2,6 milijardi KM iznosila je aktiva Sparkasse Bank BiH u 2025.
U 2026. i 2027. ne očekujem problem dostupnosti kapitala
Više od milijardu KM iznosi kreditni portfolio privredi
Sparkasse Bank BiH, članica snažne austrijske Erste i Sparkasse grupacije, danas je jedna od najstabilnijih banaka u Bosni i Hercegovini, koja istovremeno dugi niz godina bilježi zdrav i konzistentan rast u svim segmentima poslovanja.
Kontinuiran rast depozita i relevantna istraživanja potvrđuju snažno povjerenje javnosti, svrstavajući banku među TOP 3 po povjerenju, uz visoko zadovoljstvo klijenata na tržištu.
U protekle tri godine aktiva banke povećana je za oko 20 posto i u 2025. godini dostiže oko 2,6 milijardi KM. U istom periodu banka je plasirala oko 2,7 milijardi KM kreditnih sredstava, od čega je gotovo 60 posto usmjereno prema privredi. U 2025. godini Sparkasse je povećala kreditnu aktivnost prema privredi za oko 12 posto, taj trend dvocifrenog rasta nastavlja i u ovoj godini te kreditni portfolio privredi danas prelazi milijardu KM.
Iza ovih rezultata ne stoji samo konkurentna ponuda, nego drugačiji pristup – onaj u kojem banka ne prodaje proizvode, nego razumije poslovne cikluse kompanija i aktivno učestvuje u njihovom razvoju i održivoj transformaciji.
O tome šta stoji iza ovih rezultata, ali i o makroekonomskim prilikama i kako banke danas mogu doprinijeti širem ekonomskom razvoju, za Business Magazine govori Amel Agić, direktor Sektora za poslovanje sa privredom Sparkasse Bank BiH.
BM: Sparkasse Bank BiH u poslovanju s privredom kontinuirano bilježi dobre rezultate i kontinuiran rast. Šta stoji iza toga?
AGIĆ: Najkraći odgovor je – odnos prema klijentima. Mi ne gledamo firme kao „korisnike kredita“, nego kao partnere čiji biznis moramo razumjeti. Kada razumijete kako klijent zarađuje, gdje mu je sezonalnost, kako mu izgleda lanac nabavke, gdje planira investirati i koji su mu potencijali – tada možete ponuditi rješenja koja zaista imaju smisla. Dodatno, nadograđujemo našu osnovnu uslugu nekim novim, digitalnim alatima koji našim klijentima omogućavaju da vide kako banka „gleda“ na njih – kakav im je kreditni rejting, šta utiče na njega i šta konkretno mogu unaprijediti.
Rezultat toga je povjerenje i dugoročan odnos, i rast koji dolazi prirodno – kako banke, tako i naših klijenata.
Ono što je nama važno jeste da taj rast bude zdrav i konzistentan, da čuvamo kvalitet aktive i stabilnost banke, jednako kao i svojih klijenata. To znači da nastojimo biti partner koji ne finansira samo ono što klijent jeste danas, nego i ono što želi postati. Iz aspekta ekonomije u cjelini to znači da finansiramo projekte koji imaju realnu osnovu, dugoročni potencijal i uticaj na održiv rast privrede.
To je posebno važno u trenutku kada kreditiranje raste brže od same ekonomije. Dok je realni BDP BiH u 2025. porastao 2,1 posto, ukupni krediti rasli su 11,1 posto. Takav odnos dodatno naglašava odgovornost banaka da rast kreditiranja prati kvalitet plasmana i realno stvaranje nove vrijednosti.
BM: Ovaj vaš pristup poslovanju sa privredom je sigurno dio neke šire strategije Sparkasse Banke. Od vas često čujemo poruke da banka danas mora imati širu ulogu od samog kreditiranja u ekonomiji. Kakva je to uloga?
AGIĆ: Kreditiranje je baza, ali realno – nije dovoljno. Imate nekoliko pravaca gdje banka može napraviti razliku.
Jedan je podrška velikim projektima koji imaju dugoročni uticaj na ekonomiju – posebno infrastrukturnim projektima i investicijama koje pojedinačne kompanije ne mogu same iznijeti. Tu banke imaju važnu ulogu, jer omogućavaju da se takvi projekti uopšte dese.
