Finansijske tehnologije suštinski su promijenile temelje konkurentnosti u sektoru finansijskih usluga, ali još ne i cijelo konkurentno okruženje, zaključak je najnovijeg izvještaja koje je danas objavio Svjetski privredni forum u saradnji sa konsultantskom kompanijom Deloitte. Izvještaj Beyond Fintech: A pragmatic assessment of disruptive potential in financial services („S onu stranu Fintecha: pragmatična ocjena disruptivnog potencijala u sektoru finansijskih usluga“), koje istražuje glavne pokretače budućih promjena navodi da su finansijske tehnologije prvi val u nizu disruptivnih uticaja koji će uvelike oblikovati budućnost sektora.
Izvještaj označava vrhunac trogodišnjeg istraživanja transformativne uloge finansijskih tehnologija. Završna faza istraživanja nastavlja se na istraživanja Deloittea i izvještaj Svjetskog privrednog foruma iz 2015. godine, uz širu analizu uticaja koje mijenjaju ekosistem finansijskih usluga.
„Finansijska tehnologija promijenila je dinamiku inovacija, ali i očekivanja klijenata u ekosistemu finansijskih usluga, postavivši tako temelje za buduću disrupciju sektora“, kazala je Sabina Softić, partnerica za usluge revizije za Adriatic regiju. „Uspješnost finansijskih tehnologija u redefinisanju temelja konkurentnosti, kao i rastuća dinamika tehnološkog razvoja znači da će svi sudionici imati mogućnost brzo se prilagoditi napretku, ali i ubrzanoj disrupciji u skoroj budućnosti.”
„Ipak, mnogi korisnici, suočeni s visokim troškovima prelaska na nove tehnologije, nastoje u doticaju s finansijskom tehnologijom ostvariti određenu ekonomiju razmjera”, ustvrdio je Peđa Sarajlić, viši menadžer u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja. U međuvremenu, finansijske institucije uspjele su, znatno brže od očekivanja, uhvatiti priključak i to tako da su bujanju finansijskih tehnologija pristupile kao supermarketu sposobnosti i kapaciteta koji će im omogućiti kreiranje novih ponuda putem preuzimanja i sklapanja partnerstva.“
U izvještaju se navodi osam ključnih uticaja s potencijalom za promjenu konkurentnosti u finansijskom ekosistemu, koje se vezuju uz tri glavna nalaza.
Uspon platformi
Sve veća uloga izbora korisnika bitno će se odraziti na dizajniranje i distribuciju proizvoda, a poslovnim subjektima vjerojatno nametnuti i nove uloge. Platforme koje nude mogućnost saradnje s finansijskim institucijama putem jednog kanala mogu prerasti u dominantni model za pružanje finansijskih usluga. Izgledi su da sve veći broj platformi, kao što je otvoreno bankarstvo, preobraziti finansijske usluge iz jasno definisanih organizacija u međusobno zamjenjive subjekte. To za vlasnike platformi znači biti sposoban upravljati ekosistemom, balansirati potrebe proizvođača proizvoda s potražnjom kupaca.
Finansijska regionalizacija
Različiti regulatorni prioriteti, tehnološki kapaciteti i potrebe korisnika stavljaju pod upitnik sve veću finansijsku globalizaciju i otvaraju prostor za regionalne modele finansijskih usluga prilagođene lokalnim uslovima. Čak bi i globalnim kompanijama mogle zatrebati različite strategije za očuvanje konkurentske prednosti na regionalnom nivou i integrisanje u lokalne ekosisteme. U međuvremenu, sektor finansijskih tehnologija može se naći pred ozbiljnim zaprekama nastojeći se etablirati u više različitih pravnih sistema, unatoč tome što tehnologija smanjuje prepreke za ulazak na tržište. Postojeći subjekti u svojoj potrazi za prilikama za brzo postizanje ekonomije razmjera mogu postati privlačni partneri kompanijama koje se bave finansijskom tehnologijom.
Sistemski važne tehnologije
Napori koje finansijske institucije ulažu da bi nadmašile glavne sposobnosti velikih tehnoloških kompanija dovest će do sve većeg oslanjanja na njih. Tako će, primjerice, finansijske institucije, nastojeći poboljšati digitalno iskustvo svojih klijenata i iskoristiti potencijale podataka prikupljenih na platformama te potencijale za ostvarivanje prihoda na samim platformama, sve više ovisiti o infrastrukturi za cloud tehnologiju velikih tehnoloških kompanija ne bi li na taj način ostvarile ekonomiju razmjera i eksploatirale same procese, a time i iskoristile umjetnu inteligenciju kao uslugu. Kako se finansijske institucije budu sve intenzivnije davale u potragu za novim prednostima kojima će učvrstiti svoju konkurentsku poziciju, tako će se sve češće naći pred teškim izborom: postati neovisan o velikim tehnološkim kompanijama ili se izložiti opasnosti zaostajanja u tehnološki potpomognutoj ponudi kao posljedica svođenja nastojanja da očuvaju neovisnost.
„Različiti regulatorni prioriteti, tehnološke sposobnostii i nove tehnološke platforme javljaju se kao glavni izazovi u sektoru” ističe Muhamed Semić, menadžer u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja. „No osim navedenih uticaja, postoji još velik broj otvorenih pitanja koja će uticati na budućnost svih djelatnosti u sektoru finansijskih usluga, od same uloge digitalnog identiteta preko načina na koji će kompanije koje pružaju finansijske usluge ovladavati rizicima do načina na koji monetizirati podatkovne tokove i još mnogo toga. Uza sva ta otvorena pitanja jasno je da disrupcija i evolucija za sektor finansijskih usluga znače novi status quo.”
U izvještaju se, osim navedenih uticaja, navode još i sljedeće:
- komodifikacija troškova: moguće je da se finansijske institucije upuste u agresivnu komodifikaciju troškovnih osnova uklanjajući ih radi konkurentnosti te stvarajući nove temelje za diferencijaciju;
- preraspodjela dobiti: veliki su izgledi da tehnologija organizacijama omogući zaobilaženje tradicionalnih vrijednosnih lanaca, a time i redistribuciju zaliha dobiti;
- vlasništvo nad iskustvom: moć će vjerovatno preći na onog ko ostvaruje direktan kontakt s korisnikom odnosno klijentom; to za one koji se bave isključivo proizvodnjom znači da trebaju postati hiperskalirani ili hiperfokusirani;
- monetizacija podataka: podaci će sve više dobivati na važnosti u smislu diferencijacije, no statične skupove podataka vjerojatno će zamijeniti podatkovni tokovi iz više izvora koji će se kombinovati i upotrebljavati u stvarnom vremenu;
- bionička radna snaga: kako će strojevi biti sve sposobniji replicirati ljudsko ponašanje, tako će finansijske institucije zasigurno trebati upravljati radom i kapitalom kao jedinstvenim skupom sposobnosti i kapaciteta.
