Piše: Armin zeba
Kad leptir mahne krilima u Brazilu, neminovno izazove cjenovni tornado u Bosni i Hercegovini, teorija je haosa u verziji bosankohercegovačkih trgovaca, koji već duže od tri decenije usavršavaju ratnoprofiterski koncept poslovanja usvojen početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, koristeći svaku priliku – od ptičije gripe u Kini, preko otapanja leda na Arktiku, do suše na Obali Slonovače, za ubiranje ekstraprofita putem astronomskih marži upakovanih u neprobojni štit tržišne ekonomije koja podrazumijeva slobodno formiranje cijena.
Lažni argumenti
Nakon što su kao argumenti za “haračenje“ domaćih potrošača istrošeni pandemijski poremećaji lanaca snabdijevanja, rat u Ukrajini (za koju se tek nakon ruske agresije “ustanovilo“ da je vodeći svjetski proizvođač svega i svačega) i izraelski genocid nad Palestincima, posljednji u nizu galopirajućih talasa poskupljenja stiglo je sa najavom povećanja minimalnih plata u BiH, čemu su alibi svesrdno dali i domaći ekonomski (kvazi)stručnjaci, insistirajući na ničim potkrijepljenoj tezi da rast “minimalca“ na nivo približan iznosu socijalne pomoći u iole razvijenim evropskim državama, umjesto da ojača privatnu potrošnju koja je jedan od glavnih generatora ekonomskog rasta, nužno vodi u inflaciju.
Da bi farsa sa trgovačkom agresijom na bh. potrošače, koji robu široke potrošnje već decenijama plaćaju podjednako ili skuplje nego stanovnici daleko bogatijih zemalja Evropske unije, pobrinuli su se “revolucionari“ sa društvenih mreža, infantilnom kampanjom pod motom “nakupuj četvrtkom, bojkotiraj petkom“, koju su, demonstrirajući svoju izgubljenost u vremenu i prostoru, započeli 31. januara, koji je globalno “najsiromašniji“ dan u godini, kojim su trgovine svakako pod svojevrsnim “bojkotom“ zbog istrošenosti kućnih budžeta uslijed pojačane rastrošnosti tokom novogodišnjih praznika.
Baš kao i “Facebook Che Guevare“, čiji je maksimalan domet aktivizma poziv da se sjedi u kući, ne ide nigdje i ne radi ništa, nadležne institucije države, preciznije rečeno entiteta, pošto je u BiH i trgovanje strogo podijeljeno po etničkom principu, na novu cjenovnu eksploziju reagirale su kopiranjem promašenih antiinflatornih recepata iz susjedstva, odnosno nastavkom prodavanja magle u vidu “zamrzavanja“ cijena osnovnih životnih namirnica, koje traje još od pandemije virusa korona, a čiji je rezultat apsolutna nula – potrošači skloni karikiranju opisuju kako je veća vjerovatnoća da ćete u nekoj domaćoj trgovini naći djetelinu s četiri lista ili čak sresti jetija, nego naći neki od proizvoda sa ograničenom trgovačkom maržom (s izuzetkom jaja, ali isključivo onih srednje veličine). Koliko su takvim mjerama cijene obuzdane, osim vlastitih očiju bilo kojeg prosječnog kupca, svjedoče i zvanični podaci državne Agencije za statistiku, prema kojima je indeks potrošačkih cijena u BiH na kraju prošle godine iznosio 127, što znači da su najvažniji proizvodi i usluge koje kupuje stanovništvo radi finalne potrošnje poskupjeli za 27 posto u odnosu na baznu 2015. godinu, za 25,7 posto u odnosu na predpandemijsku 2019. te za 2,3 posto u odnosu na decembar 2023. godine. Pritom, hrana je dostigla indeks 150 i bila skuplja za 50 posto nego u 2015., za 48,5 posto nego u 2019. i za 5,6 posto nego na kraju 2023. godine. Unatoč tome, iz resornih entitetskih ministarstava tvrde da su se uspješno izborili sa inflacijom generiranom zloupotrebom slobode tržišta.
U prilog tvrdnji da je prošlogodišnji projekt Zaključavamo cijene “dao višestruko dobre rezultate“, federalni ministar trgovine Amir Hasičević u izjavi za Business Magazine nudi podatak da su kupovinom 70 proizvoda uključenih u tu kampanju “kupci mogli uštediti od 50 do 60 KM, a cijene su bile niže za 17,5 posto“, ne precizirajući pritom da li je riječ o mjesečnoj ili godišnjoj uštedi, niti koliko su ti kupci morali ukupno novca potrošiti da bi ostvarili navedenu uštedu.
