Nakon što smo sa vama, dragi naši prijatelji, čitatelji, partneri, klijenti obilježili naših prvih 10 godina Business magazine(još jednom hvala svima koji su bili sa nama i uz nas u noći naše proslave) vratili smo se vašoj i našoj poslovnoj svakodnevnici. Istini za volju, mi sa novim vjetrom u leđa jer ste nam potvrdili da imamo vašu podršku, a vi, vjerujemo, uvjereniji da imate svoje glasilo i svoj magazin koji će vrlo otvoreno, argumentirano i u interesu svih nas govoriti o „vrućim“ biznis temama.
Posljednjih dana javnost se bavi detaljima iz revizorskih izvještaja finansijskog poslovanja institiucija države i entiteta, a prava „poslastica“ su službena putovanja zvaničnika ovih nivoa vlasti. Uglavnom, još nemamo detalje za sve vlade, urede predsjedavajućih i premijera, ministarstva, parlamente, ali i prve informacije govore da se opet putovalo i trošilo preko svake mjere. Ukratko, na putovanja u inozemstvo potrošeni su milioni, sigurno…
Javnost se zgražava nad budžetskim (čitaj našim) sredstvima potrošenim za avionske karte, hotelski smještaj, večere, dnevnice i sl. Ne sporeći činjenicu da su neka od službenih putovanja bh. zvaničnika neophodna, svrsishodna, korisna- na osnovu onoga što se piše i dalje je daleko više onih koja bi se mogla svrstati u kategoriju „turističkih“.
Uz dužno poštovanje funkciji koju obavlja i obavezama koje iz nje proizilaze, ali može li nam ministar finansija i trezora BiH obrazložiti 13 službenih putovanja u Zagreb u jednoj godini, a da na web stranici Ministarstva nema niti jedne informacije o tome zbog kojih je aktivnosti ministar boravio u Zagrebu.
Ovaj primjer je samo ilustracija odnosa zvaničnika koji sebi uzimaju za pravo da odu na „službeno putovanje“ nako. I baš se nešto upitam da su naši dužnosnici kojim slučajem vlasnici privatne kompanije, koliko puta bi dozvoliti svojim uposlenicima (ukključujući, naročito, menadžment) da odu na službeno putovanje o trošku firme – nako.
Nisam sigurna koliko bi vremena na poslu u njihovoj privatnoj kompaniji proveo uposlenik koji je na službeno putovanje negdje, bilo gdje otišao dva ili tri puta bez debelog obrazloženja i izvještaja o tome šta je i kako uradio na tome putu u interesu – kompanije.
E, zato, dragi moji, dok nas još drži slavljeničko raspoloženje trebamo dati još jednu šansu našim zvaničnicima, ali…Krajnje je vrijeme da se poslodavac (čitaj država, ali i mi svi zajedno jer ih plaćamo) traži izvještaj sa samo jednim pitanjem: šta je kompanija (opet država na svim nivoima) dobila za utrošeni novac na njihovim putovanjima.
U suprotnom, sve dok grabe iz tuđeg (da budemo precizni, našeg) džepa, a da pri tome nikome ne moraju polagati račune za sredstva potrošena na službena putovanja, hotelski smještaj, večere u skupim restoranima, od najavljenog rezanja javne potrošnje nema ništa.
Pa ako već moramo rezati javnu potrošnju, evo sjajne i prilično bezbolne prilike…
