Ni “bogata” Rijeka nije imuna na problem iseljavanja. Podaci govore da je u periodu od 2011. do 2015. godine iz Rijeke iselilo 14.689 stanovnika, dok se u Rijeku doselilo njih 10.844, što znači negativni migracijski udio od 3.945 stanovnika. No kada je riječ o iseljavanju, Rijeka se suočava s još jednim fenomenom. Podaci govore da je od 14.689 iseljenih njih više od pola, odnosno 55 posto, odselilo u druge gradove i općine u Primorsko-goranskoj županiji. Uvid u detaljne podatke o iseljavanju iz Rijeke upućuju na zaključak da većina odseljenih zapravo ne odlazi daleko nego u susjedne gradiće i općine, najviše u Viškovo, a zatim i u Kastav, Matulje, Bakar, Čavle i Kostrenu. Riječ je o malim općinama i gradovima u tzv. riječkom prstenu koji posljednjih nekoliko godina doživljavaju pravi demografski bum.
Problem je u teritorijalnoj suženosti Rijeke. Taj je grad teritorijalnim preustrojem u prvoj polovini devedesetih godina sveden na dugačak i relativno uzak pojas uz more, od Preluka na sjeveru do uvale Martinšćica na jugu, čime je gradsko područje suženo na samo 44 kvadratna kilometra prostora.
Prema tom kriteriju, veličini prostora kojim raspolaže, Rijeka je od 36 jedinica lokalne samouprave u svojoj županiji tek na 26. mjestu, a po broju stanovnika po kvadratnom kilometru Rijeka je najgušće naseljen grad u Hrvatskoj. Dok Rijeka sa svojih skoro 130 hiljada stanovnika raspolaže s tek 44 kvadratna kilometra prostora.
A manje prostora u pravilu znači i manje stambenih zona, pa tako i manje novih stanova. O tome također svjedoče statistički podaci. Od 2011. do 2015. godine je u Rijeci izgrađeno samo 858 novih stanova, a u susjednim gradovima i općinama – Kastvu, Viškovu, Kostreni i Matuljima – čak 1.363 stana. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih Riječani posljednjih godina sele u riječki prsten.
Teritorijalnim preustrojem devedesetih Rijeka nije izgubila samo prostor za stanogradnju nego i područje za gospodarski i industrijski razvoj.
Međutim, Rijeka je snažno industrijsko središte, zato se devedesetih silom prilika okrenula tercijarnim djelatnostima, uslugama, saobraćaju i turizmu, nostalgično se prisjećajući svoje slavne industrijske prošlosti. I dok je Hrvatska devedesetih “suzila” Rijeku, Evropska unija danas potiče jaču suradnju Rijeke i okolnih gradova i općina. Tako je uspostavljanje Riječke urbane aglomeracije, koju čine Rijeka i okolni gradovi i općine, bilo preduvjet za korištenje značajnih sredstava iz evropskih fondova. Kroz prizmu evropskih projekata cijelo se ovo područje sagledava kao prirodna cjelina, što ustvari i jest.
