Obveznice emitrane na Bečkoj berzi su neosigurane, tako da su besmislene tvrdnje de će se njihovi kupci moći namiriti udjelom u kompanijma u većinskom vlasništvu Vlade RS
Ukoliko RS ne isplati glavnicu vlasnicima obveznica, nisu isključene ni tužbe sa ciljem obeštećenja, koje bi bile presuđene u skladu sa zakonima Republike Austrije
Prema Informaciji o stanju javne zaduženosti BiH, RS opterećena je vanjskim dugom od 4,22 milijarde KM, odnosno ukupnim javnim dugom od 6,36 milijardi KM
Posljednjih mjeseci učestale prijetnje ratom za otcjepljenje Republike Srpske ukoliko joj se ne prepusti sva državna imovina Bosne i Hercegovine locirana na njenoj teritoriji, u dijelu domaće javnosti pojednostavljeno se tumače kao još jedan u nizi političkih blefova predsjednika tog entiteta Milorada Dodika iza koje se krije strah od bankrota zbog nemogućnosti plaćanja stotinama miliona dolara mjerljivih dugova koji u ovoj godini prispijevaju na naplatu.
Kobne obveznice
Prema toj teoriji, otimanjem bosanskohercegovačke imovine, nad kojom je raspolaganje u smislu direktnog ili indirektnog prijenosa vlasništva privremeno zabranjeno državnim zakonom iz 2005. godine, uz preciziranje da “bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo država Bosna i Hercegovina, kao njen titular“ i to sve “do stupanja na snagu zakona na državnom nivou kojim se uređuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, a koji bi usvojila Parlamentarna skupština BiH, odnosno sve dok visoki predstavnik drukčije ne odluči“, vlasti RS dobile bi vrijedan kolateral koji bi im omogućio nova zaduživanja kod međunarodnih kreditora radi krpljenja entitetskog budžeta koji uslijed ranijeg nerezonskog hrljenja u dužničko ropstvo curi na sve strane. No, čak i da je pravno i politički realan, takav scenario je u ovom trenutku neizvodiv u praksi i zbog faktora vremena, budući da finansijski Dan D za manji bh. entitet slijedi već 28. juna ove godine, kada na naplatu dospijevaju petogodišnje euroobveznice emitrane na Bečkoj berzi, po osnovu kojih RS njihovim kupcima mora iskeširati čak 200 miliona eura.
“Vratit ćemo taj dug kako je planirano, znači 28. juna, i nastavljamo normalno da radimo i tako smo projektovali i u budžetu“, poručuje putem režimskih medija Zora Vidović, ministrica finansija RS, iz čijeg kabineta ignoriraju pitanja našeg magazina u vezi sa načinom izmirivanja tog i drugih entitetskih vanjskih dugova koji uskoro prispjevaju na naplatu.
Naravno, ne zna se ni ko su kupci za njih izuzetno unosnih euroobveznica RS-a, što je također izvor brojnih špekulacija i teorija zavjere, a s njima u vezi jedino je izvjesna netačnost opozicionih tvrdnji da će “svaki kupac obveznica, ukoliko RS ne plati dug na vrijeme, moći ući u izvršenje i preuzimanje vlasništva nad svakom kompanijom u RS u kojoj je vlasništvo RS 51 posto ili više“, koje su potpuno promašene.
“Prema informacijama sa Bečke berze, predmetna emisija obveznica RS (ISIN: AT0000A21PN2, naziv Republ.Srpska 4.75% Notes18-23) je neosigurana (“nicht besichert”). Stoga mi nije jasno odakle ove informacije o ‘izvršenju i preuzimanju vlasništva nad svakom kompanijom u RS gdje entitet ima 51 posto ili više“, objašnjava u izjavi za Business Magazine Almir Mirica, izvršni direktor Sarajevske berze.
Laički rečeno, radi se obveznicama plasiranim putem posrednika – međunarodnih investicionih banaka, koje na osnovu anketiranja svojih klijenata određuju cijenu emitiranih vrijednosnih papira, čija visina je proporcionalna ruzičnosti posla – drugim riječima, investitori su uložili nova u predmetne obveznice jer im je ponuđen veliki prinos na ulog (godišnja kamata od kamata od 4,75 posto, na osnovu koje će kupci za uloženih 168 miliona eura dobiti 200 miliona eura), ali nisu dobili nikakvu garanciju u vidu kolaterala.
“U pogledu najrealnijeg scenarija daljnih dešava vezano za ovaj dug – Vlada RS tvrdi da su sredstva za vraćanje duga obezbijeđena, a u tom kontekstu se spominju kredit od mađarske Izvozno-uvozne banke u iznosu od 110 miliona eura, ali i neki kreditni aranžmani sa kineskim bankama.
Ukoliko entitet Republika Srpska ne isplati glavnicu vlasnicima obveznica (identitet vlasnika obveznica po pravilu na svjetskim tržištima nije javan podatak), tada je emitent u tzv. defaultu. To povlači za sobom mnoge konsekvence – sniženje kreditnog rejtinga (kako entiteta, tako i države Bosne i Hercegovine), gubitak povjerenja investitora koje će otežati ili onemogućiti bilo kakvo buduće zaduženje putem emisije vrijednosnih papira te, svakako, kraj snova o izgradnji ‘brenda’ RS kao emitenta na međunarodnim tržištima kapitala.
Nisu isključene ni tužbe vlasnika obveznica prema entitetu sa ciljem obeštećenja, koje bi bile presuđene u skladu sa zakonima Republike Austrije“, precizira Mirica.
“Kokuzna“ vremena
U svakom slučaju, ukoliko se ne desi neki dramatičan zaokret, prvenstveno u obliku odluke međunarodnih mentora da vlastima RS prepusti državnu imovinu BiH, kako bi njenom rasprodajom popunile svoj opustošeni budžet, manjem bh. entitetu slijede ‘kokuzna vremena’, koja će se, u manjoj ili većoj mjeri, svakako preliti na našu zemlju u cjelini. Na takav zaključak, osim duga zasnovanom na euroobveznicama, navode i brojne druge obaveze RS koje prispjevaju na naplatu u ovoj godini, među kojima su najveće glavnica RFI (Rapid Finance Instrument) kredita Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za suzbijanje negativnih ekonomskih posljedica pandemije COVID-19 od 87,44 miliona SDR (posebna prva vučenja), što je u konvertibilnim markama otprilike dvostruko veći iznos, te kredit Evropske komisije Makrofinansijska pomoć II od 50 miliona eura.
Sumarno, prema Informaciji o stanju javne zaduženosti Bosne i Hercegovine na dan 31. 12.2022. godine, Republika Srpska opterećena je vanjskim dugom od 4,22 milijarde KM, što sa 2,13 milijardi KM unutrašnjeg duga tvori ukupnu javnu zaduženost tog entiteta od 6,36 milijardi KM, znatno veću od njegovog ovogodišnjeg budžeta koji iznosi 5,38 milijardi KM, a od čega, kako potvrđuje i sama ministrica Vidović, u 2023. na naplatu dospijevaju 1,2 milijarde KM…
Zakonska definicija
Prema Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, pod državnom imovinom podrazumijeva se “nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini na osnovi međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. godine“, kao i rijeke, šume te poljoprivredno i šumsko zemljište za koje je Ustavni sud BiH utvrdio da predstavljaju državnu imovinu.
