Sigurno ste do sada u više navrata naišli na termin “headhunting”, čuli ste, možda čak i donekle znate o čemu je riječ, ali nikad niste direktno učestvovali u takvom procesu. Headhunting kao metoda zapošljavanja je već decenijama prisutan na evropskom tržištu kao jedan od najučinkovitijih načina direktnog pristupa kvalitetnom kadru na tržištu rada.
Situacije u kojima je headhunting najučinkovitiji su kod upražnjenih pozicija članova nadzornih odbora, višeg menadžmenta, pa sve do pozicija srednjeg menadžmenta. Osnovni cilj podrazumijeva potragu za kandidatima koji posjeduju odgovarajući stepen vještina, znanja, iskustva i sposobnosti. U idealnim situacijama je to profil kandidata koji zaslužuje epitet top performer. U praksi, nerijetko će vam se desiti da je na oglase sličnog tipa broj prijava 0 i šta dalje?
U tom slučaju headhunting predstavlja idealan način kontaktiranja teško dostupnih kandidata na tržištu rada koji se skoro pa nikada ne nalaze u vašoj internoj bazi u formi biografije. Uzimajući to u obzir, headhunting proces se definira kroz pet ključnih koraka u kojem učestvuju klijent i agencija za posredovanje u zapošljavanju.
- Definiranje kratkoročnih i dugoročnih potreba kompanije;
- Detaljna procjena pozicije i potrebnih kvalifikacija koje budući zaposlenik mora posjedovati;
- Lista kompanija koje će biti targetirane procesom;
- Lični intervjui sa zainteresiranim kandidatima , testiranje i provjera referenci;
- Prezentacija kandidata klijentu.
U ovisnosti od poslovnih planova, stepena razvoja i trenutnog rasta, kompanija određuje cilj u kojem se namjerava kretati u bliskoj budućnosti. Za strateški ustrojene kompanije operativniji tim je vrijedniji, međutim u jednakom broju slučajeva kandidati sa strateškim osvrtom na poslovanje predstavljaju vrijedan dodatak kompaniji. Iz ovih činjenica proizilaze očekivanja od budućeg zaposlenika, a time i smjernice za headhuntera. Finalni, a i najbitniji korak u procesu headhuntinga je formiranje liste kompanija koje imaju isti ili sličan kadar. Kao i kandidati, i targetirane kompanije moraju ispunjavati određene uvjete, bilo da se radi o industriji, sektoru, specifičnim procesima rada, broju zaposlenika ili internacionalnom momentu (stopostotno izvozno orijentirane kompanije, predstavništva, principali i sl.) ili se jednostavno radi o konkurentoj kompaniji.
