Orlando Bravo

Orlando Bravo kao mladić igrao je tenis sa Andreom Agassijem, ali ga je put odveo u svijet privatnog kapitala, gdje sada upravlja kompanijom Thoma Bravo vrijednom sedam milijardi dolara, a koja je opredijeljena za upravljanje investicijskim fondovima etabliranih softverskih kompanija.

21

Čak 19 novih milijardera uspjelo je da dostigne uslov, bogatstvo procijenjeno na najmanje 2,1 milijardu dolara kako bi se našli na ovogodišnjoj Forbsovoj listi 400 najbogatijih Amerikanaca, a jedan od pridošlica je i Orlando Bravo, prvi milijarder iz Puerto Rica. Malo ko izvan tog svijeta je čuo za 49-ogodišnjeg Brava, ali on je pokretačka snaga iza jedne od najuspješnijih kompanija s Wall Streeta, Thoma Bravo i njenih 39 milijardi dolara vrijedne aktive. Francuska poslovna škola HEC Paris u saradnji s Dow Jonesom, u februaru ove godine okarakterizirala je Thoma Bravo za najbolju kompaniju za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima. Prema Forbesovim podacima, povratna sredstva fondova ove kompanije iznosila su 30 posto neta godišnje, što je mnogo bolji rezultat od onog koji imaju poznate kompanije za otkup poput KKR, Blackstone i Apollo Global Menagement. Od 2015. godine, Bravo je potpisao i prodao 25 investicija za 20 milijardi dolara, što je četiri puta više od cijene po kojoj su kupljene. Tajna njegovog uspjeha je ulaganje u etablirane softverske kompanije. Bravova kompanija od 2003. godine realizirala je 230 poslova sa softverskim kompanijama u vrijednosti više od 68 milijardi dolara i trenutno upravlja portfeljom od 38 softverskih kompanija koje ostvaruju 12 milijardi dolara prihoda godišnje i zapošljavaju 40.000 ljudi.

„Ekonomika softvera je veoma snažna i nije slična nijednoj drugoj industriji za koju znam“, rekao je Bravo.

Forbes procjenjuje vrijednost Thoma Bravo kompanije koja je u vlasništvu Brava i nekolicine njegovih partnera, na sedam milijardi dolara, a bogatstvo samog Orlanda Brava na tri milijarde dolara, što je dovoljno da se nađe na 287. mjestu na Forbesovoj ljestvici Top 400.

Nesuđeni teniser

Orlando je kao osmogodišnjak vježbao tenis na terenima hotela Hilton, a kao 15-ogodišnjak 1985. godine preselio iz Puerto Rica na Floridu, gdje je upisao legendarnu tenisku akademiju Nicka Bollottierija. Tu bi nakon nastave u lokalnoj St. Stephen’s Episcopal školi provodio sate igrajući protiv svojih vršnjaka i kasnijih teniskih zvijezda, Andrea Agassija i Jima Couriera. Žestoko takmičarsko okruženje pomoglo je Bravu da kao junior dospije među 40 najboljih američkih mladih tenisera. Međutim, svojevremeno je upoznao i svoje limite.

„Teniska akademija zahtijevala je izuzetno naporan rad i kroz tenis mi je postalo jasno da dobro podnosim visoka opterećenja“, rekao je Bravo, koji naposlijetku nije postao vrhunski teniser, ali su ga upornost i borbenost doveli do vrha ešalona u svijetu privatnih udjela. Njegova priča o sticanju bogatstva nije od onih romantiziranih. Odrastao je u povlaštenim uslovima u portorikanskom gradu Mayaguez, koji je desetljećima važio za ribarski kraj pogodan za ulov tune.

Orlandov djed, a kasnije i otac, upravljali su Bravo Shipping, kompanijom koja je djelovala kao agent za velike brodove za ribolov u vlasništvu velikih kompanija, a koje su ulazile u luku u Mayaguezu. Bio je to unosan posao, koji je Orlandu i njegovoj braći omogućio da pohađaju privatne škole i uživaju na velikom porodičnom brodu.

Za uspjeh u Ballottierijevoj teniskoj akademiji Orlando je dobio i stipendiju za tenisere, a potom je ušao i u teniski tim Univerziteta Brown, pa je propuštao mnogo predavanja, ali je 1992. godine stekao diplomu iz ekonomskih i politoloških nauka. Diploma mu je donijela i prestižni posao analitičara za spajanja i akvizicije u Morgan Stanleyu. S mentorom Josephom Perelom radio je 100 sati sedmično. Poznavanje španskog jezika bila je njegova prednost koja ga je izdvojila od drugih analitičara i omogućila mu da radi direktno s klijentima. U međuvremenu, doškolovavao se na pravnom fakultetu i paralelno pohađao poslovnu školu. Njegov rezime došao je i do Carla Thome, pionira na tržištu privatnog kapitala iz 70-ih i osnivačkog partnera u kompaniji Golder, Thoma, Cressey, Rauner (sada poznatoj kao GTCR), ali ga je on prvobitno odbio.

Kada se iz drugog puta 1998. godine Bravo pridružio Thominom poslu, Thoma i njegov partner Bryan Crassey upravo su se razišli sa Stanleyom Golderom i Bruce Raunerom i osnovali kompaniju Thoma Cressey.

