Ubrzavanje izdavanja dozvola za projekte obnovljivih izvora energije (OIE) postaje sve važnije za ispunjavanje klimatskih ciljeva Zapadnog Balkana na njegovom putu evrointegracija i obezbjeđenje snabdijevanja energijom u sve nesigurnijem geopolitičkom okruženju, ocjenjuje se u novom izvještaju Energetske zajednice.
Nove smjernice politike, koje je pripremio Centar za ubrzanje primjene obnovljivih izvora energije pri Sekretarijatu Energetske zajednice, treba da pomognu Zapadnom Balkanu da riješi glavne prepreke u vezi sa izdavanjem dozvola za projekte obnovljive energije.
Na Zapadnom Balkanu su zaključno sa 2024. u razvoju bili projekti za 23 GW energije vjetra i sunca, a trenutno je instalirano samo 1,5 GW. Nacionalni energetski i klimatski planovi imaju za cilj dodavanje oko 10 GW do 2030, navodi se u dokumentu.
S obzirom na to da su u pretvaranju projekata u pripremi u projekte u fazi realizacije velika prepreka spori i kompleksni postupci izdavanja dozvola, u smjernicama se, kako je saopštila Energetska zajednica, preporučuje da nadležni organi prestanu da ocjenjuju projekte pojedinačno.
Umjesto toga, nadležni bi trebalo da unaprijed odrede područja koja su najpogodnija za ubrzani razvoj projekata obnovljive energije, a ključni mehanizam su “oblasti za ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije” (RRA), koje čine centralni dio revidirane Direktive EU o obnovljivim izvorima energije (RED III).
Konkretno, to znači da nadležni organi identifikuju zone u kojima mogu da se grade postrojenja za obnovljive izvore energije uz minimalni sukob u pogledu zaštite životne sredine i korišćenja zemljišta i unaprijed ih procjenjuju u fazi planiranja.
U smjernicama za sprovođenje RRA vlastima Zapadnog Balkana savjetuje se da i prije nego što RED III postane pravna obaveza za region u okviru Ugovora o Energetskoj zajednici koriste postojeće prostorne planove, raspoložive podatke i pilot projekte kako bi započeli identifikaciju potencijalnih područja za ubrzanje projekata obnovljive energije.
Preporučuju se i procjene u ranoj fazi, prije nego što se zatraže dozvole za pojedinačne projekte, i davanje prioriteta projektima u oblastima u kojima su najmanje mogućnosti za sukobe oko korišćenja zemljišta, poput nekadašnjih rudnika i industrijskog ili degradiranog zemljišta.
Takođe se preporučuju kombinovanje podataka o obnovljivim potencijalima sa podacima o biodiverzitetu i infrastrukturi kako bi vlasti i investitori procijenili gdje je razvoj obnovljive energije realan, kao i izbjegavanje fragmentisanog upravljanja.
Pored toga, savjetuju se maksimiziranje lokalne vrijednosti investicije u OIE i pretvaranje zona RRA u područja spremna za investiranje kako bi se ulagačima pružila sigurnost.
