Start-up označava pokretanje vlastite poslovne ideje koja ima za cilj pružanje rješenja za određeni izazov ili problem. Obično je riječ o malim kompanijama koje okupljaju ljude s idejama ili inovacijama koje žele ponuditi tržištu. Većina start-upa u BiH uglavnom su u informatičkom sektoru i u marketingu. To je poseban oblik poduzetništva koji se zasniva na tehnologiji i kreiranju vlastitih proizvoda okrenutih globalnom tržištu.
Smatra se da su start-upi veoma dobra prilika za ekonomiju u našoj zemlji zato što su ključni sastojci za uspjeh radoznalost i upornost. U posljednje vrijeme, često možemo vidjeti javne pozive za poticaje razvoju start-upa, koje dodjeljuju lokalne zajednice, kantoni, nevladine i međunarodne organizacije. Također, sve više se otvaraju start-up inkubatori i akceleratori koji nude mentorstvo, edukaciju, savjetovanje, mogućnost povezivanja s investitorima kao i druge vidove podrške mladim ljudima sa inovativnim idejama.
Da BiH ima potencijala u ovom sektoru govori i članak objavljen u časopisu Techflier iz Burlingame u Kaliforniji, koji prati najbolju i najpametniju tehnologiju i start-upe iz cijelog svijeta, koji je naveo da bi BiH mogla biti sljedeća Silicijska dolina, te je napravio i listu najuspješnijih bh. start-upa. Osim toga, u bh. medijima možemo pročitati i čuti priče o uspjesima bh. inovatora na svjetskim takmičenjima. Međutim, koliko je BiH zaista povoljno okruženje za razvoj start-upa, koliko mogu biti uspješni, koliko je značajna podrška start-up inkubatora i akceleratora i mogu li start-upi biti ključ zadržavanja mladih u BiH?
Mnogo potencijala
„BiH sa 3,8 miliona stanovnika i u trenutnom stanju svog gospodarstva nije najpovoljnije područje za razvoj start-upa, ali to je stavka s kojom se suočavamo svi kroz svoj posao pa tako i start-upi. S obzirom na niske troškove života u odnosu na evropske države, na stabilnu valutu vezanu za euro, odličan zemljopisni položaj, kompetentan i dobro educiran ljudski potencijal, BiH ima odličan temelj za izgradnju stabilnog i funkcionalnog start-up eko-sistema. Trenutno su nepostojanje pravnog statusa start-upa (u periodu dok ne osnuje d.o.o.), nemogućnost otvaranja bankovnog računa dok start-up ne osnuje d.o.o. (što podrazumijeva određene konkretne troškove, vrijeme i obaveze), kompleksnost koja prati PayPal u BiH, pravno-finansijsko realiziranje investicija i popratne stavke koje otežavaju start-upima proces uspješnog plasiranja proizvoda na tržište samo nekoliko razlika u odnosu na zemlje koje se nalaze na vrhu ljestvice kada su u pitanju inovacije. Naravno, sve navedene stavke moguće je promijeniti, a Spark, zajedno s kolegama u ostalim akceleratorima, inkubatorima i start-upima diljem BiH sigurno može pomoći pri definiranju i eliminiranju navedenih problema,“ za Business magazine kaže Sanjin Osmanbašić, direktor start-up akceleratora Spark u Mostaru.
Osmanbašić ističe da je start-up scena u BiH mlada, ali s mnogo potencijala, pogotovo uzimajući u obzir broj novonastalih start-upa, ali i akceleratora, inkubatora, co-working prostora koji nude svojim posjetiteljima i tech-business edukaciju te brojne druge sadržaje. Zbog povećanog interesa evropskih stakeholdera za područje zapadnog Balkana, domaći start-upi dobivaju značajno više prilika za prezentaciju svojih proizvoda na evropskom tržištu, s posebnim naglaskom na Veliku Britaniju i Njemačku.
Start-up kao oblik poslovanja može biti izuzetno profitabilan, ali nosi i značajan rizik. Mada i u slučaju neuspjeha, start-up omogućava praktično obrazovanje i građenje vještina u vrlo kratkom vremenskom periodu
„Diljem svijeta je postotak uspješnosti start-upa deset posto. Što se tiče BiH, broj start-upa je vrlo teško definirati jer start-up može biti i tim ljudi koji razvijaju svoj inovativni proizvod, a nemaju osnovan d.o.o.. Ipak, s obzirom na to da trenutno u BiH postoji oko 20 akceleratora, inkubatora i co-working space-ova u kojima se obično nalaze start-upi, može se zaključiti da je broj start-upa sigurno veći od 200. Što se Sparka tiče, kroz naš proces akceleracije prošlo je više od 40 start-upa, a uspješno su pokrenute četiri IT tvrtke: Amplius electronics, Eynio, Sophico i Pimatico, te će se taj broj uskoro i povećati,“ objašnjava Osmanbašić.
