoji više pojam „neto plata“, jer od sada iznos koji radnik i poslodavac moraju ugovoriti je iznos bruto plate koji predstavlja iznos plaće uvećan za doprinose.
I Vlada Federacije BiH je u istom periodu sa izmjenama gore pomenutih zakona u RS usvojila Izmjene i dopune Zakona o radu FBiH kojim se, između ostalog, propisuje da prijem u radni odnos u javnim institucijama mora biti isključivo putem konkursne procedure, da se za radnika primjenjuju najpovoljnija prava iz radnog odnosa uređena zakonom i kolektivnim ugovorom osim ako zakonom to nije izričito zabranjeno, rok u kojem poslodavac mora prijaviti radnika na obavezno osiguranje smanjen je sa 15 na pet dana, a omogućen je i godišnji odmor duži od 30 dana. Uvodi se radnički učinak koji poslodavac definira u skladu sa općim propisima, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Novom odredbom se plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak ukoliko je on ostvaren i uvećane plaće. Vlada se uvodi u zaključivanje Općeg kolektivnog ugovora, a smanjene su sankcije za poslodavca koji u zakonskom roku ne isplati radniku plaću sa svim doprinosima.
Zajednički ciljevi
Nažalost, kao primjer radnika s lošim primanjima i uslovima rada u javnom prostoru često se navode zaposlenici u trgovini i uslužnim djelatnostima. Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti je po mnogo čemu specifičan. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini sindikat koji aktivno djeluje na teritoriji cijele BiH. STBiH broji 12.000 članova, od čega 72 posto čine žene, dok je 28 posto od ukupnog članstva mlađe od 30 godina. Uz predstavnike poslodavaca i Vlade, ovaj Sindikat ravnopravan je partner u socijalnom dijalogu.
Prosječna neto plaća u ovom sektoru, prema podacima Sindikata, iznosi 570 KM koju je dovoljno uporediti sa relevantnim statističkim podacima entitetskih agencija za statistiku i zaključiti da ona nije dovoljna za podmirivanje mjesečnih troškova koji se ubrajaju u potrošačku korpu, kao što su konzumacija hrane i bezalkoholnih pića, alkoholnih pića i duhana, kupovina odjeće i obuće, troškovi stanovanja, vode, struje, gasa i druga goriva, opremanje domaćinstva i njegovo održavanje, zdravstvene usluge, transport, komunikacije, rekreacija i kultura, obrazovanje, odlazak u restorane i hotele te korištenje ostalih dobara i usluga. Naime, prema podacima Zavoda za statistiku FBiH, potrošačka korpa u ovom entitetu ove godine iznosi 2.000 KM, a prosječna plaća 888 KM. Slična situacija je i u Republici Srpskoj u kojoj je za potrošačku korpu za četveročlanu porodicu potrebno izdvojiti 1.889,93 KM dok, istovremeno, prosječna isplaćena neto plaća iznosi 841 KM.
Radno vrijeme u sektoru trgovine i uslužnih djelatnosti u prosjeku je 42 sata sedmično uzimajući u obzir da radna sedmica traje šest dana po sedam sati. U kompanijama u kojima radnici nisu sindikalno organizovani vrlo često rade bez ijednog slobodnog dana ili u 15 dana imaju jedan slobodan dan koji u principu “narade”, jer sljedeću sedmicu rade dvije smjene, a njihov kolega pauzira. Bh. radnici zaposleni u sektoru trgovine i uslužnih djelatnosti prošle su godine prijavili 305 slučajeva mobinga, neplaćenih prekovremenih sati, rad nacrno, neadekvatne uslove rada, nemogućnost korištenja slobodnog dana i uskraćivanje korištenja dnevne pauze. STBiH aktivno je učestvovao u rješavanju 195 prijavljenih slučajeva.
