Piše Armin Zeba
Vlada Republike Srpske krajem januara donijela je novu Odluku o najnižoj plati, kojom je neto “minimalac“ zadržan na prošlogodišnjem nivou od 900 KM (1.344,26 KM bruto). No, ta uravnilovka važi samo za nekvalifikovane radnike, dok je najniža neto plata za poslove za čije obavljanje se zahtijeva najmanje trgogodišnje srednje obrazovanje podignuta na 950 KM (1.426,23 KM bruto), za poslove koji podrazumijevaju srednje obrazovanje četvrtog stepena na 1.000 KM (1.508,20 KM bruto), a za one koji iziskuju više obrazovanje na 1.300 KM (2.000,00 KM bruto).
Odlukom o najnižoj plati u RS, neto “minimalac“ zadržan je na prošlogodišnjem nivou od 900 KM, s tim što je za KV radnike povećan na 950 KM, za one sa srednjom stručnom spremom na 1.000 KM, a za više i visokovalifikovane na 1.300 KM
Neuspješni pregovori
Donošenju Odluke prethodili su neuspješni pregovori u entitetskom Ekonomsko-socijalnom savjetu, gdje nije pronađeno kompromisno rješenje između sindikalnog zahtjeva za povećanje neto “minimalca“ na 1.050 KM i prijedloga poslodavaca da on ostane na istom nivou kao i 2024. godine.
“Vlada je donijela ovu odluku s obzirom da Ekonomsko-socijalni savjet nije utvrdio prijedlog odluke o najnižoj plati u RS za 2025. godinu, a uzimajući u obzir kretanje plata, rast proizvodnje i životnog standarda i uvažavajući činjenicu da se iznosi najniže plate moraju razlikovati u odnosu na stepen složenosti poslova za čije obavljanje se zahtijeva odgovarajući nivo obrazovanja“, glasi Vladino obrazloženje.kojim je propraćeno objavljivanje Odluke.
Ovakav način utvrđivanja plata je u skladu sa principom poštenijih i pravednijih plata te omogućava bolju primjenu tog instituta u praksi, objašnjavaju iz resornog entitetskog ministarstva
S obzirom na ovakav rasplet, jasno je da nisu svi podjednako zadovoljni konačnim rješenjem pitanja minimalne plate RS, ali su tenzije neuporedivo manje nego u Federaciji BiH, gdje je odluka o povećanju “minimalca“ izazvala svojevrstan ekonomski potres, manifestiran uličnim protestima poslodavaca, prijetnjama masovnim otkazima i enormnim poskupljenjima svih mogućih proizvoda i usluga, te iznalaženjem inoviranih metoda utaje poreza i zakidanja radnika putem obustave isplate naknada za prijevoz i topli obrok. Istina, tako različiti društveni efekti entitetskih odluka o minimalnim platama su prilično razumljivi, budući da su one u FBiH skočile za 62 posto, a da su u RS
povećane simbolično ili nikako, izuzev u slučaju visokokvalifikovanih radnika, koji svakako nisu na “minimalcu“.
Objašnjavajući šta su bili presudni faktori za definisanje Odluke na način da se uvede više kategorija “minimalca“, u ovisnosti o stručnoj spremi radnika, iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS u izjavi za Business Magazine konstatiraju da “ovakav način utvrđivanja plata je u skladu sa principom poštenijih i pravednijih plata te omogućava bolju primjenu tog instituta u praksi“.
“Pored svega navedenog, ovakvo rješenje predstavlja i značajnu mjeru u suzbijanju sive ekonomije na tržištu rada.
U prethodnim godinama iznos najniže plate se mogao isplatiti radnicima svih nivoa obrazovanja, što je bilo neprirodno i ukazivalo na porast sive ekonomije, kao i na zloupotrebu instituta najniže plate“, obrazlažu iz Ministarstva.
Naša zajednica previše pažnje poklanja ovom pitanju, a logičnije bi bilo da se pozabavimo svi zajedno kako da zaradimo “maksimalac“, poručuju poslodavci
Komentirajući, pak, primjedbe da su Odlukom diskrimirani radnici sa najnižim stepenom stručne spreme, koji istovremeno uglavnom rade najteže poslove, a čija minimalna plata je ostala na prošlogodišnjem nivou, iz Ministarstva insistiraju na stavu da je novi sistem određivanja najniže plate pravedniji od dosadašnjeg, potcrtavajući pritom da “koji iznos najniže plate će biti primijenjen prevashodno zavisi od složenosti poslova, a ne samo od nivoa obrazovanja kojeg radnik posjeduje“.
