Vedran Trlin, direktor kompanije Prana d.o.o. Sarajevo, u razgovoru za Business Magazine sumira dosadašnja iskustva na polju promocije i implementacije energetskih projekata baziranih na solarnim panelima, ukazuje na sistemske manjkavosti koje usporavaju taj proces te otkriva planove i ciljeve vezane za pozicioniranje na regionalnom tržištu.
U vrijeme kada energetska efikasnost i “čisti“ izvori energije postaju sve važniji faktori društvenog i privrednog razvoja, kompanije koje nude inovativna solarna rješenja igraju ključnu ulogu u oblikovanju energetske i ekonomske budućnosti. Jedna od takvih je sarajevska Prana, koja se za relativno kratko vrijeme profilirala kao pouzdan partner u razvoju i implementaciji solarnih tehnologija. O izazovima i uspjesima na tržištu, svojoj viziji razvoja održive energije te budućim poslovnim poduhvatima, za Business Magazine govori Vedran Trlin, direktor kompanije Prana d.o.o.
BM: Kako je nastala ideja za osnivanje kompanije Prana?
TRLIN: U jednom trenutku se zapitate: “U čemu moj rad zaista pravi razliku?“. To je onaj prelomni trenutak kada prestanete tražiti stabilnost i počnete tražiti smisao.
Nakon godina provedenih u javnom i privatnom sektoru, bilo je jasno da želim izaći iz okvira klasičnog korporacijskog menadžmenta i približiti se stvarnom terenu, ljudima i konkretnim rješenjima. Solarna energija mi je bila relativno nova oblast, ali ideja da stvaramo nešto korisno, dugoročno i održivo, bila je suviše dobra da bih je ignorisao.
U biznis nisam ulazio sam – okupio sam ljude kojima vjerujem i s kojima dijelim isti način razmišljanja – da posao treba graditi temeljno, dugoročno i s mjerom. Prana je od prvog dana zamišljena kao firma koja će pomagati drugim kompanijama da ostvare direktne uštede i energetsku sigurnost, bez komplikacija i bez kompromisa. Danas, tri godine kasnije, iza nas su ozbiljne reference, ali i dalje gradimo s istom strašću i osjećajem odgovornosti prema svakom kilovatu.
BM: Koliko je tržište u BiH danas zaista spremno da prepozna i iskoristi potencijal solarne energije?
TRLIN: Više niko ne postavlja pitanje da li solarna energija ima smisla, već kako i kada krenuti.
Cijene struje rastu, svijest o održivosti se mijenja, a tehnologija je dostupnija nego ikad. Sve više firmi shvata da solarna energija nije trošak, već pametna i dugoročno isplativa odluka.Vidimo to kroz porast ozbiljnih upita i realizovanih projekata širom zemlje.
BiH je na prekretnici – imamo sunce, imamo interes i sve češće imamo i investitore koji su spremni djelovati. Sada je važno da stvorimo uslove u kojima taj interes neće ostati zarobljen u birokratiji.
BM: Koje sistemske prepreke najviše usporavaju razvoj solarnih elektrana u BiH?
TRLIN: Najveća prepreka je stanje distributivne mreže. Kapaciteti nisu prilagođeni nagloj ekspanziji, a u mrežu se decenijama nije ozbiljno ulagalo. Danas je jasno da BiH treba modernu energetsku infrastrukturu i da se potencijal solarne energije ne može razvijati bez nje.
S druge strane, administrativne barijere i dalje obeshrabruju. Postupci su često komplikovani, neujednačeni i spori. Investitori nailaze na niz nelogičnih koraka, a jedan nedostajući papir može značiti mjesecima duže čekanje.
Pozitivno je to što se sve više razgovara o ovim izazovima. Institucije polako prepoznaju važnost i počinju usklađivati propise, ali tempo promjena mora biti brži ako želimo iskoristiti puni potencijal koji imamo.
BM: U domaćoj javnosti izvjesna doza skepse prema korištenju solarnih panela proizilazi prvenstveno iz uvjerenja da je taj izvor energije isplativ jedino u južnim krajevima zemlje, sa mnogo sunčanih dana – koliko je takav rezon ispravan, u kojoj mjeri je geografski položaj presudan faktor pri opredjeljivanju za korištenje solarne energije za privredne ili vlastite svrhe?
TRLIN: To je jedno od najčešćih pitanja i zabluda s kojima se susrećemo na tržištu.
Istina je da geografski položaj ima određeni uticaj, ali on nije presudan u mjeri u kojoj mnogi misle. Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, klimatski uslovi su i više nego povoljni za korištenje solarne energije. Prema zvaničnim podacima, BiH u prosjeku ima 1.900 sunčanih sati godišnje, što je sasvim dovoljno da solarne elektrane budu isplative. Kao primjer navest ćemo Njemačku, koja ima u prosjeku 1.500 sunčanih sati godišnje, a spada u prvih pet zemalja na svijetu sa najvišim brojem instaliranih fotonaponskih elektrana.
Važno je napomenuti da se savremeni fotonaponski paneli proizvode tako da rade efikasno čak i pri difuznom svjetlu, što znači da nisu zavisni isključivo od direktnog sunca.
Također, hladniji klimatski uslovi, kakvi su u većem dijelu BiH, mogu povećati efikasnost solarnih panela, jer visoke temperature zapravo smanjuju njihovu učinkovitost. Dakle, i sjeverniji dijelovi BiH, koji možda nemaju maksimalan broj sunčanih dana kao Hercegovina, gdje taj broj doseže i 2.600 sati, i dalje imaju sasvim realan potencijal za razvoj solarnih projekata.
