Toyota (Toyota Motor Corporation) jedan je od najvećih svjetskih proizvođača automobila sa sjedištem u japanskom gradu Toyoti, koja posluje kroz divizije Toyota, Lexus, Ranz, TRD, Gazoo Racing i Daihatsu i globalnu mrežu od 606 podružnica. Japanski automobilski div objavio je da je poslovnu 2018/2019. godinu zaključio s neto dobiti manjom za četvrtinu uprkos rekordnim prihodima, što uprava Toyota pripisuju gubicima u investicijskom portfelju. U poslovnoj godini koja je završila 31. marta, Toyotina neto dobit je pala za 24,5 posto u odnosu na rekordnu 2017/2018., kliznuvši na 17 milijardi dolara. Prihodi su porasli 2,9 posto, na rekordnih blizu 272 milijarde dolara. U gotovo istom postotku uvećana je i operativna dobit. Za tekuću poslovnu godinu koja je započela u aprilu, u Toyoti predviđaju 19,5-postotni rast neto dobiti. Predsjednik Toyote je Akio Toyoda, a čelni čovjek kompanije koja upošljava 370.870 ljudi je Takeshi Uchiyamada.
Grad Toyota
Japansku automobilsku kompaniju Toyota osnovala je porodica Toyoda, no ime je modificirano u Toyota jer je smatrano sretnijim. Naime, riječ toyoda doslovno znaci “plodno polje riže”. S druge strane, Toyota se u japanskom pismu katakani piše s tačno osam poteza, a broj osam se smatra sretnim u istočnim kulturama. To se može smatrati tajnom uspjeha kompanije, premda je, naravno, riječ o praznovjerju.
Porodica se prije ulaska u automobilsku industriju bavila proizvodnjom tkalačkih strojeva. Premda je Toyota danas poznata po automobilima, nekima je poznato da još uvijek proizvodi i šivaće mašine i kompjuterizirane tkalačke strojeve, što je naslijeđe izvorne orijentacije ove kompanije. Naime, nakon što je u drugoj polovini 19. stoljeća inovator Sakichi Toyoda izmislio prvi stroj za tkanje, koji je izazvao pravu revoluciju u tekstilnoj industriji zemlje, Sakichi, kojeg zovu još i “ocem japanske industrijske revolucije” i “kraljem japanskih inovatora” uz pomoć sina Kiichira, ispunio je 1924. godine i svoj životni san o izradi automatskog stroja za tkanje Toyoda Model G Automatic, a dvije godine kasnije osnovao je kompaniju Toyoda Automatic Loom Works.
Kao i njegov otac, Kiichiro je bio inovator i za vrijeme posjeta Evropi i SAD 1920-ih godina, zainteresirao se za automobilsku industriju koja je bila u začecima. Iskoristivši 100.000 funti, koje je Sakichi dobio od prodaje prava na patent za svoj automatski stroj za tkanje britanskoj kompaniji Platt Brothers, Kiichiro je postavio temelje automobilske kompanije koja je prvobitno 1933. godine funkcionirala kao ogranak očeve kompanije. Menadžment se upustio u proizvodnju sopstvenog automobila, jer je ta smjela odluka bila mnogo jeftinija, a ujedno im je trebalo prevozno sredstvo zbog rata sa Kinom. Tokom 1933. godine u kompaniji je proizveden i prvi putnički automobil A1, a dvije godine kasnije i G1 kamion. Automobil je koštao 3.350 yena, odnosno bio je oko 400 yena jeftiniji od tadašnjeg Fordovog automobila. Potom je Kiichiro 1937. godine osnovao Toyota Motor Corporation (TMC) izgradio fabriku za proizvodnju automobila u japanskom gradiću Koromo, koji je kasnije postao toliko vezan za kompaniju, da mu je ime 1959. godine promijenjeno u Toyota i danas broji oko 423.000 stanovnika
Američko tržište
Tokom Drugog svjetskog rata, kompanija se posvetila proizvodnji vojnih kamiona, a nakon rata Toyota je nastavila proizvodnju automobila, iako je imala daleko više uspjeha baveći se proizvodnjom kamiona i autobusa. Kompanija nije odustajala od proizvodnje automobila i 1947. godine nastupila je sa putničkim modelom SA poznatijim kao Toyopet (nazvan tako zbog svoje male veličine). Model SF imao je nešto malo više uspjeha na tržištu, imao je svoju taxi verziju, ali isto 27 konjskih snaga kao njegov prethodni model. Mnogo snažniji model RH sa svojih 48 konjskih snaga izbačen je ubrzo nakon toga. Kompanija je bilježila ubrzan rast proizvodnje i do 1955. godine imala je 8.400 proizvedenih automobila na godišnjem nivou. Iste godine difersifikovala je proizvodnju, dodajući limuzine poput Toyopete Crown. Posjedujući nekoliko modela, kompanija se usmjerila i na međunarodno tržište. Prva trgovina izvan Japana bila je na tržištu SAD tokom 1957. godine, a prvo inozemno fabričko postrojenje osnovano je u Brazilu 1959. godine. Toyopete Crown je loše prodavan na američkom tržištu zbog konotacije imena na igračke i kućne kljubimce (eng. toy- igračka, pet – kućni ljubimac).