Mi ne gledamo firme kao „korisnike kredita“, nego kao partnere čiji biznis moramo razumjeti
Mislim da Bosna i Hercegovina još uvijek ne koristi dovoljno potencijal privatno-javnih partnerstava, a upravo tu vidim prostor za ozbiljniji razvoj.
Drugi pravac su mala i srednja preduzeća i startupi, jer oni su generator nove vrijednosti i radnih mjesta u malim ekonomijama. Tu ne govorimo samo o kreditu – često je važnije pomoći da se biznis postavi na zdravim osnovama, da postane održiv i „bankabilan“, odnosno sposoban servisirati kredit koji mu treba služiti za dalji razvoj. Upravo zato mi ne pristupamo startupima kao klasična banka, nego razvojni partner. Naprimjer, kroz program Korak po korak sa Startup studiom Fondacije Mozaik vodimo, rekao bih, jedini sveobuhvatan program educiranja, mentoringa i finansiranja startupa.
Treći pravac je zelena transformacija privrede – ogroman razvojni potencijal i prostor za djelovanje svih aktera u privredi, a posebno banaka. To je tema za sebe.
Kad sve to spojite, jasno je da banka postaje mnogo više od mjesta gdje dođete po kredit. Rekao bih da se uloga banke pomjera od pukog odgovaranja na postojeću kreditnu tražnju prema stvaranju uslova da zdrava kreditna tražnja uopšte nastane – da imamo više kvalitetnih kompanija, investicija i projekata koji su spremni za finansiranje.
BM: Spomenuli ste zelenu tranziciju u privredi kao veliku razvojnu šansu. Vidimo da Sparkasse Banka tu poseban fokus stavlja na razvoj cirkularne ekonomije, između ostalog kroz partnerstvo sa ReuseChain platformom za razmjenu otpada među firmama Fondacije Mozaik. Zašto ste strateški ušli u ovu temu?
AGIĆ: Zato što je cirkularna ekonomija jedan od najvećih potencijala za ekonomiju BiH koji bi se mogao i najbrže mobilizirati, a to se ne dešava u dovoljnoj mjeri
Kroz finansiranje banke direktno utiču na to koji projekti će se realizovati, a koji neće. Zato smatramo da imamo odgovornost, ali i realnu mogućnost da ubrzamo zelenu tranziciju – i tu želimo biti aktivan partner našim klijentima.
Kada je riječ o cirkularnoj ekonomiji, posebno ističemo upravljanje otpadom. Kroz platformu ReuseChain i razmjenu sekundarnih sirovina, firmama pomažemo da ono što je danas trošak sutra postane prihod.
Naša uloga tu nije deklarativna – aktivno povezujemo klijente, otvaramo im nove perspektive i pomažemo da održivost postane i poslovno isplativa.
A pritisak na takvu transformaciju više nije samo pitanje ESG-a. Za kompanije koje izvoze na tržište EU, dekarbonizacija, energetska efikasnost i novi zahtjevi poput CBAM-a postaju pitanje konkurentnosti i pristupa tržištu. Zbog toga zelenu tranziciju ne posmatramo kao trošak koji kompanije moraju podnijeti, nego kao investicioni ciklus koji banke trebaju znati pratiti.
Cirkularna ekonomija je jedan od najvećih potencijala za ekonomiju BiH koji bi se mogao i najbrže mobilizirati, a to se ne dešava u dovoljnoj mjeri
BM: Često se govori o potrebi za većim stranim investicijama. Gdje vidite ulogu banaka i šta vi konkretno radite u tom segmentu?
AGIĆ: Strane investicije su za male ekonomije poput naše ključni motor razvoja, a svjedočimo tome da one padaju – udio SDI-a u BDP-u u 2025. faktički je prepolovljen sa 2,9 posto na 1,5 posto.
To je tako, jer one ne dolaze same od sebe, nego traže kvalitetan ekonomski i politički ambijent.
Ono što mi banke možemo raditi na tome je da jačamo temelje ekonomije. Kroz finansiranje privrede, podršku malim i srednjim preduzećima, startupima i novim poslovnim modelima, kroz finansijsku edukaciju, kao i kroz projekte vezane za zelenu tranziciju mi praktično učestvujemo u stvaranju zdravijeg ekonomskog okruženja.
Za ozbiljniji investicioni iskorak potreban je širi ekosistem. Tu prije svega mislim na institucionalnu stabilnost, pravnu sigurnost, jednostavnije procese za biznise, jasniji razvojni okvir i praćenje njegove provedbe. To je nešto što banke ne mogu napraviti same, ali mogu biti dio rješenja.
