Gotovo svim vlastima na svijetu ekonomija je deklarativni prioritet, posebno u toku predizbornih kampanja kada slatkorječivošću treba osigurati mjesta u premijerskoj ili nekoj od ministarskih fotelja. Kada se, međutim, u njih zasjedne, ekonomski programi uglavnom skupljaju prašinu u kabinetskim ladicama, a u fokusu su neka druga, za privredu i društvo u cjelini nebitna, ali za vlastodršce pitanja od životnog značaja u smislu očuvanja zapojednutih pozicija i njihove što obimnije (zlo)upotrebe za vlastitu dobrobit. Takva praksa, posebno karakteristična za društva koja se tek privikavaju na demokratiju i vladavinu prava, u potpunosti je razgolićena pojavom korona virusa, čija je pandemija, uz zdravstvene sisteme, na veliki test stavila i ekonomske politike, odnosno sposobnosti njihovih kreatora i implementatora da konkretnim mjerama anuliraju ili barem u što većoj mjeri ublaže posljedice koje ekspanzija te zaraze ostavlja na globalnu i ekonomiju svake zemlje pojedinačno.
Entitetske mjere
U Bosni i Hercegovini, gdje je borba protiv korona virusa dodatno otežana činjenicom da je svaki entitet vodi za sebe, a unutar Federacije BiH taj odbrambeni mahanizam je većim dijelom razvodnjen na deset kantonalnih, rezultat angažmana nadležnih organa i institucija najbolje je vidljiv u podatku o smanjenju broja zaposlenih za više od 30 hiljada. Od tog broja, više od 25 hiljada odnosi se na Federaciju BiH, što ni ne čudi s obzirom da je u tom entitetu takozvani korona zakon, odnosno Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica nastalih uslijed pandemije korona virusa, usvojen tek početkom maja, više od mjesec i po nakon proglašenja epidemije. Između ostalog, tim zakonom propisano je subvencioniranje doprinosa na plate u iznosu od 240 KM po zaposlenom,
obustava obračuna i plaćanja zateznih kamata na javne prihode, prekid svih upravnih, parničnih, vanparničnih i izvršnih postupaka, te uspostava garantnog fonda, s tim što je izmirivanje plata zaposlenika firmi kojima je zabranjen rad spušteno na kantonalni nivo. Manje-više jednakim mjerama, ali donesenim gotovo mjesec dana ranije, na pandemiju je odgovorila i Vlada RS, dok sa državnog nivoa u suštini nije ni bilo konkretne reakcije, osim odbijanja zahtjeva za prolongiranje roka za plaćanje PDV-a na kraj mjeseca, odnosno za njegovu uplatu po naplaćenoj fakturi.
Kakva je sumarna ocjena mjera koje je država poduzela s ciljem ublažavanja ekonomskih posljedica pandemije, te u kojim segmentima je ta reakcija bila brza i efikasna, a na kojim poljima su nadležne institucije reagirale neadekvatno, pitanja su na koja Vjekoslav Vuković, predsjednik Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH, odgovara uz opasku da pravi ekonomski izazovi tek slijede.
“Paketi fiskalnih mjera oba entiteta, imaju za cilj pomoć realnom sektoru i stanovništvu, ali s druge strane, kao nužnu posljedicu i rast javnog duga.
Međutim, ove mjere su kratkoročnog karaktera i razmjere nastajuće krize neće biti moguće riješiti tim mjerama, niti sredstvima pomoći Evropske unije i Međunarodnog monetarnog fonda, već isključivo rastom potrošnje i stvaranjem nove vrijednosti.
U fazi ekonomskog oporavka, nadležne institucije trebaju biti spremne pomoći pojedincima da nađu posao, olakšaju pristup kreditima te osiguraju podršku firmama da obnove svoje poslovanje. Od velikog značaja će biti da se javna potrošnja iskoristi za jačanje ukupne potražnje, uz održavanje fiskalne stabilnosti.