Kako kaže Osmanbašić, sama procedura pokretanja start-upa u BiH vrlo je jednostavna. Procedura u Sparku se sastoji od prijave putem web stranice i prezentacije projekta, te ukoliko se zadovolje kriteriji potpisuju se ugovori nakon čega se ulazi u akceleracijski program. Nakon akceleracijskog procesa dolazi faza kada je neophodno osnovati d.o.o. u čijem procesu pomaže Spark, uključujući i pravne savjete, ali i vođenje kroz finansijsku stranu osnivanja kompanije.
Uspješnih start-upa ima u cijeloj BiH. Jedan takav je i Cadence digitalna asistentica, projekat Harisa Aščalića iz Visokog, koju trenutno koristi pet miliona korisnika širom svijeta. Rad na Cadence, Aščalić je započeo 2015. godine kada je i predstavljena javnosti, o njoj je pisalo više od 200 medija kako u bh., tako i u svijetu, a danas Cadence grupacija broji 11 kćerki start-up kompanija. Magazin Techflier svrsto je Cadence na drugo mjesto najuspješnijih start-upa u BiH, a Aščalić za Business magazine kaže da su isključivo rad i zalaganje najviše doprinijeli uspjehu te da je to zahtijevalo i misliti nekoliko koraka unaprijed. Ključne odluke nije donosio na osnovu instinkta i intuicije, već isključivo strateški.
„Poteškoće su svugdje prisutne bez obzira da li radili u BiH ili bilo gdje drugo u svijetu. U zemljama gdje IT zajednica nema kontinuiran razvoj i ne prati trendove, puno je teže realizirati projekt. Jedan od ključnih faktora za razvoj IT sektora u državi je kvaliteta infrastrukture, digitalizacija i tehnološki razvoj. To podrazumijeva i edukaciju zajednice. Nisam imao nikakvu finansijsku podršku i kompanije kojima sam nudio moje usluge u BiH, nisu imale sluha i nisu bile organizaciono spremne da uvode inovacije. Koja kompanija u BiH je uvela neku važnu inovaciju? Svaka važna inovacija zahtijeva bolju organizaciju kompanije i viši nivo menadžerske i IT kulture. Isključivo se finansiram digitalnim novcem. Za savjetovanje i marketing na projektima radim uz konsultantske usluge mog oca partnera Fahrudina Aščalića,“ dodaje ovaj mladi inovator.
Dobra priprema i planiranje
Da su dobro planiranje i priprema ključ uspjeha, smatra i Alem Zekić iz Kaknja, osnivač start-up kompanije Synergy Soft i kreator informacionog sistema eParlament koji integralno podržava sve procese vezane za sjednice vijeća, odnosno skupština.
„Strateški cilj treba da bude ambiciozan, a operativni ciljevi treba da budu ostvarljivi i mjerljivi u kraćim vremenskim periodima. Sekvenca operativnih ciljeva su zapravo tačke kroz koje se treba proći da bi strateški cilj bio ispunjen. Drugim riječima, bitno je u svakom trenutku znati gdje se nalazite, moći osjetiti parametre koji imaju utjecaj na vaš put i na osnovu tih faktora donijeti odluku koja je najpovoljnija za približavanje strateškom cilju,“ za Business magazine objašnjava Zekić.
Synergy Soft bio je korisnik podsticajnog programa Općine Kakanj, kroz koji se refundiraju troškovi osnivanja, određeni dio iznosa za nabavku osnovnih sredstava i obavezni doprinosi u određenom periodu. eParlament trenutno je u primjeni u Općinskom vijeću Kakanj, a uskoro će biti primijenjen i u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona.
„Podsticajni programi definitivno su korisni. Međutim, kako samo ime kaže, to su programi koji pojedinca podstiču da uradi nešto, oni ne garantiraju održivost. Za održivost kompanije potrebno je tržište, tako da su edukacije u oblasti marketinga i prodaje definitivno potrebne. Konkretno, vlasti u BiH mogu kroz zakonodavno djelovanje zaštiti start-up kompanije u procedurama javnih nabavki, na način da se od start-up kompanije ne traže dokazi o realiziranim ugovorima ili ostvarenom prometu, nego dokazi o realnim kapacitetima i stručnosti za realizaciju projekta“, kaže Zekić.
Bez finansijske podrške, ali uz podršku medija koji su propratili njihovu priču i eksperta za maline pri Poljoprivrednom fakultetu, Senad Uka, Amir Smajević i Adnan Strojil iz Visokog razvili su Zoblak, sistem koji smanjuje broj pilića umrlih zbog neadekvatnih uslova (temperature, vlažnosti, gušenja) na farmama brojlera.