„Sektor trgovine i usluga vrlo je izazovan i dinamičan sektor koji sa sobom nosi i niz problema koje STBiH, tamo gdje djeluje, rješava upravo dijalogom sa svojim partnerima i to je pozitivan primjer zajedničkog angažmana sindikata i poslodavaca. Za uspješnu borbu za primjenu radničkih prava neophodno je osigurati apsolutnu slobodu organizovanja i udruživanja. Socijalno odgovorni poslodavci neće zabraniti sindikalno organizovanje i neće destimulirati svoje radnike da se udružuju. Ipak, u praksi još uvijek ovo pravo zavisi od individualne volje poslodavca. Ovo, kao i problematiku rada u dane praznika i prekovremeni neplaćeni rad, moramo sistemski rješavati kroz saradnju sa Udruženjem poslodavaca FBiH kao reprezentativne i respektabilne organizacije“, objašnjava Mersiha Beširović, predsjednica STBiH.
Poslodavci kao partneri
Postoji određena razlika u vođenju pregovora oko Općeg kolektivnog ugovora i onih granskih i posebnih. Općim kolektivnim ugovorom nastoji se obezbijediti i zaštiti minimum radničkih prava i ustanoviti minimalna cijena satnice rada i to su prava koja poslodavci moraju poštivati. Granskim i pojedinačnim ugovorima, pak, pokušava se ugovoriti veća cijena i bolji uslovi rada.
U procesu dvopartitnog dijaloga, predstavnici radnika i kapitala direktno reguliraju svoje odnose, bez uticaja vlasti. U tripartitnom socijalnom dijalogu pregovaraju predstavnici sindikata, poslodavaca i vlasti. Na taj način, predstavnici radnika direktno učestvuju u kreiranju socijalne i ekonomske politike, a država se u proces socijalnog dijaloga uključuje ili kao medijator između strana ili u funkciji javnog preduzetnika.
STBiH je među sindikatima jedan od prvih koji je potpisao kolektivni ugovor za privatni sektor trgovine sa Udruženjem poslodavaca FBiH koje broji više od 20.000 članica, a od toga njih 30 posto su kompanije iz sektora trgovine i uslužnih djelatnosti.
Centar za politike i upravljanje u svom Izvještaju o trendovima na tržištu rada navodi da je u Bosni i Hercegovini u periodu 2014 – 2017. godina u prosjeku registrovano 6,2 posto više zaposlenih u poređenju sa prethodnim godinama. No, u odnosu na nama susjedne države, rast prosječne plaće bio je najniži i iznosio je samo četiri posto. S druge strane, anketna istraživanja ukazuju na to da je nezaposlenost u navedenom periodu u Bosni i Hercegovini pala za 31,5 posto.
Predsjednik UPFBiH Adnan Smailbegović uvjeren je da bolja vremena za radnike dolaze svjestan činjenice da, s jedne strane, radnici više ne žele pod svaku cijenu raditi za određenog poslodavca, a sa druge strane, poslodavcima nedostaju lojalni i obrazovani zaposlenici.
„Minimalna satnica raste i uvjeren sam da ćemo je prilikom potpisivanja novog Općeg kolektivnog ugovora za sektor trgovine i uslužnih djelatnosti, povisiti i za ovu oblast. Naš interes je imati pravog partnera za pregovore, jer samo zajedno možemo se boriti protiv nelojalne konkurencije koju predstavljaju poslodavci koji ne prijavljuju radnike i ne poštuju radnička prava. Sindikalno organizovanje radnika definirano je zakonom i niko nema pravo to sprječavati. Ono je poželjno, naročito u velikim firmama. Teško da jedan poslodavac može razgovarati sa svakim uposlenikom ponaosob. Mnogo je lakše razgovarati sa njihovim predstavnikom. Svjesni smo da problema ima, ali sam uvjeren da ćemo kroz proces pregovaranja pronaći rješenja“, kaže Smailbegović, čije riječi potvrđuju pozitivni primjeri saradnje STBiH i trgovačkih lananca Konzum BiH i Bingo.
