Piše Armin Zeba
Prema istraživanju Bankwatcha, evropske mreže nevladinih organizacija, bosanskohercegovačke termoelektrane najveći su zagađivači sumpor-dioksidom na Zapadnom Balkanu, koje su lani za više od 11 puta premašile dozvoljeni limit, emitirajući blizu 213.000 tona tog otrovnog gasa. Ta poražavajuća statistika vjerna je ilustracija razloga zbog kojih naša zemlja, nakon nekoliko izvrdavanja obaveza prema evropskoj Energetskoj zajednici, mora početi sa gašenjem termoelektrana, a paralelno sa tim i zatvaranjem rudnika uglja, koji, s obzirom na opću dekarbonizaciju Evrope, praktično gube svrhu svog postojanja.
Zbrinjavanje rudara
Imajući u vidu da je većina bh. rudnika uglja locirana na području Federacije BiH, te da je u njih sedam koji djeluju u sklopu koncerna Elektroprivrede BiH (Kreka, Kakanj, Breza, Đurđevik, Abid Lolić, Gračanica i Zenica) te banovićkom, zaposleno više od 12.000 radnika, od kojih je četvrtina ionako tehnološki višak, jasno je da će na federalnim vlastima biti glavnina tereta tog segmenta energetske tranzicije BiH. Naime, planovi zatvaranja i u nekim slučajevima restrukturiranja postojećih rudnika podrazumijevaju socijalno zbrinjavanje viška radnika, što iziskuje velika materijalna sredstva kojih u rudničkim kasama sigurno nema, jer se radi mahom o hroničnim gubitašima čiji se ukupni akumulirani gubici mjere milijardama konvertibilnih maraka.
Da bi u procesu zatvaranja rudnika i tranzicije na čistu energiju općenito radnici ostali koliko-toliko siti, a glasačko tijelo aktuelne Vlade FBiH na broju, imperativ je kreiranje preciznog i provodivog plana realizacije tog zadatka, koji bi se, kako nalaže logika, u većoj mjeri trebao oslanjati na federalni Zakon o rudarstvu. Međutim, u godinama čekanom, a potom još mjesecima korigiranom Prijedlogu zakona o rudarstvu FBiH, nema ni retka posvećenog zatvaranju rudnika uglja, sa kojim mu je jedina indirektna poveznica dio od šest članova zakona kojima se definira administrativna procedura za privremenu, potpunu i trajnu obustavu rudarskih radova.
Na tu činjenicu ukazuje i Sinan Husić predsjednik Samostalnog sindikata radnika rudnika FBiH, primjećujući da inovirani zakonski prijedlog “više tretira izmjene i dopune vezane za eksploataciju drugih ruda i sirovima u odnosu na ugalj“.
“Može se reći da se proteklih godina, kroz prijedloge, izmjene i dopune Zakona o rudarstvu, eksploatacija uglja u FBiH utvrđivala na osnovu pozitivnih rješenja iz bivše jugoslovenske države, koja i u ova vremena nude standardno obavezujuće procedure, a uporedo se radilo na modernizaciji zakonskog rješenja na bazi određenih zakona u zemljama Evropske unije.
Navedeno se može okarakterisati kao pozitivna strana provedenih aktivnosti po pitanju Zakona o rudarstvu, dok se u nedostatke ili manjkavosti, prema mišljenju struke u rudnicima uglja, može podvesti utvrđeni način širenja eksplotacionog polja te određena tehnička pitanja vezana za tehničko rukovođenje i upravljanje u rudnicima uglja“, kontatira Husić u izjavi za Business Magazine.
Jedina indirektna poveznica Prijedloga zakona o rudarstvu FBiH sa zatvaranjem rudnika uglja su šest članova Z+ kojima se precizira administrativna procedura za privremenu, potpunu i trajnu obustavu rudarskih radova
Kada je, pak, riječ o predloženim zakonskim rješenjima koja se odnose na zaštitu prava i sigurnost rudara, Husić se fokusira na novi Zakon o zaštiti na radu FBiH, koji je, prema njegovom mišljenju, u određenom obimu ponudio unapređenja, pritom podsjećajući da se “kroz dopunske akte u rudnicima uglja dodatno utvrđuju i definišu određena pitanja u vezi sa zaštitom i sigurnosti na radu“.
“Investirati u zaštitu i sigurnost na radu je naisplativija investicija koja ima direktan uticaj i na produktivnost te rezultate rada. Rudarstvo, kao specifična oblast sa mnogobrojnim rizicima, mora imati viši nivo investiranja u zaštitu i sigurnost na radu“, nedorečen je Husić.