Softverske kompanije

 Pa, ipak, prvi poslovi u industriji privatnog kapitala u kompaniji Thoma Cressey, koje je Orlando realizirao prije nego je napunio 30 godina, bili su prava katastrofa. Ulagao je u dva startapa dizajna web stranica, NerveWire i Eclipse Networks baš kad je pukao DotCom balon, a startapi su izgubili 100 miliona dolara koje je Orlando investirao.

„Tada sam naučio da ne želim ulagati u rizične stvari“, rekao je Orlando, koji od tada ne ulaže u investiranje u početničke ideje, već u kompanije koje prodaju softver svojim vjernim kupcima.

Nakon puknuća DotCom balona, tržište je postalo zasićeno osnivačkim kompanijama koje su imale malo zainteresiranih kupaca. Bravo se uhvatio posla. Njegov prvi veliki posao sklopljen je 2002. godine kada je kupio Prophet21, dobavljača softvera za zdravstveni i proizvodni sektor. Chucka Boylea nije otpustio sa CEO pozicije, već je radio uz njega kako bi povećao profit ove kompanije. Kad je Boyle predložio kupovinu kompanije Faspac, Orlando je otputovao i pet dana proveo radeći u garaži vlasnika Faspaca, analizirajući njegove dotadašnje ugovore. Kasnije, nakon sedam akvizicija, Orlando je Faspac prodao za 215 miliona dolara, zarađujući pet puta veću sumu od one za koju je kupio ovu kompaniju. Softverske kompanije ubrzo su postale glavni Orlandov fokus.

Od kada je prije 20 godina shvatio da su softver i privatni kapital kombinacija s velikim potencijalom, nije ulagao u ništa drugo osim u softver. Tragao je za kompanijama s novim softverskim proizvodima, poput Veracode koja se bavi softverskim značajkama za programere ili Ellie Mae koja je razvila online sistem za hipotekarne kreditore, što joj je u aprilu donijelo prihod od 3,7 milijardi dolara. Bravo ulaže u kompanije koje uglavnom imaju blizu 150 miliona dolara od prodaje i funkcioniraju na specijaliziranim tržištima gdje interese imaju divovi poput Microsofta i Googlea. Strateški uspijeva udvostručiti njihovu veličinu, a broj potencijalnih ponuda raste.

Do 2005. godine kompaniji Thoma Cressey pridružili su se i Scott Crabill, Holden Spaht i Seth Boro. Velika prilika za Orlanda iskrsla je tokom velike finansijske krize kada se Thoma razišao sa partnerom Bryanom Cresseyem i kompaniju preimenovao u Thoma Bravo. Od tog trenutka kompanija je ulagala samo u softver, a Orlando je predvodio put.

Uslijedilo je mnoštvo milijardu dolara vrijednih investicija – kalifornijska kompanija za zaštitu mreža Blue Coat i finansijski softver Digital Insight. One su udvostručile svoju vrijednost pod Orlandovim nadzorom.

Orlandov stil

Kancelarija Orlanda Brava na 20. spratu s pogledom na zaljev San Francisca, vrvi od upravitelja iz desetina kompanija iz portfelja Thomas Bravo. Uposlenici iz Quorum kompanije koja nudi softverska rješenja za naftne i plinske kompanije, druže se tu sa stručnjacima za kibernetičku sigurnost iz kompanije Imperva, a partneri u kompaniji Thoma Bravo ispisuju korporativne strategije na bijelim tablama.

Baš kao što je kao mladi teniser nemilosrdno radio na svojim udarcima, Orlando se trudio da ulaganje u privatni kapital učini jednostavnim i bez kompliciranih trikova. Nakon 20 godina proučavanja kako funkcioniraju softverske kompanije, Orlando sada prepoznaje jasne obrasce.

Naime, kada softverska kompanija napravi novi inovativni proizvod, njegova prodaja eksplodira, a potom neminovno usporava pojavom konkurenata. Tada većina rukovodilaca počne lutati istražujući nova tržišta ili previše troše kako bi povećali prodaju, što Orlando naziva „tjeranjem velikog broja zečeva“. Umjesto takvog pristupa, Orlando i njegovi partneri rade sa bivšim softverskim rukovoditeljima koji sada imaju ulogu savjetnika koristeći strategiju koju Orlando naziva „mirenje s prošlošću“. Naime, oni prate izvještaje o profitu i gubicima za svaku liniju proizvoda i istražuju pritom realizirane loše ponude i potcijenjene proizvode.

Ulagači širom svijeta žude za sredstvima kompanije Thoma Bravo, a razni kreditori potpisuju čekove za finansiranje sljedećeg velikog posla ove kompanije.

„Ovo je ogromna industrija koja raste i mijenja se“, kaže Orlando.

Na javnim tržištima sada postoji više od 75 softverskih kompanija vrijednih blizu trilion dolara na koje Bravo može ciljati u narednom periodu, kao i 20 nešto manje vrijednih koje mu također mogu biti u interesu.

Ovih dana, najveći izazov za Orlanda je u Porto Ricu, gdje je sve počelo i gdje je Orlando uložio 100 miliona dolara u fondaciju Bravo Family koja radi na promociji poduzetništva i ekonomskog razvoja na otoku.

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here