Trgovački lanac Konzum BiH već 11 godina sarađuje sa STBiH i jedan je od pozitivnih primjera saradnje poslodavca i sindikalista. U više od 170 prodavnica, Konzum BiH zapošljava skoro 2.300 ljudi, od kojih 71 posto čine žene. Jedna od njih, aktivna sindikalistica, Blaženka Marković u Konzumu BiH radi od početka i kao sindikalna povjerenica podružnice Konzum BiH za regiju Sarajevo, svojim članovima uvijek je na raspolaganju.
„Članica sam Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH od 2007. godine, jer smatram da samo organizovano, u većem broju, sa jasno formuliranim ciljevima, možemo postići bolje rezultate i izboriti se za radnička prava. Nezadovoljni radnici predstavljaju problem i poslodavcu, ali i svojim kolegama koji za istu plaću rade i žele da napreduju. Znamo da sa prosječnom plaćom u sektoru trgovine i uslužnih djelatnosti nije lako živjeti i upravo zato radnici ne treba da bježe od sindikata. Poslodavci nam moraju dati šansu, jer niti jedan sindikat nema loše namjere“, objašnjava Markovićeva.
Konzum BiH pružio je šansu STBiH u trenutku zatvaranja svoje poslovnice u Sanskom Mostu. U razgovoru sindikata i poslodavca, pronađeno je rješenje i svi su radnici raspoređeni na nova radna mjesta unutar kompanije.
STBiH je prisutan i u drugom velikom trgovačkom lancu Bingo od 2014. godine koji ima više od 7.500 zaposlenih, 190 prodavnica i 18 kompanija u svom sastavu. Maida Dupovac je zaposlenica Binga u Hadžićima i radi na Odjelu bijele tehnike te kao pomoćna kasirka. U vrijeme kada je ostala u drugom stanju – i nosila bliznakinje – poslovno joj nije nedostajalo briga. U tom trenutku je, naime, imala ugovor na određeno vrijeme i skoro da je bila sigurna da će ostati bez posla. No, na njenu radost, ugovor joj je produžen i to na neodređeno vrijeme!!
„Od STBiH nisam ništa očekivala. Kada sam se učlanjivala, mislila sam da potpisujem samo još jedan bezvrijedan papir. Ali kada sam rodila i zatražila njihovu pomoć, došli su i pomogli. Stali su iza mene kada mi je pomoć bila potrebna“, optimistično kazuje Dupovac.
Brojnost je važna
Kao apolitični pokret, sindikat je neophodan jer djeluje na više nivoa, uključujući i njegov uticaj na političke institucije i javno mišljenje. Snaga sindikata je u njegovoj brojnosti i korektnom odnosu prema poslodavcima s ciljem rješavanja kako generalnih radničkih problema, tako i onih individualnih. Zato STBiH jednaku poruku ima i za radnike i za poslodavce: „MI, a ne JA!“ odavno zagovarajući i boreći se za promjenu imidža sindikata čija je uloga kao socijalnog partnera neupitna.
„Ako postoji ijedan sektor u BiH koji u cilju svog opstanka zahtijeva aktivnu saradnju socijalnih partnera onda je to sektor trgovine i usluga. Kako bi se to postiglo sindikat, prije svega, treba biti prihvaćen od poslodavaca kao partner te je s toga neophodno osigurati nesmetano organizovanje radnika u sindikat, stalnu komunikaciju o pitanjima bitnim za radnike i saradnju. Sazrelo je vrijeme da se sa deklarativnog socijalnog partnerstva pređe na funkcionalno“, zaključuje Beširović.
Prateći evropske standarde rada, STBiH aktivno sarađuje sa Olof Palme International Center, Sindikatom trgovine Norveške (HK Norge) i sindikatom Handels iz Švedske. Članica je i Union Network International.
