Rijetko kada sam, dragi moji, bila u tolikoj mjeri indisponirana nastupima osoba iz vlasti (izvršne, zakonodavne, sudske) kao u posljednjih desetak dana. Jedna situacija mi je prepričana sa sjednice Ekonomsko socijalnog vijeća FBiH, drugu sam (in)direktno pratila putem malih ekrana.
Najprije mi je koleginica koja je pratila sjednicu Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH i bila blago rečeno šokirana istupom federalne ministrice finansija koja, na prijedlog Udruženja poslodavaca FBiH da se radi na izmjeni šest federalnih zakona u smislu olakšavanja poslovanja u ovom dijelu BiH, odbila mogućnost da se uopće o tome priča. I ne samo to, predstavljajući radne materijale nacrta zakona o porezu na dohodak i o doprinosima FBiH, dotična ministrica je odbila da priča o prijedlozima poslodavaca i sindikata, koji bi trebali biti partneri u socijalnom dijalogu (dijalogu, a ne monologu, ministrice….)
Prvog ponedjeljka u martu sam, a vjerujem i vi, putem malih ekrana svjedočila u najmanju ruku zabrinjavajućem javnom istupu predstavnice bh. pravosuđa, precizinije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Način na koji se dotična obraćala ministru sigurnosti BiH, govorila o prijavama, tužbama i procesima koji se protiv njega vode ili ih treba voditi bez bilo kakvih pravno utemeljenih dokaza i argumenata (mislim da niko ozbiljan ne može navoditi internet kao pouzdano sredstvo informacija, a dotična se redovito pozivala na internet?!?) u najmanju ruku izaziva osjećaj mučnine. Mene je, iskrena da budem, ozbiljno zabrinula.
Zar neko ko radi u institucijama pravosuđa u javnim nastupima ne bi „na apotekarsku vagu“ trebao mjeriti riječi kojima izriče optužbe na bilo čiji račun? Zar predstavnici institucija bh. pravosuđa ne bi prije svih trebali biti svjesni odgovornosti za javno izgovorenu riječ, da ne kažem optužbu?
Ja sam iz ova dva (samo na prvi pogled) nevezana slučaja shvatila da nisu krivi oni koji su stranačkom, nacionalnom, podaničkom ili kakvom već linijom zauzeli pozicije u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti. Krivi smo mi koji smo im to dozvolili, koji ne insistiramo na odgovornosti za javno izgovoreno i urađeno. Među onima koji su se na društvenim mrežama zgražavali onim što je u emisiji izgovorila predstavnica VSTV-a primjetila sam i dosta pravnika. Hoće li iko od njih sročiti zahtjev da se dotična sankcionira radi svoga istupa? Hoće li sindikat i poslodavci insistirati da ministrica finansija ili promijeni odnos prema partnerima u socijalnom dijalogu ili bar da je zamijeni neko ko osim vlastitog monologa, može saslušati i drugo i drugačije mišljenje…Barem.
