Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, BiH je u 2017. godini izvezla puževa u vrijednosti od 12.691.224,90 KM. U poređenju sa 2016. godinom, došlo je do pada vrijednosti izvoza jer je izvoz 2016. godine iznosio 15.426.497,76 KM. Kako su za Business magazine rekli iz Ureda za veterinarstvo BiH, prema njihovim podacima, izvoz puževa iz BiH prvi put je zabilježen 2006. godine. Izvoz ovog, pomalo neobičnog proizvoda za bh. podneblje, kontinuirano bilježi rast te je u prethodnih pet godina porastao za dva puta.
Puževi nemaju veliku primjenu u BiH, međutim u zemljama EU oni se osim u prehrambene svrhe, koriste i kao sastojci kozmetičkih proizvoda, kao što su kreme koje imaju djelotvoran učinak u regeneraciji kože. Iz Ureda za veterinarstvo BiH kažu da se izvoz puževa pretežno odvijao u Francusku i Italiju te manjim dijelom u Grčku.
Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH istaknuli su da oni ne vode bazu podataka pravnih lica registrovanih prema određenim djelatnostima, a dostavili su nam listu obveznika koji su se bavili vanjskotrgovinskim prometom, izvozom po tarifnom broju 0307 60 90 – puževi. Kompanije u BiH koje su se bavile izvozom ovog proizvoda u prethodnih pet godina su: Gljiva Komerc iz Banje Luke, Mićko Prom iz Bijeljine te Studen Prom iz Zvornika. Otkupom puževa bavi se Zemljoradnička zadruga iz Olova koja djeluje kao sabirni centar odakle se puževi prodaju firmi Rubus iz Sapne, koja to onda prodaje konačnom izvozniku, firmi Studen Prom iz Zvornika koja puževe izvozi na tržište Evropske unije.
Neharmonizirane pošiljke
Kompanija Studen prom iz Zvornika ovim poslom bavi se od 1997. godine. Prvih pet godina vršili su izvoz živih puževa uz pomoć partnera iz Grčke, a nakon toga otvoren je pogon za preradu puževa zbog jeftine radne snage te nižih troškova transporta puževa koji se skupljaju širom Balkana, od Hrvatske do Makedonije.
Već od 2006. godine počeli su raditi i finalni proizvod koji podrazumijeva proces vraćanja puža u kućicu koja se zatvara puterom i tako se transportuje. Svoje proizvode izvoze u Francusku, Njemačku i Italiju. Međutim, o broju kooperanata, načinima izvoza i prerade nijedna od navedenih kompanija nije htjela govoriti za Business magazine.
S obzirom na to da BiH još uvijek nema dozvolu za izvoz mesa na tržište EU, izuzev ribe, iz Ureda za veterinarstvo pojasnili su kako je izvoz puževa moguć.
„Kada je riječ o izvozu puževa iz BiH u zemlje EU, potrebno je naglasiti da se u ovom slučaju radi o tzv. „neharmoniziranim pošiljkama” za koje u EU ne postoje liste odobrenih zemalja niti odobrenih objekata iz kojih je dozvoljen uvoz u EU, što je osnovna razlika u odnosu na druge vrste mesa. Tako da je u ovom slučaju prilikom izvoza u EU jedini uslov da pošiljka puževa ispunjava odgovarajuće zahtjeve koji su navedeni i koji se potvrđuju na veterinarsko-zdravstvenom certifikatu koji prati takvu pošiljku“, za Business magazine kažu iz Ureda za veterinarstvo BiH.
A da nijedna od institucija u BiH nema konkretne podatke o preradi, izvozu i kompanijama koje izvoze ovaj, po svemu sudeći, perspektivni proizvod govori koliko se malo i nedovoljno pažnje posvećuje resursima od kojih bi građani i BiH mogla profitirati. Listu izvoznika potražili smo prvo od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koji su nas uputili na Ured za veterinarstvo BiH, a oni na Vanjskotrgovinsku komoru BiH, koji su nas opet uputili na Ministarstvo. Ovo prebacivanje loptice dovoljno govori o tome koliko se uopće zna šta BiH i koliko izvozi.
Velika potražnja
Naši zapadni susjedi malo su ozbiljnije shvatili značaj puževa kao izvoznog proizvoda te Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Republike Hrvatske, ako ništa, vodi i redovno ažurira Upisnik farmi puževa na kojem se nalazi 94 subjekta. Također, lokalne zajednice u Hrvatskoj svake godine daju poticaje za zaštitna sredstva, sjemenje i druge troškove. Kompanija Helicikultura iz Hrvatske još se devedesetih godina prošlog stoljeća počela baviti uzgojem, organizacijom proizvodnje, otkupom i preradom puževa. Od 2003. godine pokreću nove proizvođače pružajući im kompletnu obuku, savjetovanje te potrebni materijal. Ostale kompanije upisane u Upisnik djeluju kao kooperanti ove kompanije. Svi koji su u Hrvatskoj krenuli u uzgoj puževa nisu se pokajali, jer oni koji su bili voljni čekati tri godine do povrata ulaganja itekako dobro posluju.
Najpoznatija svjetska berza puževa je u italijanskom gradu Cherascu, nedaleko od Torina, gdje se dogovara i godišnja otkupna cijena za Evropu, koja se kreće, ovisno o godini, između 2,20 do 3,50 eura za kilogram živih kontinentalnih puževa, odnosno od 2,80 do 4,20 eura za mediteranskog puža.
BiH s obzirom na povoljne klimatske uvjete koji pogoduju uzgoju puževa, kao i blizinu velikih potrošača ovog proizvoda, kao što su Italija i Francuska, uz malo ulaganja mogla bi dobro zaraditi. Puž je zdrav, ukusan i ekološki proizvod te je danas hit na svim tržištima. Uprkos velikom broju farmi koje već postoje, ponuda ni približno ne dostiže potražnju koja dolazi iz zemalja EU. Samo Francuska pojede godišnje oko 30.000 tona puževa. Kada se uzmu u obzir sve činjenice, može se zaključiti da su mogućnosti za izvoz nevjerovatne. A onda slijedi pitanje zašto BiH ne prati svjetske trendove i zašto se tako malo pažnje posvećuje resursima koji bi doprinijeli pozitivnijem vanjskotrgovinskom bilansu zemlje?
Mala ulaganja velika zarada
Evropska unija propisala je kako mora izgledati farma puževa, kako se u njoj životinje moraju zaštititi od predatora, od insekata, kako da se ustroje polja gdje će se puževi pariti, gdje će se toviti da prije postignu komercijalnu veličinu i slično. Na otvorenom se uzgoj puževa u cijelosti odvija na otvorenim površinama. Puževi se smještaju u parcele koje su zatvorene sigurnosnim ogradama. Uzgajaju se tokom cijele sezone, praktički bez posjećivanja do ubiranja. Ovaj način najviše je zastupljen u Italiji. Uzgajivači iz Hrvatske kažu da su potrebna minimalna ulaganja i to za žičanu ogradu te elektručnu ogradu radi sprječavanja bježanja puževa. Početno ulaganje za farmu površine 2.000 metara kvadratnih iznosi od pet do šest hiljada eura. Nakon dvije godine očekuje se vraćanje 70 posto uloženih sredstava, a svaku slijedeću godinu 100 posto. Na jednom hektaru zarada je oko 45.000 eura godišnje, a realna slika poslovanja dobije se nakon tri godine.