Značajno je da BiH zadrži primat na rješavanju svojih strukturalnih i institucionalnih slabosti. BiH će se naći u izuzetnim teškoćama zbog pada javnih financija. Pad proizvodnje i potrošnje vodit će smanjenju poreza da dodanu vrijednost, akciza i putarina, a gašenje radnih mjesta smanjivat će obim doprinosa za mirovinsko-invalidsko osiguranje i zdravstvo. Budžeti će morati preuzeti veći dio isplata mirovina od planiranih u 2020. godini.
BiH ima osiguran veliki obim sredstava za javne investicije (putna infrastruktura, energetika), pa će njihovim korištenjem omogućiti rast investicijske potrošnje, odnosno agregatne potražnje kao efikasnog sredstva u suprotstavljanju recesiji.
Pad javnih prihoda u BiH zavisit će od dubine recesije. U BiH rashodi su visoki i nefleksibilni. Otplate vanjskog duga iznose u 2020. godini 825 miliona KM, mirovine 3,5 milijardi KM, izdaci za zdravstvo 2,4 milijarde KM, plaće (vojska, policija, zdravstveni i obrazovni radnici, javna uprava) tri milijarde KM“, upozorava Vuković u izjavi za Business Magazine.
On pritom napominje da u predstojećem periodu glavni vanjski rizik za BiH ostaju spor ekonomski rast u Evropskoj uniji i političke tenzije u regiji, a unutrašnji prije svega otežano provođenje usvojenih društveno-ekonomskih programa, posebno u oblastima infrastrukture, energetike i transporta. Uz pretpostavku da će ekonomski opravak biti moguć tek početkom trećeg kvartala, Vuković konstatira da on podrazumijeva dugoročne interventne mjere nadležnih institucija, jer će takve biti i posljedice aktuelne krize uzorkovane pandemijom.
“Danas se dosta govori o pomoći radnicima. Što to u praksi znači? Što ako sad radniku pomognemo tako što ćemo mu platiti neku ratu kredita? No, što će biti nakon tri mjeseca?
Mi moramo pomoći poslodavcima da se sačuvaju radna mjesta. Jedini pravi put je poduzimanje mjera od vlada entiteta. S tim se već počelo. Morat će se uskoro poduzimati i dugoročne mjere.
Također, kad ovo prođe, kad krene potrošnja, onda će se lanac potrošnje i proizvodnje ponovno uspostaviti. Mi ne možemo govoriti o spašavanju radnika, a da ne govorimo o spašavanju poslodavaca.
No, stvari su komplicirane. Recimo, ako ste nešto izvozili u Njemačku i propala je tvrtka s kojom ste surađivali u Njemačkoj, opet imate problem. Ovo je lanac događanja i mi sada moramo spašavati jedni druge“, ističe Vuković.
Podsjećajući na činjenicu da bh. poslovna zajednica već godinama posluje u otežanim uvjetima i da je “veoma često prepuštena samoj sebi“, on konstatira da se s tog aspekta može reći da je ona već pripremljena za određenu vrstu kriznih situacija, “što znači da su kompanije spremne snalaziti se i boriti za svoj opstanak“.
“Izuzimajući gospodarstvenike koji su zbog uvođenja vanrednog stanja, odnosno zabrane kretanja, morali zatvoriti svoje objekte i prekinuti s radom, dio poslovne zajednice je uspio održati, a neke čak i unaprijediti svoje poslovanje. Kompanije su se prilagodile novim zahtjevima tržišta, slijedom čega su uvedene novine u samom poslovanju i proizvodnji. Naravno, pretrpljene su štete, posljedica ima i bit će ih, ali se nadamo da je izbjegnut najcrnji scenarij.
Cijenimo da je još uvijek rano govoriti o ukupnim štetama s obzirom na to da je neizvjesno do kada će ovakvo stanje trajati. Mi kontinuirano prikupljamo podatke i prema preliminarnim rezultatima očito je da odraz već postoji, a grane za koje sigurno znamo da se na njih pandemija enormno odrazila su turizam i dobrim dijelom prerađivačka industrija. Naravno, ne smijemo zaboraviti druge kompanije koje su proizvodile određenu robu za izvoz na EU tržište.