„Finansijsku podršku nismo imali – ali nam nije ni trebala, nismo je ni tražili previše aktivno. Dio problema je oslanjanje na tuđe pare. Naša filozofija je bila i ostala: ako napravimo proizvod koji tržištu treba – naši kupci će pružiti finansijsku podršku kupujući proizvod,“ za Business magazine kaže Senad Uka.
Pomoć inkubatora
Na pitanje koliko organizacije poput Sparka mogu pomoći mladim kreativnim ljudima, Osmanbašić kaže da ove organizacije mogu to uraditi na nebrojeno mnogo načina.
„Spark npr. osim svog start-up programa nudi i potpuno besplatnu i inkluzivnu edukaciju u Spark school, koja nudi znanja koja se trenutno traže na tržištu rada u IT sektoru. Radionice Spark school podrazumijevaju edukacije o web programiranju, web-dizajnu, Android developmentu, IOS developmentu, 3D printanju itd. Spark start-up program nudi poslovni prostor, opremu (računala, 3D printer, VR headsets itd.), coaching, mentoriranje od strane inozemnih stručnjaka iz cijelog svijeta i to sve potpuno besplatno dok start-up ne osnuje svoju vlastitu kompaniju, u kojoj Spark onda ima određeni udio koji ne prelazi 10 posto. U slučaju da ne dođe do osnivanja kompanija, članovi start-upa nemaju nikakve obaveze vraćanja sredstava Sparku. Dakle, preuzimamo određeni rizik, a to mladima daje slobodu da bezbrižno daju priliku svojim idejama, istraže vlastite preferencije i iskoriste svoj potencijal na koristan i njima zanimljiv način,“ objašnjava Osmanbašić.
Zahvaljujući Sparku i svemu što nude, problem pri pokretanju svoje start-up kompanije nisu imali Mostarci Marin Bevanda i Luka Vučina, osnivači Amplius electronics koji je počeo s radom u julu 2015. godine, a kao kompanija osnovan je prošle godine. Kompanija je bazirana na razvoju hardwarskih proizvoda koji komuniciraju sa softwarom.
„Nama kao Amplius electronics tvrtci nije bilo teško pokrenuti start-up kompaniju jer smo imali potpunu podršku Spark poslovnog parka u koji smo učlanjeni od samog početka. Njihovi mentori odradili su veliki posao, dobili smo prostor i opremu za rad, a kada smo trebali osnovati kompaniju, njihovi pravnici su nam pomogli oko papirologije i svega ostalog što je bilo potrebno za otvaranje tvrtke. Budući da smo mladi, sa sigurnošću možemo reći da ne bi znali otvoriti tvrtku bez njihove pomoći,“ za Business magazine kaže Marin Bevanda, jedan od osnivača.
I Bevanda također smatra da je za uspjeh potrebna jaka volja i upornost i da uspjeh ne dolazi preko noći.
„Start-upi moraju shvatiti da okolina ne smije utjecati na njih. Mnogi misle da se u BiH ništa ne može napraviti, ali isto to misle u susjednoj Hrvatskoj. Pogledajte samo start-upe iz Hrvatske koji su napravili veoma dobre biznise poput Makerbuina, Includa i drugih. Samo morate shvatiti da treba puno odricanja kako bi se napravio dobar biznis. Vlasti u BiH bi mogle znatno pomoći start-upima, kao što je to uradila Hrvatska (za primjer uzimam Hrvatsku jer su korak ispred BiH). U Hrvatskoj možete otvoriti start-up tvrtku za jednu kunu. Vlada u Hrvatskoj napravila je razliku između tek osnovane tvrtke i tvrtke koja postaje veoma profitabilna. Start-upi nemaju danas mnogo novca za otvaranje tvrtke, samo početnog kapitala potrebno je 1.000 KM pa fiskalna kasa, pa takse gradu, pa ovjera papira i sl. Start-upi nemaju te novce u početku, moraju ga pronaći nekako. Sponzorstvo ne možeš dobiti ako nisi pravno lice i kako onda zaraditi novac da bi osnovali tvrtku? Na kraju ili uložiš svoju ušteđevinu ili pitaš roditelje da ti posude,“ naglašava Bevanda.
Naši sagovornici smatraju da bi upravo start-upi mogli biti ključ zadržavanja mladih u BiH, međutim da je potrebno još puno toga uraditi kako bi start-up scena zaživjela i kako bi start-upi bili uspješni.
