U kongresnom centru Hotela Terme 10. novembra će se održati jednodnevna konferencija o liderstvu i talent menadžmentu, DRIVE 2016. Organizator konferencije kompanija Kolektiv – Posao.ba već šest godina organizira DRIVE u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i na jednom mjestu su uspjeli okupiti preko 1300 lokalnih i regionalnih stručnjaka različitih nivoa znanja i iskustva, te preko 70 vodećih svjetskih govornika.
Ove godine, pod novim motom „Engage Your People“ – „Involvirajte Svoje Ljude“ DRIVE 2016 donosi mnogo odličnog sadržaja iz oblasti liderstva i talent menadžmenta. Kai Deininger, Milad Čerkić, Svetlana Mirković-Borčić, Aco Momčilović, Caspar Berry i drugi spremni su da s vama podijele svoje iskustva i savjete. Ne propustite svoju priliku, požurite i rezervirajte svoje mjesto na jednoj od najznačajnijih regionalnih konferencija – www.drive.ba.
Jedan od ovogodišnjih govornika na konferenciji, Caspar Berry, je jedan od najpoznatijih poslovnih govornika u Velikoj Britaniji. On je katalizator promjena, a specijalnost su mu rizik i donošenje odluka. Kroz iskustvo profesionalnog pokeraša on kompanijama pruža i obuke o preduzimanju rizika i donošenju odluka.
U nastavku vam prenosimo članak koji je Caspar Berry napisao o temi vodstva, hrabrosti i odvažnosti. Njegovo raznoliko poslovno iskustvo je odigralo veliku ulogu u uspjehu koji je postigao na polju preduzimanja rizika i donošenju odluka, i zasigurno će sve prisutne na konferenciji DRIVE 2016 oduševiti svojim govorom.
„Bitno je imati koncept kada se razmišlja o ovakvim konceptima, kako bi se napravila razlika između onoga što se u statistici i pokeru naziva kratkoročni povrat (ono što bismo uobičajeno nazvali putovanje ili način) i dugoročni povrat (ono što bismo inače nazvali odredište ili kraj). Moj omiljeni filmski govor o hrabrosti je govor iz filma Spašavanje vojnika Ryana, u kojem su se Tom Hanks i Tom Sizemore sa svojim vodom sklonili u crkvu i raspravljaju o donošenju odluka koje vojnike vode u smrt. ‘Naravno da sam slao momke u smrt’, kaže kapetan Miller kojeg glumi Hanks ‘ali mislim da smo svakim djetetom koje je poginulo spasili deset, možda stotinu života’ –Kratkoročna žrtva za dugoročni povrat.
Neko je poslao mnogo više mladića u smrt kako bi dugoročno spasio mnogo više života i prihvatio je takvo žrtvovanje u svim aspektima života, pored rata. Rođen je 1809. godine, roditelji su mu bili neobrazovani zemljoradnici, živio je u jednosobnoj kolibi u Kentuckyu i posao mu je propao prije nego je napunio 22 godinu. Potom je poražen u utrci za zakonodavnu vlast do 23. godine, a sljedeći posao mu je propao sljedeće godine. Tri godine nakon toga je doživio živčani slom i nije mogao ustati iz kreveta šest mjeseci. Poražen je u utrci za predsjednika Zastupničkog doma 1838. godine. Poražen je u utrci za Kongres 1848. godine. Poražen je u utrci za Senat 1855. godine. Poražen je u utrci za potpredsjednika 1856. godine. Poražen je u utrci za Senat 1858. godine. Konačno je izabran za predsjednika SAD-a 1860. godine. Taj čovjek je Abraham Lincoln. Njegov dugoročni povrat je čekao čitav život i na kraju je uspio.
Vjerovatno je najbolji primjer toga koliko je hrabrost potrebna za kratkoročni povrat uspješna sportska ekipa kao što je engleska ragbi ekipa koja je 2003. godine osvojila Svjetsko prvenstvo i koju su sačinjavali momci, među kojima su mnogi u nekom trenutku bili kapiteni te ekipe, i koji su svi mrzili neuspjeh.
Dok sam radio s nekoliko njih, posebno s Mattom Dawsonom i Lawrenceom Dallagliom, u početku nismo mogli uopšte dokučiti na koji način prihvataju kratkoročne neuspjehe. Odgovor je, međutim, bio poprilično jasan: za poduhvat koji oni pokušavaju ostvariti pobjeda na svakoj utakmici postaje dugoročni cilj i ne uzima se u obzir mogući neuspjeh. Međutim, kako bi se ostvario taj cilj, mnogo češće su morali prihvatiti neuspjeh u kratkoročnom povratu – na treningu.
Čitava svrha efikasnog treninga je, ustvari, da se pojedinac ili ekipa mentalno, emocionalno ili fizički podvrgne tolikom naporu da je potreban neuspjeh prije ostvarenja novog i zahtjevnijeg cilja. Mišići bukvalno pucaju te se oporave i nakon svega, postanu jači.
Problem s kojim se korporacije trenutno suočavaju je da iako poštuju ideju neuspjeha kod kratkoročnog povrata, kada dođe do problema i kada se dioničarima mora podnositi izvještaj svaka tri mjeseca, postaje je nemoguće primjenjivati.
Problem s nemogućnošću prihvatanja neuspjeha leži u tome da ako kompanija tvrdi da želi biti globalni lider u svom polju, u suštini igra ulogu ekipe koja želi osvojiti Svjetsko prvenstvo, ali ne želi uistinu trenirati pred odlučujuću utakmicu. Istina je da je korporativni život traje duže od sportskog života i da je nemoguće fokusirati se na pojedinačne događaje i vremenske periode na isti način, ali je osnovni princip isti: ukoliko su rast i napredak uslovljeni time da se letvica treba podići toliko da je ljudi na početku ne mogu dostići, onda je nesposobnost ljudi da priznaju neuspjeh ili da se pripreme za neuspjeh u korporativnom kontekstu ogroman hendikep“.
