Kopka me, dragi moji, posljednjih dana jedno pitanjce kojim ćemo se, za početak, ozbiljno pozabaviti mi u Business magazine (počinjemo od ovog broja). A, onda bi, vala mogao i neko ko može uraditi nešto više od toga da piše, poziva, obavještava javnost. Zapravo je sve krenulo sa razgovorom objavljenim u prošlom broju u kojem nam je direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove Anis Ajdinović rekao da je samo u FBiH nenaplaćeno oko 60 miliona KM izvršnih prekršajnih naloga.
Početkom februara Porezna uprava FBiH i Uprava za indirektno oporezivanje BiH objavile su spisak kompanija koje državi duguju milione za indirektne i direktne poreze. Iz nekih razgovora saznala sam da su se neke općine odlučile malo ozbiljnije pozabaviti privrednicima i obrtnicima koji unajmljuju općinske prostore, ali ne plaćaju najam – godinama. A rade… Nisam sigurna ni kakva je situacija sa naplatom koncesija.
Pisali smo i o tome koliko novca godišnje izgubi BiH jer se duže od 10 godina čeka izmjena odluke po kojoj će i strani (a ne samo domaći) prijevoznici plaćati PDV u BiH, koji plaćaju u svim zemljama Evrope osim naše. Milioni su u pitanju, ljudi…
I mogla bih ovako nabrajata sva dugovanja, propuste u zakonima, odredbama za čiju izmjenu je potrebna – dobra volja (da li smo stvarno morali čekati gotovo tri godine da Vijeće ministara BiH donese Odluku o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja uvoznih i izvoznih dažbina, kojom će one koji uvoze nove mašine za proširenje proizvodnje, nove tehnologije, otvaraju nova radna mjesta biti oslobođeni carina).
Nažalost, nemam dojam da se ovim problemom u državi BiH iole ozbiljnije bavi ijedan ekonomski stručnjak, da su vlade formirale timove koji će uraditi analizu, predložiti rješenja i krenuti u realizaciju naplate dugovanja, potraživanja itd.
Znam, znam da je to mnogo teže, traži malo više truda, rada, inventivnosti nego sjesti sa međunarodnim kreditorima i uzeti kredit „po povoljnim“ (kako da ne) uvjetima i krpiti budžetske rupe, a ako i ne iskoristimo kredit (za infrastrukturne projekte, naprimjer) pa ima ko će plaćati kaznene penale…
Malo je vjerovatno da će se donositi ključni, reformski zakoni u izbornoj godini – to znamo. Pa pošto će već vlade (na svim nivoima) pauzirati, mogu barem osmišljavati planove (i donositi izmjene zakona, odluke, uredbe) kako vratiti pare onome kome pripadaju – državi.