U prošlogodišnjim akcijama zaključavanja cijena imali smo svježu junetinu i cijelo pile, kafu, puter, svježi sir…, čijom kupovinom su kupci mogli uštediti od 50 do 60 KM, tvrdi federalni ministar trgovine Amir Hasičević
Ubjeđujući nas da su “sniženi artikli poslužili i za sidrenje cijena onih proizvoda koji nisu imali zaključanu cijenu, jer su trgovci snižavali i cijene tih proizvoda kako bi bili konkurentni“, Hasičević konstatira da je potvrda uspješnosti akcije i “činjenica da je odmah po okončanju ovog projekta došlo do rasta cijena prehrambenih proizvoda, dok je u zemljama u okruženju rast cijena evidentiran i u prošloj godini“.
“Napominjem da ovaj projekat nije osmišljen kako bi osigurali niske cijene za luksuzne proizvode, nego da omogućimo socijalno osjetljivim kategorijama da sebi obezbijede osnovne životne namirnice po prihvatljivim cijenama.
Također, nije riječ o najjeftinijem parizeru ili o artiklima koje niko ne kupuje, nego o najfrekventnijim proizvodima koji se najčešće prodaju. U prošlogodišnjim akcijama imali smo, naprimjer, svježu junetinu i cijelo pile, kafu, puter, svježi sir, na spisku tih proizvoda. Dakle, informacije da su sniženi bili jeftini parizer i slično nisu naprosto bile tačne.
Trgovci su se obavezali da će na vidna mjesta u svojim trgovinama istaknuti spiskove proizvoda sa zaključanim cijenama, a u konačnici su one koji nisu morali biti u frižideru stavljali na jednu policu, kako bi olakšali kupcima.
Također, u svakom valu projekta bile su uvrštene i dječije pelene i hrana za djecu, a imali smo i pelene za odrasle, po čemu se vidi da se itekako vodilo računa o onim najosjetljivijima“, niže Hasičević argumente više nego upitne vjerodostojnosti, zaokružujući ih opaskom da “smo čak tokom prošlogodišnje akcije u spisak uvrstili i proizvode koje najčešće koriste oboljeli od dijabetesa i celijakije, kako bi i ova kategorija mogla dobiti ono najpotrebnije po sniženim cijenama“, što je notorna neistina, budući da te vrste proizvoda ne samo da nisu pojeftinile, nego su mahom značajno poskupile – u nekim slučajevima, poput Dorina čokolade bez šećera, čija je cijena skočila sa dvije na prosječno 4,50 KM, za više od 100 posto.
Prema podacima državne Agencije za statistiku, indeks potrošačkih cijena u BiH na kraju 2024. iznosio je 127, što znači da su najvažniji proizvodi i usluge koje kupuje stanovništvo radi finalne potrošnje poskupjeli za 27 posto u odnosu na baznu 2015. godinu, pri čemu je hrana dostigla indeks 150
Entitetske kampanje
Najavljujući peti val projekta zaključanih cijena, kojim će u naredna tri mjeseca biti obuhvaćano 65 prehrambenih i higijenskih proizvoda, poznate gramaže i maksimalne maloprodajne cijene, ali nepoznatog porijekla, Hasičević ističe da će pojeftinjenja iznositi od 17 do 23 posto, “što će kupcima omogućiti uštedu od oko 60 KM“. On pritom izražava veliku dozu optimizma u vezi sa sistemskim obuzdavanjem trgovačke samovolje putem novog zakona o kontroli cijena koji je tek u fazi Nacrta, usvojenog u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a kojim je, kako napominje, “precizirano ko, kako, na koji način i u kojem vremenskom okviru donosi mjere kontrole cijena u Federaciji“.
“Precizirano je i koje su to vanredne okolnosti kada se ovaj zakon primjenjuje, kao i da se mjere, kada za to postoje opravdani razlozi poput inflacije veće od pet posto, većih poremećaja na tržištu, prirodnih nesreća i slično, donose na šest mjeseci, sa mogućnošću produžetka ukoliko se situacija ne stabilizuje“, objašnjava Hasičević.
