Posljednjih dana, dragi moji, učestalo posjećujem različite poslovne konferencije, skupove, samite… Gotovo da nema skupa, na kojem se obično okupi stotinjak ljudi, a na kojem se ne govori o nekom od aspekata energetske tranzicije ili što bi naš narod rekao, prelasku sa izvora energije kao što su ugalj, nafta i gas na obnovljive izvore energije – sunce, vjetar, hidroenergiju i vodonik. Uobičajeno se organiziraju paneli o različitim temama vezanim za energetsku tranziciju, na kojima redovno govore predstavnici institucija, često stručnjaci, rjeđe praktičari (oni koji energetsku tranziciju moraju provesti u djelo).
Zapazila sam da su kod ovih prvih najčešće riječi koje govore „mi moramo…“, a onda slijede fraze tipa „donijeti zakonodavni okvir“, „usvojiti standarde koji se primjenjuju u EU“, „jer smo se obavezali potpisivanjem različitih međunarodnih deklaracija“ itd.
Dobro zvuči (jel’ da), a to što ništa ne znači, e to je problem ovih trećih, praktičara. Moratori (ovi koji najčešće upotrebljavaju riječi „mi moramo“) zapravo u stvarnosti ne moraju (i ne rade) ništa. Jer, da moraju, evo recimo u Federaciji Bosne i Hercegovine, više bi se potrudili oko provodivosti, prije godina dana donijetog Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasnoj kogeneraciji i donijeti odgovarajuće podzakonske akte. Razlog vrlo prost – za provođenje ovog Zakona treba donijeti nekih pedesetak provedbenih akata., a ovim tempom donošenja i usvajanja provedbenih akata, Zakon će se moći u cijelosti provesti za nekih desetak godina. U najboljem slučaju.
Praktičari, koji ništa ne moraju, ali su daleko odmakli u energetskoj tranziciji, najbolje znaju muke sa kojima se susreću u procesu energetske tranzicije. Jer, umjesto da višak obnovljive energije koje pogoni u krugu njihovih tvornica proizvedu puste u elektrodistributivnu mrežu, moraju je pustiti da propada, jer Moratori godinama ne rade ništa na izgradnji kapaciteta elektrodistributivne mreže. (Znamo slučaj kompanije koja je uz izgradnju vjetroparka morala sama uraditi trafo strubove, jer Moratori za to nemaju kapacitete (čitaj, znanje i vještine).
Kako nam se desilo da su nesposobni, nepametni i nevješti završili u institucijama, pa sa zauzetih pozicija onima koji su sposobni, umni i vješti stvaraju takve uslove, ne bi li im do kraja o(ne)mogućili da kvalitetnije rade svoj posao?
Vjerovatno, jer ovi prvi (sa često kupljenim diplomama) do posla dolaze na osnovu podobnosti, a ovi drugi, samo i isključivo na osnovu sposobnosti?