Prema anketama koje je uradila VTK, 90 posto kompanija trpi štete usljed zaštitnih mjera koje su na snazi i zatvaranja određenih tržišta i to u iznosima od 50.000 do pola milijuna KM. Više od 80 posto kompanija ima repromaterijala i zaliha za mjesec dana, no dobro je da smo osigurali lance opskrbe koji evidentno do danas nisu stali, jesu bili usporeni, niti u uvozu i opskrbi stanovništva, niti u izvozu proizvedenog.
Ne zaboravimo da recesija nastaje terminološki, kao usporeni rast gospodarstva u promatranom periodu ispod 0,5 posto, što se upravo i događa, no virus nije uzrok recesije, nego mjere koje nastaju kao posljedica pandemije. Upravo zbog toga smo uvijek naglašavali da sve mjere moraju biti jednako artikulirane – zdravlje ljudi, lanci opskrbe te mjere financijskog oporavka i pomoći kompanijama.
Istina, ugostiteljstvo i turizam su prvi pogođeni zbog zabrana okupljanja i putovanja. No, to su istovremeno i brzorastuće grane gospodarstva koje se brzo oporavljaju. Čim pandemija prođe, oni će se brzo revitalizirati.
Velike štete trpe domaći i međunarodni prijevoz putnika, odnosno kompanije koje se bave ovim poslom, sve zbog primjene mjera. Nadalje, tu je i izvoz ljekobilja i vina na strana tržišta koji očito čeka bolje vrijeme“, precizira Vuković, koji, kada je riječ o aktivnostima VTK usmjerenim na podršku domaćim privrednicima ugroženima pandemijom, na prvo mjesto izdvaja uspješno očuvanje kontinuiteta protoka robe preko bh. granice.
“VTK je u prethodnom periodu svojim intenzivnim pregovorima, razgovorima i prijedlozima, u suradnji s istovjetnim komorama u regiji i unutar BiH, višekratno upozoravala na problem lanaca opskrbe, koridore za prometovanje određenih roba, kako BiH ne bi ostala bez potrebnih namirnica, repromaterijala, medicinskih sredstava i ostale robe, te kako bi naši proizvodi našli izlaz na europska i druga tržišta.
Najveći broj predloženih mjera koje je Komora uputila relevantnim tijelima u BiH već su prihvaćene i realizirane, dok realizaciju preostalih očekujemo u narednom periodu. Rješavani su problemi liste vitalnih roba, potom uvoza posebnih repromaterijala, predlagane mjere vezane za PDV, rad na granici 24 sata, vršeni su pritisci da se ukidaju konvoji u susjednim zemljama kako bi spao pritisak s graničnih prijelaza, kabinska samoizolacija kako ne bismo ostali bez vozača koji su nam prijeko potrebni, izuzmu monteri i serviseri kako bi određena postrojenja bila montirana ili servisirana u ugovorenom roku, te predlagane mjere za smanjenje cijene električne energije za velike potrošače, mala i srednja poduzeća na period od tri mjeseca, kako su to uradile Slovenija i Italija.
Niz drugih mjera se odnosio na servisiranje potreba individualnih poduzeća, te sanacijskim mjerama, kao i artikuliranje zajedničkih problema po pojedinim granama predloženih od strane naših udruga. Također, radimo na većem broju međunarodnih projekata u okviru Eurokomore, Komorskog investicijskog foruma te zemalja CEFTA-e, kako bi kroz njih našli načine pomoći gospodarstvu u BiH. VTK mnogo brže djeluje jer ima potpisan veliki broj međunarodnih sporazuma i naše inicijative se realiziraju bez “diplomatskih procedura“ – telefonski, elektronskom poštom i slično, slijedom čega imamo odličnu suradnju s istovjetnim komorama u zemljama regije i mnogo šire.
VTK, kao zastupnik interesa gospodarstvenika u BiH, u novonastalim okolnostima je sve svoje kapacitete usmjerila na rješavanje aktualne problematike i rezultati našeg rada već su vidljivi. Neki od prijedloga su i ukidanje akciza na neke repromaterijale za medicinske potrebe, traženje alternativnih tržišta za plasman proizvedenih roba, pa sve do subvencija na plaće radnika kako bi se potrošnja nastavila.
