Od novembra prošle godine, nekadašnja Hypo banka i u Bosni i Hercegovini posluje pod novim brendom – Addiko Bank. Kakvi su dosadašnji efekti rebrendiranja i koji su njegovi glavni benefiti za klijene Banke, u razgovoru za Business magazine pojašnjava Sanela Pašić, direktorica Addiko Bank d.d. Sarajevo.
Nakon nešto više od godinu dana poslovanja pod novim imenom, kakva je tržišna pozicija Addiko Bank u Bosni i Hercegovini – u kojoj mjeri su ostvareni ciljevi zacrtani rebrendiranjem?
PAŠIĆ: I prije nego smo zvanično postali Addiko Bank, dok smo još bili u pripremama za rebrending, pred nama je bio cilj da nakon restrukture poslovanja budemo među Top 5 bankarskih grupacija na tržištima na kojima poslujemo. U BiH idemo sigurnim putem prema tom cilju.
Rebrending nije bio samo kozmetička promjena i on je samo mali, mada najvidljiviji dio promjena kroz koje smo prošli i još uvijek prolazimo. Promjena je krenula iznutra, s ciljem da klijentima i isporučimo ono što smo obećali – jasno, jednostavno i direktno bankarstvo. Poslovanje je presloženo, komplikovane procedure pojednostavljene, broj proizvoda sveden na razumnu mjeru, a proizvodi grupisani kako bi klijentima bili jasniji. Slikovito rečeno – nema više sitnih slova.
Prema posljednjim podacima Agencije za bankarstvo FBiH, Addiko Bank d.d. Sarajevo u prvih devet mjeseci ove godine ostvarila je profit od 5,5 miliona KM, uz rast depozita (4,0 posto), kredita (4,6) i aktive (4,4) –koliko ste zadovoljni tim rezultatima i čime je svaki od njih prvenstveno generiran?
PAŠIĆ: Ono što smatramo posebnim dostignućem je profitabilno poslovanje. Naime, ovu ćemo godinu, nakon višegodišnjih gubitaka, završiti pozitivno, sa profitom nešto većim od planiranog, što je, ako uzmete u obzir relativno kratko vrijeme od početka restruktuiranja, zaista uspjeh.
Rasli smo u svim segmetnima, a taj rast je bio veći od prosjeka tržišta. S druge strane, rast nije bio nauštrb kvalitetnog upravljanja rizicima – tu smo i dalje vrlo konzervativni i strogi. Želimo rast, ali vodimo računa da to budu zdravi klijenti, sa stabilnim i kvalitetnim poslovanjem.
Omjer prihoda i troškova još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou, ali je značajno poboljšan. To nam je jedan od izazova kojem ćemo se značajnije posvetiti u narednom periodu.
Generalno posmatrajući, za ovakve rezultate nije zaslužno samo nekoliko mjera, već čitav niz aktivnosti koje smo tokom protekle godine preduzeli. Ovakav rezultat je refleksija svega što smo uložili u stabilizaciju poslovanja, a prvenstveno timskog rada zaposlenih.
Navedeni rezultati ukazuju na zaključak da ste sačuvali povjerenje klijenata, unatoč “duhovima prošlosti“ prvenstveno u obliku “švicarskih kredita“ – šta je u tom kontekstu prevagnulo u korist Banke?
PAŠIĆ: Kada sam prije nešto više od godinu i po došla u Banku, moji prvi kontakti sa klijentima nisu bili posebno pozitivni. Klijenti su bili nezadovoljni zbog mnoštva stvari, a posebno jer se Banka bavila više sama sobom, nego njihovim poslovanjem. Ovo je donekle i razumljivo, imajući u vidu situaciju u kojoj je Banka bila.
Dolazak novog investitora i novog brenda podrazumijevao je i prekretnicu u odnosu sa klijentima. Ponovo smo fokus stavili na klijente, njihove kompanije, način kako da unaprijedimo njihovo poslovanje i pomognemo da svoje ideje pretvore u stvarnost. Godinu dana poslije, situacija je znatno drugačija i klijenti to primijete. Danas, kada dođem u posjetu klijentima, dočekaju me sa osmijehom, daju pohvale za promjene koje smo napravili. Jednostavno se raduju sa nama, jer smo se mi zaista promijenili i to je ključni razlog povjerenja koje nam klijenti daju.
Te su promjene vidljive i po istraživanjima koje radimo. Addiko brend iz kvartala u kvartal postaje sve prepoznatljiviji na tržištu. Osim ovih istraživanja, na različite načine nastojimo doprijeti do naših klijenata, kako bismo od njih dobili povratnu informaciju o zadovoljstvu poslovanja sa nama, ali i o promjenama koje trebamo napraviti da bismo bili još bolji.