“Uvažavajući činjenicu da se institut najniže plate zloupotrebljava dugi niz godina, nakon iscrpnih analiza stanja i njenih efekata Vlada je izvršila diferencijaciju najniže plate. I dalje je udio najniže plate u odnosu na prosječnu preko 60 posto, čime su ispoštovane i međunarodne norme kojima se definiše institut najniže plate“, napominju iz Ministarstva.
S druge strane, kada je riječ o procjenama sposobnosti poslodavaca da ispoštuju visinu “minimalca“ za radnike sa višom stučnom spremom, koja je blizu prosječne plate, iz Ministarstva u prvom redu primjećuju da je ta izbalansiranost logična, jer poslovi za koje je potrebna najmanje viša stručna sprema zahtijevaju viši nivo znanja, vještina i kompetencija“. Izražavajući mišljenje da poslodavci koji zapošljavaju radnike sa višim i visokim obrazovanjem nemaju problema sa isplatama neto plata od 1.300 KM, iz Ministarstva podsjećaju da “uvijek postoji mogućnost da se kolektivnim ugovorom, opštim aktom poslodavca i ugovorom o radu definišu plate radnika u znatno većim iznosima nego što je to propisano Odlukom“.
Da sa primjenom Odluke neće biti problema koji bi iziskivali eventualno subvencioniranje kompanija, pa čak ni onih koje zapošljavaju mahom radnu snagu s višom stričnom spremom, a nisu visokoprofitabilne, smatraju i u Uniji poslodavaca RS.
“Poslodavci vrednuju rad na bazi radnog učinka i sposobnosti da uradite radni zadatak u optimalnom vremenu. Ako ste još sposobni da rješavate probleme u optimalnom vremenu, onda su poslodavac i radnik na dobrom putu da urede svoje odnose bez toga da im je potreban posrednik koji bi im trebao pomagati u vrednovanju rada i uređivanju radnih odnosa.
Ako su odnosi postavljeni na ovim osnovama, diskusija o najnižoj plati i subvencijama vezanim za nju je nepotrebna“, kaže za naš magazin direktor Unije Saša Aćić, koji općenito pozitivno gleda na Odluku o najnižoj plati, odnosno nivo kojim su njome ispunjeni zahtjevi poslodavaca i uvažene realne finansijske mogućnosti privrede, ali i ukazujući na rizike koje sa sobom donose globalne ekonomske turbulencije koje prijete prelijevanjem i na domaće tržište.
Zbog nepostojanja kolektivnih ugovora, svaki treći radnik u RS prima minimalnu platu, a nju bi trebalo da primi tek njih pet posto ili oko 12.000 nekvalifikovanih radnika, upozoravaju sindikalisti
“Plate u tržišnoj ekonomiji uređuju poslodavac i tržište. Naša zajednica previše pažnje poklanja ovom pitanju – logičnije bi bilo da se pozabavimo svi zajedno kako da zaradimo ‘maksimalac’.
Pitanje najniže plate je pitanje formule u koju unesete ključne parametre, izračunate i primjenjujete. Neadekvatan rast najniže plate vodi ka rastu neformalne ekonomije i ugrožavanju poslovanja u niskoakumulativnim sektorima. Prerađivačka industrija je u prošloj godini zabilježila negativne poslovne rezultate, koji su se ogledali u padu industrijske proizvodnje, padu zaposlenosti i padu izvoza. Procjene šta će se dešavati u tekućoj godini će umnogome zavisiti od globalnih kretanja, nivoa tražnje u EU. Najave protekcionističkih politika najvećih svjetskih ekonomija mogu da stvore dodatne probleme našoj ekonomiji“, upozorava Aćić, naglašavajući da bi “interes radnika, poslodavaca i države trebao biti da konačno rješimo pitanje neformalne ekonomije, prije svega isplate dijela plate u kešu“.
“Jasno je da se radi o veoma složenim intervencijama, ali one su nužne ako želimo uspostaviti održivu i socijalno pravednu zajednicu“, zaključuje on.
Sindikalisti, međutim, ne kriju razočarenje načinom na koji je Vlada definirala pitanje “minimalca“, jer, kako za naš magazin objašnjava Marijana Savić, stručna saradnica za odnose s javnošću u Savezu sindikata RS, “nismo dobili novi sistem plata, već diferencirane iznose najnižih plata“.