BiH će evidentno morati imati nova financijska zaduženja, no ključna je transparentna raspodjela sredstava, s analitičkim pristupom nelinearnog karaktera. Mora se imati jasan plan i program mjera ako se radi o odgodi plaćanja poreznih davanja – kome, kako, na koji period, a isto je s moratorijima na kredite ili zaduženja jeftinim novcem uz minimalne kamate. Nužni su poticaji za poljoprivredu u smislu zajamčenog otkupa ako već govorimo – kupujmo domaće.
Jasni kriteriji i precizan program paketa mjera mora postojati, jer maglovito stanje pomaže pojedincu, a ne gospodarstvu. Implementacijom navedenih mjera znatno bi se olakšalo gospodarstvu BiH da se što prije vrati svojim potencijalima“, podcrtava Vuković
Praksa iz susjedstva
U Srbiji, ubrzo po proglašenju epidemije korona virusa Vlada je pripremila paket ekonomske pomoći privredi “težak“ 5,1 milijardu eura, fokusiran na mikro, mala i srednja preduzeća. Program pomoći podrazumijevao je isplatu tromjesečnih minimalnih plata svakom zaposleniku firmi koji su otpustili manje od deset posto svojih radnika, odgađanje izmirivanja poreznih obaveza i njihovu kasniju otplatu na rate, kredite preduzećima za očuvanje likvidnosti, ali i direktnu pomoć svakom punoljetnom građaninu Srbije od 100 eura nakon ukidanja vanrednog stanja.
Koliko su te mjere imale efekta u smislu očuvanja radnih mjesta teško je decidno tvrditi, budući je prema sindikalnoj računici od proglašenja epidemije COVID-19 bez posla ostalo oko 30.000 ljudi, dok neovisni analitičari na osnovu istraživanja koja obuhvataju neformalni sektor i samozaposlene tvrde da je taj broj daleko veći – čak 200 hiljada. S druge strane, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji tvrdi da će država na čijem je čelu ekonomski najbezbolnije proći kroz pandemiju, a nakon njenog okončanja imati najveći rast bruto društvenog proizvoda u Evropi, barata statistikom koja kaže da je oko 9.000 građana je izgubilo posao, ali da ih je istovremeno oko 9.700 pronašlo zaposlenje, tako da je, prema Vučićevim riječima, Srbija po broju zaposlenih “zapravo u plusu“.
Slično ružičastu sliku ekonomskog stanja u našem istočnom susjedstvu dijeli i Marko Čadež, predsjednik Privredne komore Srbije, koji, govoreći za lokalne medije o funkcioniranju privrede za vreme vanrednog stanja i restriktivnih mjera uvedenih zbog pandemije korona virusa, tvrdi da je “Srbija jedna od rijetkih zemalja koja je imala pristojan izvoz za prva dva mjeseca pandemije, iako je on u aprilu smanjen za oko 20 posto“.
“Naše firme su zadržale svoja tržišta u inostranstvu”, podcrtava Čadež, istovremeno procjenjući da će privredi Srbije za oporavak biti potrebno oko godinu dana.
“Ukoliko se pogledaju druge države, to je minimalan period, jer će pojedinim zemljama biti potrebno pet do deset godina, zato što nisu uspjele da očuvaju kičmu ekonomije, odnosno mala i srednja preduzeća”, ocjenjuje Čadež.
Konstatirajući da se srbijanska privreda pokazala mnogo fleksibilnijom nego što se mislilo i da su se još početkom maja dvije trećine poduzetnika vratile na posao, Čadež podvlači da zato smatra “opravdanim sve mjere džave da se pomogne tom sektoru koji je dobavljač velikim sistemima“.