Danas nije dovoljno samo finansirati, važno je razumjeti šta finansirate
BM: Kako danas izgleda realno okruženje za finansiranje privrede – i iz perspektive banke i iz perspektive kompanija?
AGIĆ: Okruženje je zahtjevnije nego prije nekoliko godina, ali ne i zatvoreno.
Kada su u pitanju cijene finansiranja, Evropska centralna banka najavljuje blagi rast EURIBOR-a na oko 2,8 posto u 2027. Specifično za BiH je to da se rast EURIBOR-a u prethodnom periodu nije u istoj mjeri prenio na cijenu kredita – one su ostale dosta stabilne. Razlog je to što su banke dominantno oslanjene na domaće izvore finansiranja, ali i snažna konkurencija na tržištu koja, u kombinaciji sa kreditnim rizicima, pravi pritisak na marže.
Zato danas mnogo više dolazi do izražaja kvalitet projekta i finansijska disciplina klijenata.
Ono što je pozitivno jeste da je bankarski sektor u Bosni i Hercegovini stabilan, dobro kapitaliziran i likvidan. To je jako važna osnova jer omogućava da banke i u ovakvom okruženju nastave finansirati privredu, što pokazuje i dosadašnji rast kredita u dvocifrenoj zoni (11,1 posto u 2025. godini).
Zato u 2026. i 2027. ne očekujem problem dostupnosti kapitala. Očekujem nastavak rasta kreditiranja, ali isto tako i blagi rast aktivnih kamatnih stopa jer sa druge strane rastu i kamate na strani pasive banaka, odnosno depozite. Ključno pitanje za privredu zato neće biti samo „ima li novca i koja je njegova cijena“, nego imamo li dovoljno kvalitetnih i održivih projekata u koje taj novac možemo usmjeriti.
BM: Koji su danas ključni izazovi za kompanije i gdje vidite najveći pritisak?
AGIĆ: Kompanije danas rade u dosta složenim uslovima. Troškovi rada i dalje rastu, produktivnost je izazov, a dodatno postoji i usporavanje na evropskim tržištima, što direktno utiče na naše izvoznike.
To je posebno važno za BiH, jer su dva najveća pojedinačna izvozna tržišta Hrvatska i Njemačka, pa se slabija evropska industrijska aktivnost vrlo brzo prenosi i na domaće kompanije.
Uz to, sve više dolaze do izražaja strukturni problemi – prije svega nedostatak radne snage i potreba za tehnološkim unapređenjem.
To su stvari koje se ne rješavaju preko noći.
Iz perspektive banke, to znači da moramo još pažljivije birati projekte koje finansiramo, ali i da pokušavamo pomoći klijentima da svoje poslovanje postave dugoročno održivo.
Tu se opet vraćamo na ono što sam rekao na početku i što je suština našeg uslužnog modela – danas nije dovoljno samo finansirati, važno je razumjeti šta finansirate.
BM: Često vas viđamo i u drugačijem kontekstu – na radionicama finansijske pismenosti u osnovnim školama, šta stoji iza toga?
AGIĆ: Da, ja rado držim radionice finansijske pismenosti u osnovnim školama, među djecom. Možda to nije teren na kojem smo navikli vidjeti korporativne bankare, ali meni je prirodno, jer sam po vokaciji profesor matematike i imam to akademsko iskustvo.
Moje kolege i ja to radimo u okviru programa uvođenja finansijskih edukacija u osnovne škole koji Sparkasse Banka provodi u partnerstvu sa ministarstvima obrazovanja u tri kantona. Tu vidim veliki smisao – ako djeca rano nauče kako funkcioniše novac i kako donositi odgovorne odluke, dugoročno gradimo zdravije društvo i jaču ekonomiju. Tako da je i to, na neki način, dio našeg posla – samo sa dugoročnijim efektom.
Banke od finansijera postaju partneri kompanija
Uloga banke u radu sa kompanijama se jasno mijenja – od finansijera ka partneru koji razumije, savjetuje i povezuje.
Upravo u tom prostoru Sparkasse Bank BiH vidi svoju ulogu – da zajedno sa klijentima gradi održiv, konkurentan i dugoročno zdrav poslovni ekosistem.
Ako djeca rano nauče kako funkcioniše novac i kako donositi odgovorne odluke, dugoročno gradimo zdravije društvo i jaču ekonomiju
