Lideri koji to nisu

Danima se po medijima razvlači desetak kompanija (velikih) koje ostvaruju milionske profite, istovremeno isplaćujući radnicima mizerne plaće

162
Aida Delić

Vjerujem, dragi moji, da ste jednako kao i ja pomalo umorni od nerada. Tuđeg, prvenstveno. Većina poslovnih ljudi koje znam nije prestala raditi. Naprotiv, u hodu su se prilagođavali okolnostima pandemije izazvane koronavirusom, ograničenom kretanju, poremećenim uvjetima rada, novom načinu funkcioniranja svijeta…
I kada ste (uglavnom) u kontaktu sa takvim ljudima, mene barem, užasno nervira strah i kukavičluk (ne znam kako to drugačije nazvati) donositelja odluka, kada je u pitanju upravo ono što im dade ime – donošenje odluka i stvaranje zakonskog okvira u kojem ćemo (morati) djelovati tokom i nakon pandemije koronavirusa.
Nemamo lidere, vođe, vizionare… I ne mislim ovdje samo na političare, samo da se zna….
Malo je onih koji znaju šta hoće i koji vide dalje od narednog sata, vlastite funkcije ili privilegije. Onih koji su sposobni na osnovu relevantnih pokazatelja uraditi kvalitetne analize i na osnovu njih donositi odluke, preuzimati odgovornost i rizikovati funkciju, službenu limuzinu i diplomatski pasoš, jer moraju donijeti mjere koje nisu popularne, ali su efikasne (stalno ovih dana mislim o Sir Winstonu Churchillu koji je dobio rat i izgubio izbore, ali će se svi složiti da je bio lider, vođa, vizionar).
Danima se po medijima razvlači desetak kompanija (velikih) koje ostvaruju milionske profite, istovremeno isplaćujući radnicima mizerne plaće (što jeste za svaku osudu) i pri tome potpuno se zanemaruje još nekih 20.000 kompanija, malih i srednjih na kojima temeljimo razvoj privrede, jelte… Kompanija koje imaju pristojne profite i isplaćuju pristojne plaće svojim zaposlenicima i dovijaju se kako znaju i umiju da nekako prebrode krizu, da nikoga ne otpuste, državi uplate poreze, doprinose i gomilu besmislenih parafiskalnih nameta (da, plaćaju se i dalje) – a takvih je, znam da znate, najviše.
Čitajući i slušajući istupe zvaničnika i predstavnika institucija neko bi mogao steći dojam na je okosnica bh. privrede ugostiteljstvo. Naravno da ugostiteljima treba pomoći, ali da budemo realni – ugostitelji su prvi podijelili otkaze svojim uposlenicima i ugostitelji će prvi početi i zarađivati konkretne novce (osim ako se kafa i sok u kafani, nakon koronavirusa, ne budu plaćale fakturom). I da ne podsjećamo na znamenite duge i kratke klikove, te posve opravdano mišljenje onih koji misliti znaju, da nije baš tako crno kako zavapiše prvi -pardon, drugi dan corona stanja.

Ne radi se samo o nedostatku vizije (osim ako pod vizijom ne podrazumijevate kako sačuvati vlastitu funkciju i privilegije) nego o iskonskom neznanju na koje se po pravilu nakalemi i sve već pobrojano ( u prevodu, da mi je kako ispasti pametan i ostati na funkciji…). Rezultat… Nisam ljubitelj pesimizma, ali gospodo koji donosite odluke, vrlo izvjestan scenario je još 60.000 ljudi koji umjesto da zarađuju i pune – troše budžetska sredstva….

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here