Šta biste izdvojili kao najveće uspjehe Vlade na čijem ste čelu na polju ekonomije? S druge strane, u kojim segmentima ekonomske politike je učinjeno manje od planiranog?
NOVALIĆ: Najveći uspjeh moje vlade je sigurno pokretanje općeg oporavka bh. privrede. Ekonomski pokazatelji govore sami za sebe. Realni porast BDP-a s krajem prošle godine iznosio je 2,41 posto, a prema našim projekcijama taj će broj porasti na četiri posto na kraju 2017. godine. Porasli su prihodi od direktnih poreza i doprinosa u 2016. godini i to za 6,17 posto. Povećana je privredna aktivnost. Porasla ja industrijska proizvodnja, a prije svega, 2016. prvi put nakon rata porastao je i broj zaposlenih. Iako zbog različitih načina mjerenja u javnosti ima više različitih brojeva novozaposlenih, još niko nije osporio činjenicu da je zaposlenih u Federaciji BiH znatno više.
S druge strane, nisam zadovoljan sporošću donošenja nekih bitnih zakonskih riješenja. Mislim tu prije svega na Zakon o PIO. Razočaran sam što pojedine stranke politikantski koriste upravo ovaj zakon jer se radi o veoma bitnom riješenju i egzistenciji čak 400.000 građana Federacije BiH. Njihovu sudbinu ne smijemo dovoditi u pitanje ni po koju cijenu. Stabilizacija penzionog fonda je neophodna da bi penzioneri konačno počeli dobijati penzije redovno i transparentno, zato ne mogu da shvatim pojedince koji uporno opstruiraju donošenje novog zakona. Mislim da je ovo preozbiljno pitanje i nema tu mjesta za skupljanje jeftinih političkih poena i populizam.
Šta je ključni uzrok kašnjenja donošenja novih zakona o doprinosima i porezu na dohodak? Koliko su opravdane primjedbe poslodavaca, pa i Sindikata, na predložena zakonska rješenja?
NOVALIĆ: Istina je da se u javnosti u zadnje vrijeme plasira puno netačnih podataka vezanih za ove zakone.
Prije svega, radi se o porezu koji plaćaju poslodavci, a ne radnici tako da njegova promjena ne bi uopće trebala uticati na visinu plaća. Trenutno porez na dohodak iznosi 10 posto plaće radnika bez obzira na njenu visinu. Novim zakonom mi ćemo uvesti različite stope poreza, tako da će bogatiji u federalnu kasu uplaćivati više novca, a siromašniji manje. I tako, najmanje plaće, do 700 KM, bit će oslobođene poreza. Porez na plaće između 700 i 800 KM iznosit će 10 posto, a na plaće više od 800 KM – 20 posto.
Morate znati da čak 70 posto plaća u privatnom sektoru spada u grupu ispod 700 KM što znači da će 70 posto plaća u privatnom sektoru biti oslobođeno poreza. Veći teret će pasti na one poslodavce kod kojih su plaće više, dakle prije svega na administraciju, javni sektor i nekoliko najjačih i najstabilnijih preduzeća. Novi zakon rasterećuje dakle privatni sektor.
Istovremeno, planiramo smanjenje stope doprinosa s 41,5 posto na 33 posto. To ne znači da će novca u državnoj kasi biti manje, jer ćemo povećati poresku osnovicu i neće biti više neoporezivih prihoda. Drugim riječima, nakon stupanja na snagu novih zakona oporezovan će biti i topli obrok i regres i druge vrste dodatnih prihoda.
Nažalost, do sada je bila uobičajena praksa da su poslodavci da plate manje poreze dio plaće isplaćivali kroz topli obrok. Na taj način oni jesu zadržavali više novca, ali radili su to na štetu radnika. Jer na papiru su njihove plaće bile veoma niske pa kasnije su niske bile i, naprimjer, njihove penzije.
Cilj ove mjere je dakle borba protiv sive ekonomije ali i zaštita prava radnika jer siva ekonomija nanosi velike štete ne samo državi, ali prije svega radnicima. Mislim da je to jasno svakome ko stvarno proanalizira naše prijedloge, a na komentare zlonamjernih pojedinaca ne planiram odgovarati. Nažalost, u posljednjih nekoliko godina se političko djelovanje često svodi na neozbiljnu i površnu priču i svi vidimo dokle nas je to dovelo. Ja ne želim pasti u tu zamku…