Naravno, još ima puno stvari koje moramo promijeniti u potpunosti ili barem dovršiti ono što smo započeli. Jedna od njih su i CHF krediti, koji su često medijska tema, iako najčešće neopravdano. Addiko banka je naslijedila ovaj portfolio CHF kredita. To je jedno od pitanja kojim smo se odmah počeli baviti. Mislim da smo iskazali i više nego dobru volju da riješimo naslijeđeni problem kroz konverziju uz značajne otpise, a što nas je u prošloj godini koštalo više od 30 miliona KM, kroz direktne otpise dijela kredita klijenata. Od nekadašnjih 12.500 klijenata koji su imali CHF kredit, danas je taj broj sveden na 6-7 posto i svakodnevno se smanjuje. Želimo riješiti ovo pitanje, a vjerujemo i da veliki broj preostalih klijenata također želi postići dogovorno rješenje.
Nažalost, nekoliko pojedinaca, zbog nekih njima poznatih razloga, svjesno rade na kočenju rješenja ovog pitanja. Imamo informacije da se neki ljudi iz Udruženja Švicarac planiraju pokušati kandidovati na narednim izborima, pa ovo pitanje koriste kao odličan teren za pripremu predizborne kampanje.
Kada je riječ o problemu sa “švicarskim kreditima“, koji je nakon određenog zatišja nedavno ponovo aktueliziran, koliko je blizu trenutak kada će on definitvno biti riješen?
PAŠIĆ: Iz moje perspektive problem je riješen, jer imamo na nivou BiH još 6-7 posto klijenata koji imaju kredit vezan uz CHF i čije rješenje, kakvo god da bude, ne ugrožava poslovanje Banke. Ako se vratimo samo godinu i po unazad, taj je procenat bio više od 50 posto. Iz ovoga je jasno da je za kritičnu masu klijenata ovaj problem riješen.
Spomenula sam dobrovoljnu konverziju – ona je i dalje aktuelna, a mi smo i dalje klijentima na raspolaganju da dođu u Banku u svakom trenutku i naprave konverziju. No, želim istaći jednu važnu stvar, a to je struktura tog preostalog CHF portfelja – od preostalih klijenata, njih oko stotinu na nivou BiH svaki mjesec redovno vraća svoje kredite, a uglavnom se radi o manjim iznosima kredita. Ti klijenti često su izrevoltirani zbog svega što su prošli u prethodnom periodu, pa ne žele konverziju, ali vjerujem da ćemo uskoro naći rješenje i ostaviti pitanje CHF kredita iza sebe.
S druge strane, imate oko 600 klijenata koji su, kao fizička lica, mahom uzimali velike investicione kredite, koje su koristili za trgovinu dionicama, neke druge mešetarske poslove ili za finansiranje u najmanju ruku čudnih projekata, sa ratama koje su i po pet i više hiljada KM mjesečno, a koje ne vraćaju već nekoliko godina. Dosta ljudi iz te grupe traži izgovore što ne vraća novac koji su posudili od Banke u skladu s ugovorom koji su potpisali, a vrlo često to čine protestujući ispred Banke, napadajući zaposlenike, ali i druge klijente i ometajući rad Banke u cjelini. Također, čine to i forsiranjem zakona koji bi im omogućio da ne vraćaju novac koji su posudili.
Zbog čega je Banka toliko tolerantna prema određenim interesnim grupama koje dovode u zabludu korisnike “švicarskih kredita“ i zloupotrebljavaju ih radi ostvarivanja ličnih interesa? Šta ako, vodeći se primjerom “švicaraca“, oprost dugova zatraže i korisnici ostalih kreditnih usluga, koje su također mahom sa valutnom klauzulom, pravdajući se da im Banka nije objasnila princip Valutnog odbora i da su očekivali da će vrijednost eura padati, što je “argument“ jednako valjan kao i “iznenađenost“ rastom kursa švicarskog franka?
PAŠIĆ:Vaše pitanje je na mjestu. Rekla bih da je problem CHF kredita zgodan za manipulaciju jer je vrlo emotivan. Mi se institucionalno ne možemo baviti emocijama, nego brojevima, koji su često dosadni, pa se jednostavnije prikloniti nekoj baznoj emociji kao ljutnji, osjećaju nemoći i slično, nego činjenicama, koje su, kako god ih predstavite, suhoparne. Zbog toga smo, ne bih rekla tolerantni, nego strpljivi. Dodatno, imamo puno poštovanje prema onim klijentima koji su redovni u izvršavanju svojih obaveza, jer razumijemo koliko je ovo pitanje uticalo na njih.
