U slučaju da proizvođači izvan EU ne prilagode proizvodnju novim pravilima, cijena kafe mogla bi porasti čak 332 posto, sojine sačme 105, a citrusnog voća 85 posto, dok bi skuplja stočna hrana mogla smanjiti proizvodnju svinjetine u EU za 5,8, a živinskog mesa za 5,4 posto.
Međutim, JRC procjenjuje da bi, ukoliko se proizvođači iz trećih zemalja prilagode evropskim zahtjevima, pad uvoza mogao biti ograničen na oko osam posto, uz rast cijena kafe od približno šest posto, citrusa 5,6 i sojine sačme dva posto, dok bi u najpovoljnijem scenariju uvoz pao svega 0,4 posto, a poskupljenja ostala ispod jedan posto.
Analiza je posebno razmatrala ograničenja povezana sa fungicidom ciprokonazolom i zaključila da postoje alternative, ali bi njihova primjena mogla povećati troškove proizvodnje za 20 do 40 posto, dok bi među proizvodima koje bi EU najteže mogla nadomjestiti sopstvenom proizvodnjom bile smokve, bademi, lješnici i pasulj.
JRC naglašava da njegova studija nije potpuna procjena uticaja kakva bi bila potrebna prije uvođenja novih pravila, a zaključak je da Brisel prije konačne odluke mora utvrditi mogu li se strani izvoznici prilagoditi, koliko bi ih to koštalo i odakle bi EU mogla obezbijediti alternativne količine hrane, jer bi u suprotnom najveći ceh mogli platiti evropski potrošači i stočari.