Vlada Republike Hrvatske, pak, ekonomske posljedice pandemije, koje su rezultirale rastom broja nezaposlenih za dvadesetak hiljada, pokušala je minimizirati sa dva paketa mjera za pomoć privrednicima. Prvi “antipandemijski“ paket, usvojen sredinom marta, sadržavao je ukupno 63 interventne mjere, a koji je, prije svega, uključivao tromjesečnu odgodu plaćanja poreza i doprinosa na plate, državno subvencioniranje isplate “minimalaca“ u kompanijama sa poslovnim teškoćama uzrokovanim pandemijom, brze mikrokreditne i kreditne linije za likvidnost s kamatom od 0,5 do jedan posto, moratorij na otplatu postojećih kredita, te odgađanje plaćanja akontacije poreza na dobit, turističke članarine, koncesije na turističko zemljište… Drugim interventnim paketom, koji je uslijedio početkom aprila, državna subvencija za plate povećana je sa 3.500 na 4.000 kuna po radniku, uz oslobađanje od plaćanja doprinosa, omogućavanje plaćanja PDV-a po naplati fakture, djelimičan ili potpun otpis poreznih obaveza za april, maj i juni (za kompanije sa padom mjesečnog prihoda za više od 50 posto), odnosno tromjesečnu odgodu njihovog plaćanja (za kompanije s padom prihoda između 20 i 50 posto), te kredite za obrtna sredstva mikro, malim i srednjim preduzećima u iznosu do 750.000 kuna, s kamatnom stopom od 0,25 posto, grace periodom od 12 mjeseci i rokom otplate od maksimalno pet godina…
“Reakcija države je bila dosta brza ako uzmemo u obzir da je ovo kriza bez presedana, koja je praktički cijeli svijet zatekla nespremnim. Najvažnije je bilo pokušati očuvati likvidnost i radna mjesta, a to smo u velikoj mjeri uspjeli, zahvaljujući promptnoj reakciji i dobroj komunikaciji između gospodarstva i institucija. Ukupno – zadovoljni smo reakcijom države na udarac ove krize“, za Business Magazine ocjenjuje Vladine poteze Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK).
Konstatirajući da “prvi udar pandemije koja je paralizirala gospodarstvo smo relativno dobro prebrodili, ali sad nam ostaje pametno odraditi mjere za vraćanje u normalu“, on kao nužnost ističe što dostupnije kreditne linije Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), Hrvatske agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) i komercijalnih banaka, kroz poticajne državne programe.
“Poseban fokus treba staviti na korištenje bespovratnih sredstava Europske unije, garantnih i fondova usmjerenih na povoljno financiranje poslovanja u sustavu Europske komisije.
Apeliramo i na uvođenje konkretnih moratorija na kredite tvrtkama, pa i fizičkim osobama, u narednih 12 mjeseci, s izostankom novih naknada i puno nižim kamatama od onih tržišnih za vrijeme trajanja moratorija.
Hrvatska je ponovno otvorena za posao, ali možemo očekivati manju potražnju u određenim sektorima te se i na taj način mora izaći u susret tvrtkama kako bi preživjele ovu godinu i u iduću krenule sa zdravih pozicija“, sugerira Burilović.
Na pitanje o tome koliko su se sami hrvatski privrednici snašli u novonastalim okolnostima uzrokovanim pandemijom, odnosno koji sektori su najbolje odgovorili na krizu i prilagodili svoje poslovanje vanrednoj situaciji, a koji su eventualno svojim neadekvatnim reakcijama dodatno usložnili problem, Burilović zaključuje da se “poslovna zajednica pokazala dosta fleksibilnom“.
“Posebno su se istaknule tvrtke u prerađivačkoj i prehrambenoj industriji. Logistika je odradila fenomenalan posao u gotovo nemogućim uvjetima, brojne tvrtke su barem dio svojih proizvodnih kapaciteta usmjerile na proizvodnju zaštitne opreme, dezinficijenasa i ostalih deficitarnih proizvoda – AD Plastik je počeo proizvoditi zaštitne vizire za zdravstvo, Sladorana Županja se vratila proizvodnji alkohola za dezinfekciju, Galeb i Varteks rade zaštitne maske, Imunološki zavod izrađuje podloge za brisove kako bi se što više ljudi moglo testirati… Na stotine manjih tvrtki i obrta se okrenulo izradi zaštitnih maski i opreme. Velika većina se snažnije orijentirala na online prodaju i dostavu kako bi ublažila udar krize. Uglavnom, gospodarstvo se prilagođava i snalazi kako zna i umije. Pokazali smo se dosta fleksibilnima i to je ono što raduje u ovoj situaciji.