Na konkretna pitanja o nivou bojazni da će u predstojećem zatvaranju rudnika uglja radnici ostati bez odgovarajuće zaštite te planovima Sindikata za slučaj da taj proces počne bez garancija za socijalno zbrinjavanje rudara, Husić ipak potvrđuje da “nepostojanje finansijskog kapitala rudnika uglja i Elektroprivrede BiH za zatvaranje rudnika, kojim će se ispuniti obaveze prema radnicima i proces okončati na socijalno prihvatljiv način, proizvodi opravdanu zabrinutost“.
Ocjenjujući da je termin pravedna tranzicija obična floskula, on pritom potcrtava da “zatvaranje rudnika uglja u FBiH bit će izuzetno zahtjevan proces, koji će sigurno u određenim fazama proizvoditi određeni nivo socijalnog nezadovoljstva“.
HDZ-ov amandman
“U finansijski stabilnim sistemima zemalja Evropske unije, zatvaranje rudnika uglja proizvelo je rast stope nezaposlenosti u regijama gdje se on eksploatisao. Te regije su ekonomski oslabile, pa su savezne vlade nekih članica EU planirale u narednih 15 godina u njih uložiti ogroman novac da bi se djelimično ublažilo negativan uticaj proizveden zatvaranjem rudnika uglja.
U procesu zatvaranja rudnika uglja u FBiH, sve obaveze prema radnicima od strane poslodavca moraju biti ispunjene u skladu sa važećim zakonskim propisima – bez navedenog, taj proces bit će visokorizičan po pitanju socijalnog mira, sa mnogobrojnim neželjenim pojavama“, upozorava Husić, uz opasku da “Sindikat konkretnim djelovanjem svakodnevno iskazuje svoj plan, koji se ogleda u provođenju svih mjera, radnji i aktivnosti koje su zakonom dozvoljene s ciljem zaštite prava radnika u rudnicima uglja u FBiH“.
Kakvi su terminski planovi za zatvaranje rudnika i koji oblik socijalnog zbrinjavanja mogu očekivati radnici koji će u tom procesu ostati bez posla te u kojoj mjeri i na koji način će se novi Zakon odraziti na planove restrukturiranja rudnika i energetsku tranziciju u FBiH, nepoznanice o kojima u Federalnom ministarstvu energije, industrije i rudarstva ne žele govoriti za medije čija uređivačka politika nije pod kontrolom entitetske Vlade. U skladu s tom politikom Ministarstva, između ostalog smo uskraćeni i za komentar činjenice da nisu prihvaćeni HDZ-ovi amandmani kojima se traži da samo ugalj bude u federalnoj, a sve ostale mineralne sirovine u kantonalnog nadležnosti, a zbog kojih je prethodna verzija Prijedloga u junu prošle godine povučena iz parlamentarne procedure, što upućuje na zaključak da će i ovaj pokušaj usklađivanja sa evropskim “pravilima igre“ neslavno završiti svoj parlamentarni put već na samom početku…
Sindikalna odgovornost
U procjenama ekonomske opravdanosti Prijedloga zakona o rudarstvu FBiH navodi se da se njime “uređuje oblast rudarstva u Federaciji BiH u smislu zaštite prirodnog bogatstva i korištenja mineralnih sirovina u komercijalne svrhe, odnosno, privredni razvoj“, te da bi se njegovi socijalni uticaji “trebali ogledati u smislu intenzivnijeg privrednog razvoja i povećanjem opće zaposlenosti“.
Zatvaranje rudnika uglja u FBiH bit će izuzetno zahtjevan proces, koji će sigurno u određenim fazama proizvoditi određeni nivo socijalnog nezadovoljstva, upozorava Sinan Husić
U tom kontekstu, Husić na pitanje o tome koliko su u federalnom sindikatu rudara u cjelini zadovoljni nivoom uključenosti u proces izrade novog Zakona, odgovara u izuzetno pozitivnom tonu, nedvosmisleno potvrđujući da je za sve eventualne manjkavosti ponuđenog zakonskog rješenja uveliko odgovoran i Sindikat.
“Samostalni sindikat radnika rudnika FBiH je u proteklim godinama u sferi socijalnog dijaloga obezbijedio status ozbiljnog i odgovornog socijalnog partnera, na čemu se temelje naš rad i djelovanje.
Sindikat je u sferi socijalnog dijaloga nezaobilazan faktor“, ističe Husić.
