Neprimjetno debljanje. Višak kilograma nakuplja se postepeno, neprimjetno. Uobičajeni vid debljanja karakteriše dobijanje između jednog i dva kilograma godišnje u periodu od 15 do 25 godina, što čini da se nakupljanje kilograma ni ne primijeti u toku 365 dana. To čini težim definiranje uzroka gojaznosti u individualnim slučajevima, a stručnjaci potencijal za debljanje pripisuju mnogim faktorima, uključujući prejedanje, izbor hrane, sjedenje većinu dana. No, ista količina hrane i tjelovježbe kod različitih ljudi donosi različite rezultate. Navike su vrlo važne, ali čak 70 posto promjena težine povezano je s genetskim faktorima, tvrdi profesor Alfredo Martinez iz Centra za nutricionistička istraživanja u Pamploni.
Debljanje bez krivice. Kod manjeg broja gojaznih osoba krivac za višak kilograma je genetika. Do pet posto ekstremne gojaznosti počinje u djetinjstvu i može se pripisati mutaciji gena. Kod daleko većeg procenta gojaznih osoba, u pitanju je kombinacija životnih navika i gena koji doprinose porastu rizika, time što, naprimjer, uzrokuju ulazak veće količine glukoze u masne ćelije, dovodeći do njihovog udvostručavanja. Primjere gojaznosti koji se mogu pripisati genetici naučnici zovu debljanjem bez krivice.
Veza gojaznosti i malformacija. Gotovo polovina trudnica u Americi imaju višak kilograma u trenutku kad dođu na prvi pregled. Švedska studija koja je analizirala više od milion porođaja otkrila je da je ukupna stopa učestalosti najtežih malformacija 3,5 posto, ali da rizik od malformacija raste s težinom porodilje. Trudnice koje imaju indeks tjelesne mase veći od 35 imaju za 23 posto veći rizik da će roditi dijete s malformacijama u poređenju s trudnicama zdravog indeksa tjelesne mase.
Gojazne majke, gojazna djeca. Bebe gojaznih trudnica imaju veći rizik od makrozomije, odnosno prevelike težine u toku razvoja u stomaku koja potom može zakomplikovati porođaj. Žene koje su gojazne u trudnoći otpornije su na inzulin, što dovodi do pretjeranog hranjenja fetusa i prevelikog razvoja do porođaja.
Dugotrajne posljedice gojaznosti. Težina i ishrana majke tokom trudnoće i perioda dojenja imaju dugoročne posljedice na djecu. Gojaznost, naročito u prvih 20 sedmica trudnoće, povećava rizik od debljanja u kasnijem životu djeteta, budući da metabolizam u kojem je beba rasla uzrokuje permanentne promjene genetskog koda. Očevi također nisu oslobođeni krivice: epigenetske promjene prenose se i u trenutku začeća.
