Impresioniraju svojom ličnošću, inspiriraju karizmom i obično se javljaju u situacijama kulturnog i ekonomskog pada kako bi dali novi i svježi poticaj razvoju društva. Narcisoidni lideri usuđuju se povezivati ideje na inovativne načine koji drugima ne bi nikada pali na pamet i sprovesti ih u djelo. Iako će uvijek govoriti da su za timski rad, oni zapravo žele biti okruženi ljudima koji razmišljaju jednako ili gotovo jednako kao oni. Svako razdoblje ima barem nekoliko lidera superzvijezda, onih koji su imali sposobnosti sagledati i predvidjeti realnost na način koji se u njihovo vrijeme činio nemogućim. To su obično ljudi koji transformiraju poslovanje cijelih sektora, a vrlo često ih možemo vidjeti na naslovnicama prestižnih poslovnih časopisa. Psihoanalitičar Michael Maccoby prvi ih je nazvao narcisoidnim liderima. Iako se narcisoidnost u većini slučajeva konotira kao negativna strana ličnosti, u pozitivnom kontekstu i te kako djeluje kao velika pokretačka snaga industrije ili čak cijelog društva. Tzv. produktivni narcisoidi talentirani su stratezi koji imaju sposobnost sagledati cjelovitu sliku, ali i uvidjeti znakove budućnosti tamo gdje ih mnogi ne vide. Iako mogu da pokrenu velike ekonomske promjene, ipak narcisoidni lideri imaju i dosta negativnih osobina.
KAD EGO UDARI U GLAVU
Tanka je linija koja razdvaja produktivne od neproduktivnih narcisoida. Osjećaj
grandioznosti i veliki ego uz premalo znanja o samom sebi te nedostatak korporativnih kočnica mogu te ljude pretvoriti u nerealistične sanjare. Poznat je primjer bivšega izvršnog direktora Vivendija, Jean-Marie Messiera, koji je preuzevši tu bivšu vodnu kompaniju imao ambiciju da je pretvori u evropski AOL (America Online ‡ Time Warner). Od megaloman-skih akvizicija, kao što je Canal+, najveći europski pay-TV kanal preko akvizicija softverskih kompanija i velikih partnerstava s mobilnim operaterima, Messier je smatrao da svoju
viziju može sprovesti bez velikih konsultacija s operativnim menadžmentom i nadzornim odborom. Messierova narcisoidnost sve ga je više udaljavala od njegove poslovne realnosti.
Vivendi je bio Messier, nezaustavljivi kralj multinacionalnog biznisa. Međutim, u isto vrijeme
Vivendijev dug narastao je do gotovo 35 milijardi eura, rasle su i optužbe za kreativno knjigovodstvo, što je na kraju urodilo nepovjerenjem banaka i tržišta. Novi izvršni direktor Jean-Rene Fourtou bio je prisiljen prodati neke od akvizicija kako bi namirio potraživanja, ali i stvoriti povjerenje kako u operativnoj tako i nadzornoj strukturi jedne od vodećih francuskih kompanija.
RISKIRAJU I KAD SVI DRUGI ODUSTANU
Vizionari po prirodi i izuzetno dobri stratezi, koji imaju sposobnost vidjeti „širu sliku“ lideri narcisi nisu analitičari, niti znaju velike probleme sažeti u manje, operativnije zadatke. Isto tako ne vole pretjerane finansijske projekcije i analize. Ali, imaju sposobnost stvoriti budućnost zato što se usude riskirati i ući u područja u koja se drugi tipovi lidera (primjerice
opsesivni i erotični) nikada ne bi usudili. Usuđuju se povezivati ideje na inovativne načine koji drugima nikada ne bi pali na pamet i sprovesti ih u djelo. Njihova je velika prednost to što mogu angažirati mnogo sljedbenika, jer vizija sama po sebi nije dovoljna, potrebni su i ljudi koji će je sprovesti u djelo. Angažirati druge ljude da ih slijede nešto je što je urođeno tim liderima. Kao vješti govornici, ti ljudi svojim inspirativnim nastupom mogu pokrenuti planine, a tome pomaže izuzetan lični magnetizam te sposobnost stvaranja entuzijazma među publikom.
PADAJU NA EMOCIONALNOJ INTELIGENCIJI
Sposobnost galvaniziranja publike i pozitivne reakcije na njihove ideje mač je sa dvije oštrice za lidere narcise. Razlog tome je što se sve više zatvaraju u sebe, vjerujući samo svojim idejama. Bilo kakva kritika pogađa ih kao nož u ne tako debelu kožu kao što se misli da bi je osoba s takvim nabusitim karakterom trebala imati. Za kritike su prave princeze na zrnu graška, jer duboko u sebi oni su vrlo nesigurne osobe. Da bi se zaštitili od povreda, postaju emocionalno nedokučivi, što ih s jedne strane štiti od drugih ljudi, ali isto tako ih štiti od sagledavanja problema koje imaju s drugim ljudima zbog svog karaktera. Kritiku
doživljavaju uvijek kao napad na sebe i znaju biti strašno neugodni kada se to dogodi.
NEMILOSRDNI U ŽELJI ZA POBJEDOM
Zbog svoga velikog ega, samodopadnosti, ali i individualnosti, ti ljudi ne mogu biti ni dobri
mentori, niti se podvrgnuti mentorstvu. Od osoba kojima su oni mentori žele da postanu kopije njih samih. Čak i oni lideri za koje se kaže da su treneri, više vole instruirati nego podučavati. Podučavanje zahtijeva dozu intimnosti i prepuštanja, što su ti ljudi nesposobni dati zbog svoje emocionalne distance. Ljudi koji njima mogu biti mentori samo su oni
koji ih ne ugrožavaju kao osobe (npr. osobe izvan kompanije), osobe koje oni smatraju autoritetima i oni koje mogu kontrolirati te držati na emocionalnoj distanci.
Narcisoidni lideri su nemilosrdni u svojoj želji za pobjedom. Organizacije koje oni vode stvaraju kulturu gotovo nemilosrdne interne konkuretnosti. Ti lideri žele da svi o poslu misle na isti način kao i oni.
