Samo šest zemalja, predvođenih Njemačkom, od 19 koje koriste euro kao valutu, predložile su budžete za iduću godinu koji su u potpunoj saglasnosti sa evropskim propisima, saopšteno je iz Evropske komisije (EK).
Brisel je više zabrinut što je isto toliko članica eurozone skrojilo sopstvene budžete mimo ciljeva koje im je on zadao,posebno što su to učinile druga i treća po snazi ekonomija eurozone, Francuska i Italija
Francuska je predložila budžet prema kome će nivo njenog duga praktično biti jednak svemu što bude proizvedeno u toj državi. Preciznije, javni dug će iznositi 96,9 posto BDP-a u 2018. godini.
Prema propisima EU, gornji prag javnog duga iznosi 60 posto BDP-a. Prema budžetu koji je predložila Italija, njen javni dug će dostići 130,8 posto BDP-a 2018. godine. To, nije nešto novo, ali, kako napominju u Briselu, dodatno zabrinjava s obzirom na to da se očekuje najslabiji privredni rast Italije među zemljama eurozone.
Ekonomisti smatraju da konstataciju o rastu eurozone treba čitati kao činjenicu da nju u suštini vuče Njemačka. Francuska i Italija imaju standardno problem sa privrednim rastom i gotovo da nemaju prostora ili dovoljno hrabrosti da te svoje javne finansije kontrolišu kako bi bile u budžetskom suficitu i da bi zaustavili rast javnog duga.
Bez obzira na to što javni dug Italije u najvećoj mjeri čine unutrašnja dugovanja, on je ipak izuzetno visok. Očigledno je da Njemačka vuče eurozonu, ali i ona drugima nameće mjere koje prije svega njoj odgovaraju. Osnovni problem eurozone, pa i EU je, različita fiskalna politika pojedinačnih zemalja. To se odražava na budžete i deficite i u krajnjoj liniji na privredni rast.
MMF je u najnovijem izveštaju procijenio da će BDP na evropskom kontinentu za ovu godinu iznositi 2,4 posto, što je značajan napredak u odnosu na prošlu godinu, kada je rast bio 1,7 posto, međutim ukazali su i na urgentnost strukturnih reformi, dok bi Evropska centralna banka trebalo da održi ekspanzivnu monetarnu politiku, jer značajan broj ekonomija eurozone, koje su motor EU, funkcioniše ispod svog potencijala.
Da je to tako ukazuje podatak da udio BDP EU u globalnom BDP-u konstantno pada od 2000., kada je iznosio ravno trećinu. U 2018. past će na petinu, procjena je MMF-a. Ključni problem EU i eurozone je opadanje sposobnosti njene industrije da se nosi sa onom iz istočne Azije, prije svega Kine. Većina zemalja EU ima visoke javne dugove i velike fiskalne deficite, dok pojedine zemlje imaju i ogromne platnobilansne deficite.
