Veliko pitanje koje se sada nadvija nad velikim ulagačima, poput kineskog državnog investicijskog fonda vrijednog 1,2 biliona dolara ili kalifornijskog javnog penzionog fonda, najvećeg u SAD, jeste koliko će dugo ta privatna ulagačka sfera ostati relativno izolovana od sve lošijih privrednih izgleda.
Deset najvećih globalnih fondova, koji imaju udjele i na tržištima koja nisu u javnoj sferi, od globalne finansijske krize udvostručili su svoju imovinu u fondovima privatnog kapitala i tamo se sada nalazi oko četvrtina njihovog ukupnog portfelja, otkriva analiza Bloomberga.
Promjena je u velikoj mjeri došla na račun akcija i obveznica za ulaganja vrijedna 7,7 biliona dolara koja obuhvataju penzione fondove od Japana do Kanade i državne fondove od Norveške do Bliskog istoka.
Najdramatičniji pomak je napravio državni imovinski fond China Investment Corp. koji je svoju izloženost privatnoj imovini i hedge fondovima povećao s gotovo nule u 2008. na skoro polovinu svojih udjela.
Rast udela ulaganja velikih globalnih investicijskih fondova u privatni kapital
Imovinu u fondovima privatnog kapitala može biti teže prodati, ali takvo ulaganje je pomoglo da se nadoknade negativni gubici na javnim tržištima jer su potezi centralne banke u borbi protiv inflacije praktično izbrisali četvrtinu vrijednosti globalnih akcija i petinu vrijednosti obveznica ove godine, ali tu nije kraj.
Prema Blackrocku, ulaganje u američki privatni kapital u narednoj deceniji trebalo bi da donese mnogo veći prinos od drugih oblika imovine.
“Akcije bi mogle da nastave da padaju, ali obveznice bi takođe mogle da pate kako kamatne stope rastu. Imati više različitih vrsta imovine u portfelju može stvoriti veći prinos kada tradicionalni oblici ulaganja ne funkcionišu dobro”, rekla je Kim Bowater iz Frontier Advisors-a, koja savjetuje investitore sa imovinom vrijednom skoro 400 milijardi dolara.
Dobitak od 7,1 posto od ulaganja u nekretnine pomogao je norveškom državnom fondu da ograniči svoj ukupan gubitak na 14,4 posto u prvoj polovini ove godine. Poređenja radi, svjetske akcije su tokom ovog perioda izgubile 21 posto vrijednosti, a obveznice izgubile 14 posto.
Korejski nacionalni penzioni fond smanjio je gubitke na osam posto kroz alternativna ulaganja. Japanski gigantski državni penzioni investicioni fond zabilježio je rast od 21,4 posto na ulaganjima privatnog kapitala u finansijskoj godini koja je završena u martu.
Infrastruktura i hedge fondovi ove godine imaju bolje rezultate od akcija i obveznica
Međutim, mora se reći da bolji učinak fondova privatnog kapitala nije sasvim sigurna opklada. Na primjer, trošak duga za preuzimanje većinskog udjela u kompanijama u problemima takođe je počeo rasti, a imovina koja nije izlistana na berzi teže se može vrednovati, pa svoju privlačnost često dobija na vještački način.
“Činjenica da tržište ne vrednuje privatni kapital može prikriti probleme”, rekao je David Elms iz Janus Henderson Investors.
Međutim, za imovinu kao što su putevi gdje se naplaćuje putarina ili aerodromi, cijene se mogu relativno lako prilagoditi i na taj način ponuditi atraktivnu zaštitu od inflacije.
Globalne infrastrukturne kompanije koje trguju na berzi ove su godine pretrpjele otprilike polovinu gubitka globalnih akcija.
China Investment Corp. je u svoju imovinu uključio tursku luku, a norveški državni fond uložio je u infrastrukturu obnovljivih izvora koja uključuje jednu od najvećih vjetroelektrana na svijetu.
“Odjednom, diversifikacija se isplati”, rekao je Rich Nuzum, glavni globalni investicioni strateg za Mercer Inc, i pritom zbog očekivanog daljeg monetarnog stezanja preporučuje ulaganje u privatni kapital umjesto javnog tržišta kapitala.
Strukturni pomak prema privatnoj imovini kojom se rijetko trguje ipak može imati neželjene i ne tako bezazlene posljedice za tržišta budući da ulagači prodaju svoju likvidnu imovinu, obično akcije i obveznice, i time dodatno pojačavaju pritisak na berzama.
To se dogodilo upravo prošlog mjeseca kada su britanski penzioni fondovi za dlaku izbjegli katastrofu.
Kako se vrijednost britanskog duga urušavala kontroverznim fiskalnim planom, fondovi su morali da prodaju obveznice kako bi osigurali kolateral za potporu svojih pozicija u hartijama od vrijednosti, što je onda centralnu banku natjeralo da sprovede hitan program otkupa obveznica.
Investitori ostaju na oprezu jer slične situacije u težim finansijskim uslovima, situaciji rata u Evropi i usporavanje rasta svjetske privrede nisu isključene.