Ono što je bitnije od same lokacije jeste dobra procjena, projektovanje i dimenzionisanje sistema u skladu s konkretnim potrebama objekta i potrošnje.
BM: Koliko će predstojeće uvođenje “CO2 poreza“ kao imperativ nametnuti izgradnju industrijskih solarnih sistema – u kojoj mjeri je posljednično već prisutan povećan interes privrednika za okretanje toj vrsti “čiste“ energije?
TRLIN: “CO2 porez“ i dekarbonizacija nisu više tema samo okruglih stolova i panela – to postaje vrlo konkretna i skupa stvarnost. Za kompanije koje posluju s Evropskom unijom, evidentno je da će taj trošak doći na naplatu.
Vidimo pojačan interes privrednika za investicije u fotonaponske elektrane. Ne samo iz ekoloških razloga, već zato što žele zaštititi svoje poslovanje, zadržati konkurentnost i dugoročno kontrolisati troškove energije. Sve više njih shvata da ih čekanje može skupo koštati.
Zakašnjela reakcija zakonodavaca mogla bi ozbiljno ugroziti poziciju domaće privrede na evropskom tržištu. Ipak, ohrabruje činjenica da se konačno kreće u pravcu usklađivanja zakonskog okvira – i na entitetskom i na državnom nivou. Ako se usvoji novi Zakon o električnoj energiji i otvori berza električne energije, to bi moglo značiti prekretnicu – novac od karbonskih taksi ne bi odlazio iz zemlje, već bi ostajao u BiH i koristio se za projekte koji vode ka dekarbonizaciji, uz nove subvencije i konkretnu pomoć privredi. Po meni, to je prvi put da jedna globalna obaveza istovremeno postaje šansa – i za ekonomiju i za okoliš.
BM: Koji su najaktuelniji projekti na kojima radi Prana, na koje “adute“ računate u nastavku godine i kakva su Vaša očekivanja u vezi sa razvojem tržišta solarnih panela u BiH i učvršćivanju tržišnih pozicija kompanije?
TRLIN: Trenutno radimo na projektima izgradnje fotonaponske elektrane za grupaciju Stanić, što je za nas veliki znak povjerenja i priznanje, s obzirom na to da nas takva renomirana kompanija prepoznaje kao pouzdanog partnera.
Osim toga, imamo bogato iskustvo u radu s velikim evropskim kompanijama poput Atlantic Grupe, Emke i Diva, kao i s velikim domaćim firmama koje su prisutne na globalnom tržištu, kao što je Eurosjaj Konjic.
Za ovu godinu imamo značajan broj dogovorenih projekata, a naš raspored je gotovo popunjen. Moram priznati da sa optimizmom očekujemo nastavak rasta tržišta obnovljivih izvora energije – kako u BiH, tako i u regiji.
BM: Kako vidite budućnost kompanije Prana u narednih pet godina?
TRLIN: Želimo biti lider u energetskoj transformaciji regije. Naš cilj nije samo rast u brojevima, već i širenje na tržišta izvan BiH.
Trenutno imamo u pripremi projekt u Hrvatskoj, koji je naš prvi projekat van granica BiH. Pripremamo i inovativne softverske alate za upravljanje potrošnjom energije. Prava priča tek počinje!
BM: Koja je Vaša poruka domaćim kompanijama koje razmišljaju o ulasku u obnovljive izvore energije?
TRLIN: Nemojte čekati da energija postane luksuz!
Investicija u solarnu elektranu danas, odluka je koja se sutra isplati višestruko. Solarna energija nije samo ušteda na računima – to je i strateška odluka koja vam daje autonomiju i dugoročne prednosti. To je korak ka smanjenju poslovnih rizika i, što je najvažnije, prema održivijem poslovanju.
Dok čekate da tržište postane povoljnije ili dok se tehnologija razvija, konkurencija može već ostvariti dugoročne prednosti.
Kineska tehnologija
BM: Potencijalni korisnici prilično su nepovjerljivi i prema panelima kineske proizvodnje, koji su mnogo jeftiniji od zapadnih – koju vrstu panela koristi Vaša kompanija i ima li mjesta za sumnju u ovu vrstu proizvoda iz Kine?
TRLIN: Da je ovo pitanje postavljeno prije nekoliko godina, možda bih i ja imao određene sumnje. Međutim, situacija se radikalno promijenila. Kina je danas globalni lider u tehnologiji solarnih panela i vodeća sila u svijetu po broju instaliranih solarnih sistema.
Kroz saradnju s nekoliko kineskih proizvođača, nismo primijetili nikakve manjkavosti u njihovim panelima. S obzirom na kvalitetu koju smo testirali, jasno je da je Kina postavila visoke standarde na globalnom tržištu. Njihovi proizvodi sada predstavljaju odličan balans između visoke efikasnosti i povoljne cijene.
Nedavno sam se vratio sa dva sajma u Kini i Hong Kongu, uključujući najveći svjetski – Canton Fair. Tamo sam imao priliku svjedočiti tehnološkim inovacijama koje zaista mijenjaju pravila igre. Pitanje danas nije da li su kineski paneli dobri – pitanje je kada će Evropa početi pratiti njihov korak i ponuditi konkurentne proizvode na tržištu.
