Skuplja struja i CBAM dodatno pritiskaju industriju BiH

Elektroprivreda BiH ponudila je kompanijama cijene električne energije za 2027. više od 26 do 31 posto, dok finansijske obaveze evropskog mehanizma CBAM dodatno povećavaju troškove izvoznika. Bez pravovremenih mjera za energetsku efikasnost, dekarbonizaciju i modernizaciju proizvodnje, domaćim industrijskim kompanijama prijete slabija konkurentnost, odgađanje investicija i smanjenje obima poslovanja.

7

Gašenje proizvodnje u Koksari Lukavac i obustava integralne proizvodnje čelika u Zenici ove godine pokazali su koliko su ranjivi veliki industrijski sistemi u Bosni i Hercegovini. Posljedice takvih udara osjećaju radnici i njihove porodice, ali i dobavljači, prevoznici i gradovi čija privreda zavisi od rada velikih pogona, piše BiznisInfo.

Dok se još traže odgovori za te radnike i industrijske sredine, druge domaće kompanije suočavaju se s novim rastom troškova. Ponude za skuplju struju u 2027. dolaze u godini u kojoj je počela finansijska faza evropskog mehanizma CBAM, kojim emisije ugljika postaju dodatni trošak pri uvozu određenih proizvoda u Evropsku uniju.

Za proizvođače koji troše mnogo energije i značajan dio robe prodaju evropskim kupcima, istovremeni pritisak na cijenu proizvodnje i izvoza sužava prostor za zaradu i nova ulaganja. To otvara pitanje imaju li vlasti pripremljen odgovor prije nego što pojedine kompanije budu primorane smanjivati proizvodnju i broj zaposlenih.

Struja skuplja do 31 posto

Prema informacijama Udruženja poslodavaca FBiH, kompanije koje električnu energiju kupuju od Elektroprivrede BiH dobile su prijedloge ugovora za 2027. s cijenama višim od 26 do 31 posto u odnosu na ovu godinu.

Elektroprivreda navodi da ponude formira prema tržišnim uslovima i kretanju cijena na regionalnim tržištima. Poslodavci upozoravaju na posljedice po konkurentnost privrede, posebno kompanija u čijim ukupnim troškovima energija ima veliki udio.

Fabrika koja se na međunarodnom tržištu takmiči s proizvođačima iz drugih zemalja ima ograničen prostor da veće troškove prenese na kupca. Dio tereta zato može završiti kroz nižu zaradu, odgađanje investicija i smanjenje obima poslovanja.

Račun za CO₂ već nastaje

Dodatni pritisak donosi CBAM. Prijelazni period trajao je od oktobra 2023. do kraja 2025, a finansijska obaveza odnosi se na obuhvaćenu robu uvezenu u EU od početka 2026. Kupovina certifikata počinje u februaru 2027, dok prva godišnja prijava i predaja certifikata za ovogodišnji uvoz dospijevaju do 30. septembra 2027.

Obavezu prema evropskim institucijama ima uvoznik u EU. Međutim, očekivani trošak može uticati na njegove pregovore s bh. dobavljačem, izbor proizvođača i cijenu koju je spreman platiti.

Među najizloženijim domaćim sektorima su željezo i čelik, aluminij, cement i električna energija. Prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda, sadašnji obuhvat CBAM-a izlaže novom trošku robu koja čini oko 11 posto ukupnog izvoza BiH.

Cementare i drugi veliki energetski intenzivni proizvođači tako se suočavaju s potrebom da istovremeno finansiraju tekuće poslovanje i ulaganja kojima bi smanjili potrošnju energije i emisije. Od brzine tog prilagođavanja zavisit će i njihov budući položaj na evropskom tržištu.

Šta mogu uraditi vlasti?

MMF procjenjuje da bi, bez domaćeg odgovora, realni BDP BiH 2035. mogao biti od 0,4 do 0,7 posto niži nego u scenariju bez CBAM-a. Među mogućim mjerama navodi postepeno uvođenje domaće cijene ugljika i usmjeravanje prihoda u energetsku efikasnost, modernizaciju industrije i podršku ugroženim domaćinstvima.

Takav pristup otvorio bi mogućnost da se dio prihoda prikupi i uloži u BiH. Cijena ugljika stvarno plaćena u zemlji porijekla može, uz ispunjavanje evropskih pravila i dokazivanje plaćenog iznosa, umanjiti obavezu za CBAM certifikate.

Pred vlastima su i pitanja dostupnosti finansiranja za modernizaciju, predvidivih uslova snabdijevanja energijom te bržeg i jasnijeg odlučivanja o industrijskim ulaganjima. Kompanijama su potrebni uslovi u kojima mogu planirati višegodišnje investicije i izračunati kako će ih finansirati.

Iskustva Zenice i Lukavca pokazuju koliko je težak položaj radnika kada veliki proizvodni pogoni stanu. Očuvanje industrije zato traži pravovremene odluke, konkretne programe i jasne rokove. Vlasti i kompanije trebaju pokazati šta mogu preduzeti dok postojeći pogoni još imaju priliku da se prilagode i nastave raditi.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here