“Moram podsjetiti da je Savez predano radio na novom sistemu plata u RS, kojeg je zvanično predstavio u avgustu prošle godine, a čija je suština uređenje minimuma elementarnih prava vrednovanja rada. Elementi za utvrđivanje osnovne plate radnika treba da budu polazni najniži koeficijenti prema stručnim spremama, koje smo predložili podijeljene u sedam platnih razreda – od nekvalifikovanih do radnika sa visokim obrazovanjem.
Zašto je bilo važno da dođemo do novog sistema plata, kojeg smo predložili? Zato što u RS od 2016. godine nemamo zaključen ni opšti kolektivni ugovor niti posebne kolektivne ugovore u privrednim djelatnostima. Poslodavci već godinama apsolutno ne žele da pregovaraju ni da potpišu granske kolektivne ugovore, koji treba da urede radnjičke plate i primanja, a zbog čijeg nepostojanja danas svaki treći radnik u RS prima minimalnu platu, a nju bi trebalo da primi tek oko pet posto nekvalifikovanih radnika, odnosno njih oko 12.000“, precizira Savić.
Kršenje Ustava
Akcentirajući da entitetski Ustav i Zakon o radu propisuju da svako po osnovu rada ima pravo na platu, odnosno zaradu, a da to u praksi nije slučaj, ona ukazuje da “u uslovima kada nemamo zaključen opšti kolektivni ugovor, niti posebne kolektivne ugovore, a utvrđivanje iznosa plate, osim najniže, nije precizno zakonski definisano, poslodavci koriste tu situaciju i putem svojih internih akata utvrđuju iznose plata, što je suprotno i Ustavu i Zakonu“.
“S druge strane, privredni subjekti su u 2023. ostvarili dobit od najmanje 3,5 milijardi KM, što što je za oko 719 miliona KM ili 26 posto više nego u 2022. godini, dok su u odnosu na 2020. gotovo udvostučili dobit, koja je povećana za 1,6 milijardi KM. U odnosu na 2023., u prošloj godini uplaćeno je za 28 posto više poreza na dobit…
Sve te činjenice govore u prilog tome da ima prostora za povećanje plata, koje je važno jer svaki radnik u RS mora da živi dostojanstveno od svoje plate, a ne da preživljava“, rezimira Savić.
Prema njenim riječima, osim ukidanja godinama dominirajuće pojave da je većina radnika u RS na minimalnoj plati, novi sistem kojeg je predložio Savez trebao je rezultirati i suzbijanjem sive ekonomije u obliku isplate plata u kovertama, te dovesti do legalnog povećanja plata prema stručnoj spremi i složenosti posla koji radnik obavlja.
“Bili smo spremni da za pregovaračkim stolom, zajedno sa socijalnim partnerima, dođemo do kompromisnih rješenja, ali nažalost, i pored našeg truda, do toga nije došlo. Upravo zato ne možemo da budemo zadovoljni diferenciranim odnosima najnižih plata.
Ono što nas očekuje u narednom period jeste da pratimo situaciju, u nadi da neće doći do zloupotreba najniže plate, jer ovakva odluka otvara mogućnost poslodavcima da kroz sistematizaciju radnih mjesta mijenjaju stučnu spremu neophodnu za obavljanje poslova u njihovim preduzećima.
Tek nakon toga možemo da govorimo konkretnije u kojem smjeru će ići naša daljnja sindikalna borba za povećanje radničkih primanja“, najavljuje Savić.
Altrernativni sistem
Novi sistem plata, koji je predložio Savez sindikata RS, podrazumijeva promjenu modela njenog obračuna, na način da elementi za utvrđivanje osnovne plate radnika budu polazni najniži koeficijenti prema stručnim spremama i najniža plata, koji bi se međusobno množili. Prema tom modelu, plata bi se računala na osnovu usklađenih koeficijenata koji bi iznosili 2,75 za visoku, 2,2 za višu, 1,85 za srednju stručnu spremu, te 1,75 za visokokvalifikovane, 1,4 za kvalifikovane, 1,2 za polukvalifikovane i jedan za nekvalifikovane radnike.
Ekonomski stučnjaci, međutim, smatraju da je taj sindikalni prijedlog nerealan, jer iziskuje preveliko povećanje troškova rada i zanačajno odstupa od standarnog učešća minimalne plate u prosječnoj od oko 50 posto, procjenjujući da bi koeficijenti mogli dosezati maksimalno do 2,1 za VSS, 1,6 za VŠS , 1,5 za SSS, 1,55 za VKV i 1,3 za KV radnike.