Voljela bih da sebi ovakvo pitanje postave oni koji, recimo, razmatraju da se za 700 klijenata donese zakon o konverziji koji je neustavan, neodrživ i neprovodiv. Mi sa svoje strane moramo ukazati kolike bi razmjere problema tek bile ako bi se zakon donio i ponavljati iznova da je jedino održivo rješenje u dogovoru Banke i klijenta.
Sa aspekta Banke, ima li vidljivih poboljšanja u ukupnom ekonomskom ambijentu koja utiču ili bi u bliskoj budućnosti mogla uticati na smanjenje rizika pri kreditiranju privrede?
PAŠIĆ: Ovdje ulazimo na teren politike, koji je uvijek nezahvalan za prognoze.
Vidimo napredak, pa onda dođemo do prepreka koje ga ponište i tako ukrug. Ipak, ako se odmaknemo od toga i gledamo strogo na relaciju banka-privrednik, vidimo da su klijenti, posebno oni u SME segmentu (mala i srednja preduzeća, op. a.), rekla bih finansijski odrasliji i pažljiviji kada je njihovo poslovanje u pitanju. Sve je manje nerealnih zahtjeva – privrednici nisu izgubili ambicioznost, nego su u stanju bolje sagledati mogućnosti, a samim time i nama kao kreditorima daju priliku da im ponudimo kvalitetnije finansiranje. Rastemo u ovom segmentu, ali vodeći računa da smo zaista fokusirani isključivo na kvalitetne i profitabilne projekte.
Kakva je situacija sa novim zakonskim rješenjima u ovoj oblasti, prije svih Zakona o bankama FBiH – kakvi su dosadašnji “najopipljiviji“ efekti njegove primjene, odnosno koje su njegove najistaknutije pozitivne i negativne strane? U kojim segmentima je Banci eventualno najproblematičnje uskladiti poslovanje sa novim Zakonom?
PAŠIĆ: Addiko banka će, kao i sve druge banke na tržištu, u potpunosti primijeniti Zakon o bankama, bez obzira na sve njegove nedostatke, kojih zaista ima dosta.
U samom procesu donošenja Zakona, najveći dio sugestija i primjedbi banaka je odbijen, što definitivno nije dobar potez.
Sa stanovišta menadžmenta i operativne implementacije, najveći nedostatak je kratak rok za implementaciju (značajno kraći nego i u jednoj zemlji Evropske unije) te nastavak paralelizma u propisima koji proizlazi iz nedosljedne primjene EU propisa, koja za banke u stranom vlasništvu znači obavezu ponašanja po dva okvira, vrlo često dualne alate i izvještavanje.
Sa stanovišta vlasnika, naše je razumijevanje da je ključni nedostatak Zakona preusmjeravanje autoriteta sa uprave na nadzorni odbor i uključivanje nadzornog odbora u operativno poslovanje. Drugi bitan nedostatak je obračun adekvatnosti kapitala, za koji je razumijavanje stranih vlasnika da će u konačnici za poslovanje u BiH morati imati veći kapital nego na drugim tržištima.
Postavlja se pitanje da li će ovo tržište biti jednako interesantno za strane bankarske grupacije, imajući u vidu veći rizik tržišta, a sada i veći zahtjev za kapitalom te veću kompleksnost u poslovanju.
U cjelini posmatrano, dobro je da imamo novi zakon, ali implementacija zakona bit će težak i dugotrajan proces, koji će, da bi uspio, tražiti puno resursa i obrazovanja i za banke i regulatora, te stalni, međusobni dijalog.
U cjelini gledano, koliko se može govoriti o sistemski zaokruženom ambijentu za poslovanje komercijalnih banaka u BiH – šta je još preostalo da se uradi da bi se moglo govoriti o zdravom poslovnom ambijentu, usklađenom sa evropskim standardima?
PAŠIĆ: Ključni problemi sa kojima se mi susrećemo su pravna nesigurnost, izražena prije svega kroz aktuelni prijedlog zakona o konverziji CHF kredita, koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri. Donošenje takvog zakona značilo bi presedan, a moglo bi zaista prouzročiti brojne negativne posljedice, koje bi u konačnici snosili bh. građani, odnosno budžet Bosne i Hercegovine. Zemlje iz okruženja koje su donijele takva zakonska rješenja sada se susreću sa skupim i neizvjesnim arbitražnim postupcima, koje će vjerovatno izgubiti imajući u vidu neustavni karakter donešenih zakona.
Drugi problem sa kojim se susrećemo, a koji je posebno iznenađujući i za naše vlasnike, jeste korupcija u sudstvu, odnosno neefikasan rad pojedinih sudija i sudova. Vjerujem da će se ova situacija promijeniti u što skorije vrijeme.
