Jedinstveni studentski projekt EXIT je tokom blizu 20 godina nadrastao ideju pukog muzičkog festivala na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu i danas se pozicionirao kao najbolji veliki evropski festival. Na dodjeli Evropskih festivalskih nagrada u Holandiji, u konkurenciji 350 festivala iz više od 35 zemalja, EXIT se ovjenčao nagradom u glavnoj kategoriji. O utjecaju kojeg EXIT ima na turizam, život općenito, prihode stanovništva i lokalno preduzetništvo, o dvije decenije borbe da se kvalitetom i kreativnim naporima prevaziđu nedostaci u finansiranju i infrastrukturi ovog festivala čije svako pojedinačno izdanje privredi Srbije donese između 10 i 15 miliona eura, a nekoliko desetina miliona eura doprinosa regionalnoj privredi, razgovarali smo sa Dušanom Kovačevićem, jednim od osnivača i direktorom EXIT festivala.
Zarad promocije regiona Balkana kao atraktivne destinacije za omladinski turizam, u fokusu organizatora je stvaranje festivalske mreže koja obuhvata i Sea Dance na Jazu, Revolution u Temišvaru, Sea Star u Umagu, a EXIT porodica dobila je i petog člana – Festival 84 koji će premijerno biti održan od 15. do 18. marta ove godine na više lokacija u okviru Olimpijskog centra Jahorina.
Na kojim temeljima je nastao i kakav je razvojni put koji je EXIT prošao tokom dvije decenije postojanja? Koja je razlika između prvog i izdanja EXIT 2017.?
KOVAČEVIĆ: EXIT je izrastao iz pokreta za slobodu u Srbiji i mir na Balkanu, kao protest i izraz bunta protiv društvenih okolnosti u kojima smo živjeli, ili jedva preživljavali. Uprkos svim izazovima u ovih dvadesetak godina, od globalne ekonomske krize, preko ogromnog porasta broja festivala u Evropi i svijetu te i dalje nedovoljne ekonomske snage regiona – EXIT je uspio rasti, a od prije mjesec dana ponovo je i zvanično najbolji veliki festival Evrope. Razlike između prvog i posljednjeg izdanja festivala su ogromne, ali suština ostaje ista. Društveni aktivizam ostat će zauvijek naš temelj, a u tom temelju regionalna saradnja i trajni mir na Balkanu.
Je li finansiranje EXIT-a sistematski riješeno i koliko je neophodno iznalaziti drugačiji model?
KOVAČEVIĆ: Opstanak na sve dinamičnijem i sve više korporativnom festivalskom tržištu Evrope, gde su brojni festivali u zapadnoj Evropi sa cijenama ulaznica i budžetima koji su i desetostruko veći od naših, nije nimalo lak zadatak. Ipak, sa višestruko manjim budžetima, naš program bude uvijek krajnji šok za one festivale koji mogu da “izvade” desetine miliona eura, sve pokupuju i smatraju da je to dovoljno da se stvori X faktor koji iznova privlači publiku iz cijelog svijeta. To iskustvo je ono što ne može da se kupi milionima. Zahvaljujući visokom ugledu koji EXIT uživa među izvođačima, često uspijemo da bukiramo neke zvijezde za značajno manje iznose i to je jedan od razloga zbog čega na kraju godine uspijevamo zatvoriti finansijsku konstrukciju.
Koliki je procent učešća institucija vlasti i da li je ta podrška stabilna i izvjesna?
KOVAČEVIĆ: EXIT je događaj od izuzetnog značaja na gradskom, pokrajinskom, republičkom, ali i regionalnom nivou. Država ima priliku da bude veoma uspješan investitor, a istovremeno sva uložena sredstva, koja ne premašuju 20 posto ukupnog budžeta festivala, državi se vraćaju automatski već od godišnjeg poslovanja samog EXIT-a. Na to zatim tek dolaze najveći benefiti za državu kroz turističku potrošnju u hotelima, privatnom smještaju, prijevozu, restoranima, prodavnicama…
Da li je EXIT finansijski samoodrživ? Koliko u osnovi finansiranja festivala učestvuju sponzori ili možda evropski fondovi?
KOVAČEVIĆ: Teško je pričati o samoodrživosti u uslovima poslovanja u još uvijek devastiranim ekonomijama. Pošto nam je regionalna publika prioritet, mi ne možemo da držimo cijenu ulaznice od nekoliko stotina eura, koliko bi bilo potrebno da festival bude samoodrživ. Prije nekoliko godina smo prvi put bili suočeni sa situacijom da će više od pola ulaznica otići izvan Srbije i regiona, na ono što se nerijetko na ovim prostorima zove “pravi stranci” i onda smo umjesto da pustimo da ide prodaja skupljih ulaznica, to zaustavili kako bismo ostavili dovoljan broj za domaću publiku, po nižim povlaštenim cijenama. U toj odluci nismo pogriješili. Domaća i regionalna publika je najvjernija, ona predstavlja naš temelj, vitalan dio festivala.
