Spore reforme i finansijski kolaps u Libanu

Nekoliko hiljada ljudi okupilo se nedavno u centru Bejruta kako bi protestvovali protiv korupcije i pogoršanja ekonomskih uvjeta u Libanu, trećoj najzaduženijoj zemlji svijeta.

19
Liban

Nekoliko hiljada ljudi protestovalo je na novim demonstracijama krajem septembra u Bejrutu, glavnom i najvećem gradu Libana, osuđujući tešku ekonomsku situaciju u zemlji koja se naglo pogoršala posljednjih sedmica i u strahu od pada vrijednosti libanske funte prvi put u više od 20 godina. Liban se suočava sa dubokom finansijskom krizom jer raste javni dug, koji je sada treći najveći na svijetu.

Smanjenje deficita

Ekonomski problemi u Libanu prisutni su godinama. Loša infrastruktura i svakodnevni prekidi u isporuci električne energije, smeće na ulicama i sporadični prekidi u vodosnabdijevanju iz javnog vodovoda, problemi su s kojima se Liban suočava uprkos desecima milijardi dolara potrošenim po okončanju 15-ogodišnjeg rata 1990. godine u ovoj zemlji, piše The Washington Post.

Razoren dugogodišnjim ratom koji je trajao od 1975. do 1990. godine, Liban ima treći najveći javni dug na svijetu, poslije Japana i Grčke. Javni dug Libana iznosi iznosi 86 milijardi dolara, odnosno više od 150 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). To je veliko opterećenje na ekonomiju.

Osim općenito nepovoljnog poslovnog ambijenta i teške ekonomske situacije, zabrinutost javnosti sada podgrijava pojava crnog tržišta na kojem dolar košta više od vezane valute, libanske funte.

The Washington Post piše da je krajem septembra vrijednost lokalne valute u mjenjačnicama dostigla 1.650 libanskih funti za dolar. Libanska funta bila je stabilna 1997. godine kada je devizni kurs iznosio 1.500 funti za dolar.

„Iako je službena cijena i dalje ograničena na 1.500 funti za dolar, ljudima je teško kupiti valutu po ovom kursu u lokalnim bankama“, piše The Washington Post.

Finansijske poteškoće prošlog mjeseca izbile su na površinu i u realnom sektoru, kada su benzinske pumpe organizirale jednodnevni štrajk jer nisu bile u mogućnosti osigurati svoje potrebe za čvrstim valutama po službenom kursu.

Libanski mediji su prenijeli da banke i mjenjačnice ovih dana ograničavaju prodaju dolara iz straha od pada deviznih rezervi, dok je guverner Centralne banke Rijad Salameh demantirao da se Liban suočava sa dolarskom krizom dodajući da je dolar dostupan na tržištu.

Privredni rast Libana usporavaju konstantni regionalni sukobi i politička nestabilnost. Privreda u Libanu posljednjih godina zabilježila je veliki pad sa rastom od jedva 0,2 odsto u 2018. godini, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Zadužena zemlja suočena je s finansijskim teškoćama vezanim uz usporavanje priliva kapitala potrebnim za finansiranje Vlade i privrede koja je ovisna o uvozu. Sve je manji priliv deviznih doznaka od strane Libanaca koji žive i rade u inozemstvu, a nezaposlenost populacije mlađe od 35 godina iznosi 37 posto, prenosi Reuters.

Takvo stanje rezultiralo je pritiskom na libanski Parlament koji je u julu usvojio mjere štednje za 2019. kako bi se smanjio javni deficit. Državni budžet za tekuću godinu podrazumijeva teške političke poteze, na prvom mjestu trogodišnji moratorij na zapošljavanje u državnim institucijama. Prijedlozi vlade o privremenom smanjenju plaća u javnom sektoru bili su odbijeni, piše Reuters.

MMF je pohvalio napore da zemlja smanji javni deficit, kao i plan za unapređenje energetskog sektora.

“Prve korake libanskih vlasti na dugom putu smanjenja javnog deficita i unapređenja energetskog sektora, MMF smatra dobrodošlim”, piše The Washington Post.

Međutim, imajući u vidu da u narednom periodu moraju više učiniti za ekonomski oporavak zemlje, vlastodršci imaju za cilj dodatno smanjiti deficit u budžetu za 2020. godinu, ali bez dodatnog povećanja poreza i nameta, prenose agencije.

Koruptivna atmosfera

Demonstranti koji su se zbog teške ekonomske situacije krajem septembra okupili ispred sjedišta Vlade za takvu situaciju krive libanske političke vođe za loše upravljanje i korupciju. Demonstranti su se okupili i na još najmanje tri druga područja u Libanu, uključujući i glavnu magistralu koja vodi do sirijskog glavnog grada Damaska, javila je državna novinska agencija.