Najgore je u cijeloj priči prošao turizam, ali situacija je jednostavno takva da zbog pandemije nema putovanja i da će još dosta vremena dok se vratimo u normalu. Vjerujem da će i u tom sektoru biti spremni i prilagoditi ponudu novonastalim uvjetima, no problem je što ne ovise sami o sebi, već o vanjskim okolnostima na koje nikako ne mogu utjecati“, objašnjava Burilović.
Kada je, pak, riječ o potezima koje je s ciljem ublažavanja ekonomskih posljedica pandemije poduzela Komora, on podsjeća da je HGK “od prvog smo dana za stolom u planiranju i diskusiji o potrebama gospodarstvenika, s time da su mnoge naše sugestije i prijedlozi prihvaćeni i ozbiljno uzeti u obzir u kreiranju svih paketa mjera“.
“U početku krize smo najviše radili na tome da se logističarima omoguće što normalniji uvjeti rada i tako smo uspjeli stabilizirati opskrbu trgovina, odnosno spriječiti bilo kakve nestašice na policama.
Poslovanje u međunarodnom okružju zahtjevan je zalogaj za tvrtke i u uobičajenim okolnostima, ne samo kada je riječ o velikim projektima, nego i o svakodnevnim operativnim i logističkim zadacima koje je potrebno odraditi. No, i tu imamo primjere gdje smo tvrtkama pomogli da nastave izvoziti, kao Končaru, ili čak da otvore nova tržišta, poput tvrtke Vuplast koja je vreće za pranje izvezla u Francusku. I mnogim drugima smo pomogli s novim izazovima u poslovanju, poput Altproa, Saponije, Labuda, Cromarisa…
HGK nije samo lobirala za svoje članice, već smo unutar kuće poduzeli određene mjere kako bi vodili primjerom. Oslobodili smo od članarine one koji ne rade zbog mjera Kriznog stožera, smanjili plaće svojim djelatnicima, naš kontaktni centar stalno je na raspolaganju i pomaže s upitima članica, stalno analiziramo stanje na terenu i artikuliramo probleme tvrtki prema nadležnim tijelima, a to ćemo i nastaviti raditi ubuduće“, precizira Burilović.
Prognoze i statistika
Kako se iz neutralnog ugla gleda na državne mjere poduzete radi minimiziranja ekonomskih posljedica pandemije korona virusa, između ostalog pokazuju prognoze relevantnih međunarodnih institucija o kretanju bruto društvenog proizvoda (BDP) zemalja regije u narednom periodu.
Za Bosnu i Hercegovinu, posljednje procjene Svjetske banke govore o padu BDP-a za najmanje 3,2 posto, nakon kojeg slijedi tek djelimični ekonomski oporavak u idućoj godini po stopi rasta od 3,4 posto.
Srbiji, pak, Svjetska banka prognozira ovogodišnji pad BDP-a između 2,5 i 5,3 posto, uz povratak na predkriznu stopu rasta od oko četiri posto u 2021., dok su predviđanja za Hrvatsku, prvenstveno zbog njene velike ovisnosti o turizmu, u najoptimističnijem scenariju na minus 6,2 posto u ovoj i pozitivnih 4,6 posto u idućoj godini.
Kada je riječ o ekonomskoj statistici, zvanični podaci za BiH pokazuju pad proizvodnje u prvom kvartalu od 3,8 posto u odnosnu na isti period prošle godine, te smanjenje vrijednosti izvoza u prva četiri mjeseca 2020. od 12,7 posto.
U Srbiji je industrijska proizvodnja u prvom tromjesečju bila za 4,4 posto veća nego u istom prošlogodišnjem kvartalu, a izvoz je povećan za 0,1 posto.
Istovremeno, hrvatska industrijska proizvodnja u martu je smanjena peti mjesec zaredom, pri čemu je ukupan pad u prvom kvartalu dostigao 4,2 posto u odnosu na isti period 2019. godine. Unatoč martovskom padu od 10,7 posto u odnosu na isti prošlogodišnji mjesec, hrvatski izvoz u prvom kvartalu 2020. Bio je za neznatnih 0,4 posto manji nego u istom lanjskom periodu.