Koliko je značaj EXIT-a valoriziran sa stanovišta utjecaja na privredni i turistički rast? Kolika je fluktuacija posjetitelja iz godine u godinu i kakva je njihova struktura?
KOVAČEVIĆ: Svake godine na našim festivalima angažiramo agenciju koja vrši istraživanja koja obuhvataju strukturu posjetilaca i ekonomske pokazatelje njihove potrošnje, na osnovu kojih dobijamo sliku o utjecaju EXITA-a na privredu. Istraživanja sprovedena u posljednjih 10 godina redovno potvrđuju da svako izdanje EXIT festivala domaćoj privredi donese između 10 i 15 miliona eura, a da je EXIT od svog osnivanja domaćoj privredi doprinio sa više od 150 miliona eura. Ako imamo u vidu i EXIT-ove festivale koji su prošle godine održani u Hrvatskoj, Rumuniji i Crnoj Gori, festival je regionalnoj turističkoj industriji samo prošle godine doprinio sa više desetina miliona eura. U prosjeku, na naše festivale dolazi oko 25 posto posjetilaca iz zemalja zapadne Evrope. Tradicionalno visok broj posetilaca dolazi iz zemalja nekadašnje Jugoslavije (oko 20 posto), dok u posljednjih nekoliko godina primjećujemo porast posjetilaca iz zemalja istočne i jugoistočne Evrope. Prosječna starost naše publike je 25 godina, dok visokoobrazovani i studenti čine oko 80 posto posjetilaca.
Budžet kojim festivali raspolažu parametri su po kojima ga struka vrednuje u okviru festivalskog biznisa. Međutim, blizu milion glasova publike i mišljenje stručnog žirija svrstalo je EXIT na vrh ljestvice najvećih evropskih festivala sa deset puta većim budžetima. Kako nadoknađujete nedostatak novaca?
KOVAČEVIĆ: Tajna je u samom osnivanju festivala – EXIT nije nastao kao komercijalan projekat sa ciljem da se prodaju pivo i karte, nego je nastao kao društveni projekat. Kada se EXIT prvi put pojavio, desetogodišnja želja za normalnim životom prosto je eksplodirala na Petrovaradinskoj tvrđavi i svi izvođači koju su tada došli bili su prosto fascinirani tom nevjerovatno pozitivnom energijom. Onda je to počelo da stvara legendu o EXIT-u. Oni su priču o festivalu prenosili svojim prijateljima pa su počele da dolaze sve veće i veće zvijezde, kao i inostrana publika. Formula koja je tada nastala i dan danas još daje rezultate.
Čini se, ipak, da je monetizovan svaki aspekt festivalskog iskustva. Kako okupiti sva značajna imena u svijetu muzike, uklopiti ih u budžet EXIT-a i posjetiteljima obezbijediti finansijski prihvatljive cijene ulaznica?
KOVAČEVIĆ: Ubijeđen sam da su cijene ulaznica za EXIT ubedljivo najpovoljnije na cijelom svijetu kada se uzme u obzir broj i nivo izvođača koji gostuju. Ne postoji grad na svijetu na kojem se za cijenu naše ulaznice može gledati ijedan od headlinera EXIT festivala na solo koncertu, a da ne govorimo o desetinama i stotinama njih koliko prođe Petrovaradinskom tvrđavom u programu koji traje od sedam uveče do osam ujutru (a ponekad čak i duže). Svakako su honorari izvođača najvažniji dio troškova, potom tu su troškovi produkcije, zvuk, izgled, bezbjednost, postoji puno segmenata. Festivalsko tržište je izuzetno konkurentno, a mi se trudimo da napravimo jedan, gotovo nadrealan maksimum i to sa novcem sa kojim drugi vodeći evropski festivali ne bi ni počinjali da prave kućnu žurku. Pomaže nam to što je međunarodni ugled EXIT-a među izvođačima i agentima zaista izuzetno visok. Stoga oni često pristaju da nastupe za niže honorare nego inače. O zadovoljstvu fanova govore sve punije kapije Petrovaradinske tvrđave, koje smo u nekoliko navrata morali i da zatvaramo, jer smo dostigli pun kapacitet od više od 50.000 posjetilaca u jednom danu.
Koliko je važno da se jedan takav festival proširi na nova tržišta? Šta da očekuju posjetitelji Festivala 84, a šta će saradnja kroz festivalsku mrežu donijeti BiH?
KOVAČEVIĆ: Širenje EXIT-a u regionu donijelo je mnogo toga pozitivnog, kako sa aspekta daljeg povezivanja i povećanja mobilnosti mladih na Balkanu, tako i širenja koncepta EXIT-a, koji je festivalima Sea Dance i Sea Star dobio svoj “exit” na more, dok sa Festivalom 84 u svoj portfolio dodajemo jedan ekskluzivni zimski festival na olimpijskoj planini, čime, koliko mi je poznato, nijedan od većih svjetskih festivalskih organizatora ne može da se pohvali. Sinergija superbrendova EXIT-a i olimpijske Jahorine već daje fantastične rezultate te je potražnja višestruko premašila naša početna očekivanja.
