Zbog neusaglašenosti sistema proizvodnje i kontrole sa evropskim standardima, bosanskohercegovački peradarski proizvodi ostali su u zadnjem vogonu kompozicije robe animalnog porijekla koja čeka na dozvolu za izvoz iz Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Nova provjera spremnosti bh. peradarskog sistema da se uključi u evropsku tržišnu utakmicu slijedi već krajem septembra, kada bi u posjetu BiH ponovo trebali stići inspektori Direkcije Evropske komisije za kontrole i analize zdravlja i prehrambenih proizvoda (bivši Ured za hranu i veterinarstvo – FVO), čija se posjeta ovoga puta dočekuje sa neuporedivo više optimizma nego ranijih godina. Koliko je taj optimizam opravdan i na čemu se on temelji, na iskustvima vlastite kompanije i zapažanjima o bh. peradarskom sistemu u cjelini, u razgovoru za Business magazine objašnjava direktor Agreksa iz Donjeg Žabara Predrag Miličić, koji je i predsjednik Zajednice živinara RS te predsjedavajući Koordinacionog odbora peradara BiH.
Kako biste, na primjeru Agreksa, opisali usklađenost bh. peradarske proizvodnje sa evropskim standardima?
MILIČIĆ: Način na koji mi danas proizvodimo i plasiramo kokošku i jaja kao glavni proizvod, ničim se ne razlikuje u odnosu na razvijene evropske zemlje.
Znači, moja poruka je da smo mi spremni i već smo zasigurno implementirali sve ono što je potrebno da bi se naš proizvod mogao pojaviti na policama trgovina u EU. Da li će to biti, mi ne znamo, to zavisi od niza aktivnosti i okolnosti, ali ja optimistično gledam i mislim da će najavljena FVO inspekcija konačno dati pozitivno rješenje za lot koji se zove Meso peradi i prerađevine od mesa peradi i jaja.
Ono što sigurno znam je da smo i dosad poštovali i da ćemo i ubuduće poštovati sve evropske kriterije i propise – mi to radimo zbog sebe kao proizvođača i zbog naših kupaca, a na kojim ćemo tržištima biti, ostaje da se vidi.
Koliko, sa proizvodne strane, imate kapacitet da zadržite svoja postojeća izvozna tržišta i da izađete i u EU, odnosno potencijal za dodatno širenje i zapošljvanje?
MILIČIĆ: U tom kontekstu, mi funkcionišemo po jednostavnom principu – dižemo kapacitete onoliko koliko tržište to dozvoljava.
Ono čime jedino nisam zadovoljan u posljednjih deset godina, jeste to da se nismo razvijali onim tempom kakvim smo željeli i kakvim smo navikli. Ukoliko dođe do otvaranja prema EU, to automatski podrazumijeva da ćemo biti u prilici da širimo svoje proizvodne kapacitete, a mi to vrlo lako i brzo možemo učiniti, upravo zbog toga što kontrolišemo sve procese – od matičnih jata do kvalitetnih farmi za uzgoj i eksploataciju, tako da će eventualno otvaranje prema EU sigurno stvoriti preduslov da dižemo svoje kapacitete na viši nivo. Ovako, trenutne kapacitete prilagođavamo trenutnim prilikama na regionalnom tržištu i borimo se, ne za kvantitet, nego za kvalitet posla, s obzirom na to da, barem u BiH, nažalost, najveći dio proizvodnje zasniva se na principu stihije, tako da vrlo često imamo turbulencije u proizvodnji i posao često postaje minusan i opterećujući, pa onda nam nakon izvjesnog vremena bljesne, jer se pojavi nedostatak robe, usljed čega se stalno krećemo nepravilnom krivuljom…
Jeste li već ostvarili kontakte s potencijalnim partnerima u EU, kako biste spremno dočekali eventualno “zeleno svjetlo” za izvoz na to tržište?
MILIČIĆ: S te strane, mi smo sigurno spremni za izvoz u EU.
Držimo kontakte s našim starim partnerima, prvenstveno kada je u pitanju Republika Hrvatska, koja nam je komšijska zamlja i tržište na kojem smo već bili i gdje nam se najlakše pojaviti. Znamo da tamo ima potrebe za našim proizvodima, jer lakše je obezbijediti nedostatak, pogotovo u vrijeme turističke sezone, iz BiH, nego da to dolazi iz Poljske, Holandije, Latvije ili drugih zemalja, pogotovo što smo svjedoci nekih negativnih dešavanja u Holandiji i nekim drugim državama u vezi sa zdravstvenom ispravnošću mesa peradi i jaja. Mislim da je najmanji problem uspostavljanje novih, odnosno reaktiviranje starih veza, jer zasigurno imamo iskazane interese za saradnju…
S obzirom na lako kvarljivu robu, imate li pri izvozu problema u vidu necarinskih barijera – kakva su na tom planu vaša iskustva s izvozom u Hrvatsku?
MILIČIĆ: Ono što nas, kao ljude iz realnog sektora, jako nervira, jeste spora i loša prohodnost granica.
Mi smo ljudi koji vozimo mladu kokošku, staru kokošku i nismo zadovoljni poštivanjem tog apsolutnog prioriteta prolaza kada je živ materijal u pitanju. Vrlo često imamo situacije da se certifikati i veterinarska, odnosno uvjerenja o zdravstvenoj ispravnosti ne uvažavaju, bez obzira na to što RS ima i specijalne veze sa Srbijom, nego moramo ponavljati analize.
Imali smo situaciju sa Crnom Gorom da se promijene neki pravilnici kada je u pitanju uvoz robe, čime smo kao izvoznici postali diskriminirani u odnosu na domaće proizvođače, jer su nam postale vrlo skupe analize koje prate svako vozilo. Povrh svega, porazno je da se, primjera radi, na dobijanje konačnih negativnih nalaza potroši čak jedna trećina tahnološkog, odnosno propisanog roka upotrebe – ako je u Crnoj Gori taj rok 30 dana i ako ta analiza traje 10 dana, naš proizvod se stavlja na policu sa 10 dana potrošenog roka i on je već u diskriminatorskoj poziciji u odnosu na njihov domaći prozvod.
Do sada smo u okviru CEFTA iznalazili rješenja za takve probleme, ali ono što mi kao ljudi iz privrede očekujemo jeste da vlasti rade na pojednostavljenju a ne na komplikovanju procedura koje nam otežavaju rad na ovim tržištima.
