Domaća proizvodnja, prema procjenama, pokriva tek oko 20 posto potreba za hranom u Bosni i Hercegovini, dok se gotovo 80 posto osigurava iz uvoza. Ovogodišnju jesenju sjetvu dodatno otežavaju rast troškova i nepovoljne vremenske prilike, zbog čega poljoprivrednici sve teže planiraju proizvodnju i njen ishod.
Niske otkupne cijene, uz visoke troškove i snažnu konkurenciju uvozne hrane, razlozi su zbog kojih mnogi proizvođači odustaju od poljoprivrede. Domaća proizvodnja tako u većini segmenata ne uspijeva zadovoljiti tržišne potrebe.
Dražen Jović iz Poljoprivrednog dobra „Semberija“ Bijeljina upozorava na značaj vlastite proizvodnje za prehrambenu sigurnost stanovništva.
“Što se tiče pšenice mi proizvodimo negdje oko polovine potreba, to je veliki problem jer je prehrambena bezbjednost stanovništva važnija od bilo koje druge bezbjednosti. Mi smo bili svjedoci u vrijeme korone kako su nam za par dana police marketa bile apsolutno prazne”.
Više od 720 miliona KM za šest mjeseci
Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH pokazuju da je tokom prvog polugodišta ove godine za uvoz mesa, voća, povrća, mliječnih proizvoda i živih životinja izdvojeno više od 720 miliona KM. Među najzastupljenijim uvoznim kategorijama bili su meso, voće i povrće, mlijeko i jaja.
Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača „Zvono“ Bijeljina iznosi primjedbe na kvalitet uvozne hrane i usklađenost propisa.
“Mi uvijek garantovano uvozimo onu hranu koja je na isteku što reče neko neki dan, na isteku roka trajanja, nisu nam usaglašeni sve zakonske regulative. Na primjer kad je u pitanju zamrznuto meso, u EU šest mjeseci se može držati zamrznuto kod nas godinu dana.”
Potrebna analiza domaćih proizvodnih mogućnosti
Prema ocjenama sagovornika BHRT-a, za smanjenje zavisnosti od uvoza potrebno je najprije utvrditi domaće proizvodne kapacitete, a potom osigurati uslove za opstanak poljoprivrednika i razvoj proizvodnje.
Na potrebu takvog pristupa ukazuje i Sreten Vučković iz Odjeljenja za poljoprivredu Grada Bijeljina.
“Nama je potrebna jedna sveobuhvanta analiza kada je u pitanju RS i BiH da vidimo koliko smo samodovoljni odnosno, koliko nismo samodovoljni i koje potrebe podmirujemo, a koliko moramo da uvozimo i da tu pronalazimo balans, kao i da različitim mehanizmima nadležne institucije da utiču”.
Borba domaćih proizvođača za opstanak na tržištu istovremeno otvara pitanje ekonomske sigurnosti zemlje. Ekonomist Sanel Halilbegović upozorava da će rast cijena i troškova osjetiti potrošači.
“Prenos povećanja cijena i troškova prenijeće se na krajnje korisnike, stojim iza toga.”
Građani posljedice uvozne zavisnosti već osjećaju kroz sve skuplju hranu. Ozbiljnije globalne krize i poremećaji u snabdijevanju mogli bi dodatno ugroziti njenu dostupnost, čak i uz visoke cijene, prenosi BHRT.