„U akceleratorima i inkubatorima diljem BiH u ovom trenutku rade i uče ljudi koji bi, bez tih organizacija, davno bili van BiH. Umjesto odlaska, oni, korak po korak, grade vlastite kompanije i zapošljavaju nove članove svojih timova. Te zajednice mladih i perspektivnih ljudi željnih učenja, građenja svojih vještina su lokvice pozitivne energije koje BiH mogu učiniti morem prilika za buduće naraštaje poduzetnika, u IT sektoru, ali i brojnim drugim industrijama,“ kaže Osmanbašić.
Istog mišljenja je i Bevanda, koji ističe da start-upi definitivno mogu zadržati mlade u BiH.
„Budući da su osnivači naše tvrtke studenti i nalaze se u tom okruženju, primijetili su da većina mladih zapravo nema dobar razlog zbog kojeg odlaze iz BiH. Najbolja pomoć koju start-upi mogu pružiti mladima je praksa. Naravno, većina mladih ne želi raditi besplatno, ali ne shvaćaju da start-up ne može priuštiti da plaća nekoga. Ono što može priuštiti jest vrijeme i podučavanje tog čovjeka koji dođe u start-up na dva tjedna, mjesec dana ili više. Mladi trebaju biti spremni odraditi neke stvari besplatno jer ne znaju kakve sve kontakte pojedini start-upi imaju, možda nakon prakse start-up preporuči tu osobu nekoj tvrtci koja može priuštiti sebi da plaća novog radnika,“ dodaje Bevanda.
Zekić kaže da jednim dijelom start-upi mogu biti ključ ostanka mladih u BiH, međutim moraju biti prepoznati od onih od kojih treba da budu prepoznati te da tržište treba da bude malo naklonjeno start-up kompanijma, a Aščalić smatra da su za to potrebne planirane tržišne promjene, nove tehnologije i izmjene zakona. Na poslovan i etičan način može se pristupiti akcijama da se kompletno društvo orijentira ka budućnosti, dodao je Aščalić.
Nedostaje finansijska podrška
Činjenica je da je BiH puna mladih sa dobrim idejama koji mogu pokrenuti i voditi uspješne biznise. Međutim, potrebna im je podrška i povoljnije poslovno okruženje. Naši sagovornici su mišljenja da nije sva odgovornost na državi, nego i na drugim institucijama.
„Od države se ne može puno očekivati. Ni puno naprednije i bolje države ne podržavaju start-upe na najbolji način. Kao pozitivan primjer (u našim kapacitetima) – treba se ugledati na Estoniju. Za početak bi bilo najbolje da se država previše ne miješa u razvoj start-upa – ne treba pomagati, ali makar da ne odmaže. Olabavljena regulacija, bolja integracija u međunarodne ekonomske tokove i proceduralne i porezne olakšice za start-upe bile bi plus. Npr. većina start-upa je godinu ili više dana u samom gubitku -a državi je važno da ima fiskalnu kasu, da plaća “taksu na istaknutu firmu” i ostale fiktivne načine da se ekonomija optereti. Ovo što rade nevladine organizacije je korisno, ali ne može biti prelomno. Za pravi start-up ekosistem treba ojačati generalnu ekonomiju i privući privatne investicione fondove. A to je začaran krug samo po sebi – fondovi neće da ulažu u BiH jer nemamo uspješnih start-upa, a ne možemo imati velike uspješne start-upe jer fondovi ne ulažu. Dakle treba taj krug prekinuti – treba nam makar jedan globalno uspješan start-up,“ objašnjava Uka.
Aščalić smatra da bi formiranjem jedne specijalizirane granske banke za start-upe bio riješen problem finansiranja.
„Partnerstvo s lokalnom zajednicom i osluškivanje start-upa je ključan korak u pogledu opstanka start-up kompanija, jer taj model osigurava intenzivan prijenos znanja. I tada ćemo imati kulturu inovacija u našoj lijepoj BiH. Nikad nije dovoljno i uvijek treba više izdvajati sredstava za razvoj start-upa,“ kaže Aščalić.
S druge strane, Zekić smatra da je potrebno više uložiti u obrazovni sistem jer smo trenutno u deficitu s ljudima koji se školuju na kvalitetnim obrazovnim ustanovama tehničih usmjerenja.
„Država strateški treba da omogući besplatno školovanje ili simbolične školarine uz kreiranje ambijenta za prave stipendijske programe kako iz javnog, tako i iz privatnog sektora. To nije trošak za državu, to je najbolja investicija. Također, nedostaju nam fondovi za nauku i inovacije, opet ću reći i javni i privatni. Nedostaju nam pravi tehnički instituti koji bi se bavili samo naukom i inoviranjem. Nedostaju nam investitori spremni ulagati u inovacije. Bavljanje naukom i inovacijama veoma je zahtjevno s vremenskog i finansijskog aspekta, tako da takav rad jednostavno mora imati izvor finansiranja,“ naglašava Zekić.