Jedinstvena strategija Toyote uslovila je kasnije da je svaki model automobila bude unikatan za region gdje je proizveden. Veliki proboj kompanije na američko tržište desio se tek 70-ih godina, kada je visoka cijena goriva primorala lokalne proizvođače na proizvodnju manjih automobila. Toyota je već posjedovala nekoliko štedljivih modela koji su bili boljeg kvaliteta nego kod američkih proizvođača. Corolla je možda najbolji primjer i ovaj model je ubrzo postao najpopularniji američki mali automobil. Ipak, što se tiče tržišta luksuznih automobila, kompanija je i dalje imala problema sa Crown i Cressida jer je krajem 80-ih, cjelokupno američko tržište za luksuzne automobile bilo u blagom padu. Drugi proizvođači također su imali problema da održe prodaju i tada je Toyota nastupila sa Lexusom, novom divizijom kompanije specijaliziranom za proizvodnju luksuznih automobila. Osnivanju Lexusa 1989. godine prethodio je Toyotin ulazak u joint venture sa General Motorsom, a zajedničko ulaganje nazvano je New United Motor Manufacturing, Inc (NUMMI) za upravljanje automobilskom fabrikom u Kaliforniji. Na ovom mjestu trenutno je montažno postrojenje kompanije Tesla.
Hibridni i autonomni
Početkom 90-ih godina Toyota je u svoju proizvodnu liniju počela uključivati veća i luksuznija vozila poput T100, nekoliko SUV terenaca, ali i novije verzije svojih sportskih automobila MR2, Celica i Supra. Predstavljanjem prvog Priusa 1997. godine, samo dvije godine do proslave stote obljetnice prvog hibridnog automobila uopće, kompanija je udarila temelje trenda hibridnih vozila s kombinacijom motora s unutarnjim sagorijevanjem (benzinskog ili dizelskog) i električnog, na način da je stvorila uslove za njihovu uspješnu komercijalnu primjenu. Ubrzo nakon toga, kompanija je debitirala u Formuli 1, Toyota F1 momčad prvi put predstavlja bolid na test stazi Paul Ricard. Danas je Panasonic Toyota Racing sportski odjel Toyote koja se takmiči u Formuli 1.
Godine 2007. Toyota je unaprijedila model kamiona Tunda kojeg je Motor Trend proglasio Kamionom godine, a iste godine Toyota Camry dobila je priznanje Automobil godine. Kompanija je ubrzo započela izgradnju dvije nove fabrike, jednu za proizvodnju RAV4 u Ontariju u Kanadi i drugu za proizvodnju Toyote Prius u Misisipiju, nadomak mjesta rođenja Elvisa Presleya. Kompanija je u međuvremenu postigla veliki uspjeh sa svojim malim gradskim automobilom Toyota Yaris koji je u proizvodnji od 1999. godine.
Vec 2011. godine zbog cunamija i poplava, kompanija je bila prisiljena privremeno zatvoriti nekoliko fabrika; te je zbog prirodne katastrofe zabilježila veliki pad na berzi. Neke procjene su da je zbog okolnosti proizvela oko 300.000 automobila manje. Ipak, Toyota je bila prvi svjetski proizvođač automobila koji je proizveo više od 10 miliona vozila u jednoj godini, što je postigla 2012. godine kada je proizvela svoje 200-milionito vozilo. Već 2014. bila je najveća japanska kompanija po tržišnoj kapitalizaciji, a 2016. godine bila je peta najveća kompanija na svijetu po prihodima.
U međuvremenu je najavila ulaganje milijardu dolara u petogodišnjem periodu u istraživanje umjetne inteligencije i robotike. Kompanija je prošle godine objavila i da će investirati 500 miliona dolara u američki Uber i da zajedno s tom kompanijom radi na ubrzanom razvoju autonomnih vozila. Uber planira u Toyotin mini-kombi Sienna ugraditi tehnologiju za autonomnu vožnju i početi testiranje u realnosti 2021. godine.
Deset miliona Land Cruisera
Pocetkom jeseni, ukupna svjetska prodaja svih serija Toyota Land Cruisera premašila je 10 miliona vozila. Land Cruiser je najduže prodavan Toyotin automobil. Pušten je u prodaju 1951. kao Toyota Jeep BJ, a 1954. godine preimenovan u Land Cruiser, proizvodi se već 68 godina. Izvoz je u početku iznosio svega 100 vozila godišnje, 1965. godine ta brojka premašila je 10.000 vozila, a danas je njegova godišnja svjetska prodaja otprilike 400.000 vozila. U Africi se Land Cruiser koristi za dostavu humanitarne pomoći, u Burundiju za prijevoz djece oboljele od malarije u bolnice, a u izbjegličkim kampovima u Ugandi za prijevoz pacijenata u klinike. U Australiji Land Cruiser se koristi za mobilnost u rudnicima cinka i bakra nekih 1.600 metara ispod površine zemlje i za tjeranje stoke na velikim imanjima. U Kostarici u srednjoj Americi postoje područja na kojima se Land Cruiser koristi za berbu mrkve na 3.500 metara nadmorske visine, na strminama na kojima i ljudi teško stoje, zato što „je jedino Land Cruiser u stanju doći do tih polja“.