Skandirajući “Revolucija”, “Vlada i Parlament su lopovi” i “Narod želi da padne režim”, parole koje su odzvanjale i 2011. godine tokom Arapskog proljeća, palili su gume i kante za smeće te pokušali probiti policijski kordon, a registrovani su i sitni incidenti između demonstranata i policije.

“Okupili smo se kako bi tražili dostojanstven život. Želimo poručiti zastupnicima, ministrima i cijeloj vladajućoj klasi da bi ako već ne žele vratiti ono što su ukrali, barem trebali prestati krasti kako bi narod mogao živjeti”, rekao je jedan demonstrant za Reuters.

The New York Times prenio je i priču o demonstrantkinji koja ima diploma magistra, ali već tri godine ne može naći posao, nagovještavajući da državne poslove dobijaju ljudi bliski političkoj eliti, dok privatne kompanije otpuštaju radnike zbog ekonomske krize.

Po podacima Indeksa korupcije Transparency Internationala u prethodnoj godini, Liban je zauzeo 138. mjesto na ljestvici 180 najkorumpiranijih zemalja. Na istoj listi, BiH je na 89. mjestu.

Među političarima Libana, od kojih su mnogi ratni veterani – mnogi su milioneri, a poneki su i milijarderi koji državni novac koriste za vlastite potrebe, piše Reuters.

„Političari su uvijek u sukobu kako raspodijeliti javni novac. Kao takvi opstruiraju nužne ekonomske reforme i kreiraju mišljenje međunarodne zajednice da se radi o gomili lažova“, rekao je demonstrant Mahmoud Faqih, prenosi Reuters.

Međutim, čelnici Libana tek su se neznatno oglasili o protestima. Za koalicijsku vladu na čelu sa libanskim premijerom Saad alHaririjem, fokus ostaje na oživljavanju privrede dugotrajnim reformama, poput uspostavljanja elektroenergetskog sektora koji sada predstavlja veliki trošak za državni budžet, a istovremeno ne zadovoljava potrebe Libana za električnom energijom, prenosi Reuters.

Vlasti Libana nadaju se potpori međunarodne zajednice kako bi otključali nove milijarde dolara alociranih sredstva za investicije, ali građani nemaju strpljenja za spore ekonomske reforme.

“Vlada glad i mi ne vidimo izlaz na kraju tunela. Naprotiv, vidimo mračnu budućnost”, rekao je demonstrant Jalal Salma, prenosi Reuters.

Blokirana sredstva

Međunarodni saveznici nisu baš uvjereni u reformski proces koji najavljuju vlasti Libana.

Naime, libanska politika tradicionalno počiva na složenom konsenzusu vjerskih i etničkih grupa, a kada ga nema, država je suočena s paralizom institucija i rizikom da izgubi strane kredite za oporavak privrede i otplatu masivnog javnog duga.

Vladu nacionalnog jedinstva, čiji premijer Saad Hariri obećava prosperitet u zemlji, čine  predstavnici tri glavne vjerske formacije – predsjednik Vlade koji je sunit, predsjednik Republike koji je hrišćanin iz zajednice maronita i šiitski predsjednik Parlamenta, a koji se o svemu moraju dogovoriti.

Zbog toga i zbog dugo odgađanih reformi u cilju održivosti, još uvijek nije operativno 11 milijardi dolara sredstava pomoći koje su Libanu prošle godine obećale Francuska i druge zemlje na Međunarodnoj konferenciji u Parizu.

“Naglasili smo važnost postizanja reformi i usvajanje budžeta za 2020. godinu na vrijeme, a ne najave reformi”, rekao je visoki dužnosnik Ujedinjenih nacija u Libanu  Philippe Lazzarini, piše Arab Times.

Nadim Munla, savjetnik premijera Saad alHaririja izjavio je za Reuters da se „Vlada i političke stranke trebaju kretati mnogo brže“, te da je očigledno da „brzina kojom se donose odluke u Vladi nije previše obećavajuća“, ali je naglasio da je „posljednjih nekoliko sedmica Vlada složna da se s reformama hitno krene naprijed“.

U svom intervjuu za Reuters, Munla je iskazao nadu da će predstojeća Haririjeva putovanja u Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju rezultirati konkretnom pomoći Libanu nakon „ohrabrujućih znakova“ zemalja Zaljeva da će uložiti sredstva u Liban.

Alain Aoun, zastupnik Kršćanskog slobodnog patriotskog pokreta u Libanu, rekao je da je novi državni budžet „test za Vladu i Parlament da dokažu da imaju sposobnost da izvuku Liban iz krize“, prenose agencije.

„Ljudi imaju pravo da svoje nezadovoljstvo iskažu demonstracijama i niko ih ne bi trebao kriviti za to. Umjesto da traži izgovore, vladajuća klasa trebala bi poduzeti nužne i hrabre mjere te vratiti povjerenje koje je izgubila u javnom diskursu i u međunarodnoj zajednici“, rekao je Aoun Reutersu.

 

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here