Koliko malo prostora ima za bilo kakav optimizam, međutim, vjerno ilustrira već i letimičan pogled na novi spisak proizvoda sa zaključanom cijenom, na kojem su, recimo, puter od 250 grama, “pojeftinjen“ na 5,95 KM, koji u Njemačkoj, jednoj od najbogatijih zemalja Evrope i svijeta, košta 2,39 eura (4,70 KM), te mlijeko sa 2,8 posto mliječne masti, čija je zaključana cijena od 2,10 KM osjetno viša od 91 eurocenta (1,79 KM), koliko isti proizvod, i to sa 3,5 posto mliječne masti, plaćaju Nijemci. Slično stvari stoje i sa visokotarifnim proizvodima poput kafe, koja je na listu proizvoda sa zaključanom cijenom uvrštena samo u tri instant verzije, a koja u FBiH u najjeftinijoj varijanti košta 23,30 KM, dok se u berlinskim tržnim centrima najkvalitetnija Arabika nudi već po cijeni od 11,49 eura (22,60 KM)…
Denis Šulić, ministar trgovine i turizma RS, pak, ide i korak dalje od svog federalnog kolege, istrajavajući na tvrdnji koja se kosi sa svim poznatim ekonomskim teorijama i praksama – da će trgovci potpuno ukinuti maržu na određene proizvode.
“Ministarstvo je iniciralo ponovno pokretanje kampanje 0% marže, u koju su uključeni domaći proizvođači, trgovci na veliko (dobavljači) i trgovci na malo.
Planirano je da kampanja 0% marže bude ponovo aktivna od 3. marta ove godine, a prethodno će biti definisan asortiman i ponuda roba široke potrošnje koje će građanima RS biti dostupni po nula posto marže. Važno je istaći da se marže u ovoj kampanji odriču svi učesnici – od proizvođača, preko dobavljača, do trgovaca“, objašnjava Šulić tu fatamorganu, čijih vidljivih tragova nema ni u trgovinama, niti na internetskoj stranici Ministarstava, gdje se uredno ažurira lista kompanija i proizvoda uključenih u još 2023. pokrenutu Društveno odgovorni kampanju sniženja cijena poljoprivrednih, prehrambenih te hemijskih i higijenskih proizvoda, poput Sprindove jufke za pitu, “zamrznute“ na dvije marke, Gavrilović pileće extra kobasice (2,90 KM), Duel omekšivača (9,35 KM), Perfetto toalet papira (3,45 KM), parfemske vode Sarah Jessica Parker (36,45 KM)…
“U prilog tome da su građani prepoznali ovu kampanju, koja se nastavlja i u 2025. godini, govori i podatak da je prodaja u nju uključenih proizvoda porasla u prosjeku za 40 do 50 posto, a kod nekih i značajno više.
Podsjećamo da je Vlada, s ciljem zaštite životnog standarda najugroženijih kategorija stanovništva, u februaru 2024. godine usvojila Odluku o propisivanju mjere neposredne kontrole cijena, kojom se određuje maksimalna maloprodajna cijena bijelog hljeba težine 600 grama, proizveden od brašna TIP 500, koja iznosi 1,90 KM po komadu. Uz navedenu odluku, Vlada je još u aprilu 2021. donijela Uredbu o određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata, a kojom se propisuju maksimalna veleprodajna marža u apsolutnom iznosu od 0,06 KM i maksimalna maloprodajna marža u apsolutnom iznosu od 0,25 KM po litri derivata“, napominje u izjavi za Business Magazine Nikolina Trninić, stručna savjetnica za poslove planiranja informisanja i odnose s javnošću u Ministarstvu trgovine i turizma RS.
Poigravanje domaćih trgovaca sa maržama i cijenama ima i svoju “slatku“ simboliku – dok je njihov ratnoprofiterski poslovni koncept prije tridesetak godina simbolizirao šećer, čiji su kilogram kupljen za šaku tadašnjih njemačkih pfeniga prodavali za stotinu maraka, simbol tog moderniziranog “lova u mutnom“ je Milka čokolada, koja u bh. tržnim centrima radnim danima košta tri KM, a vikendom upola manje. Kakva poslovna logika omogućava tako drastično cjenovno kolebanje, odnosno, koja je konkretno nabavna cijena tog proizvoda i, sukladno tome, trgovačka marža, pitanje je na koje domaći trgovci ne nude odgovor, kao ni na druge enigme u vezi sa matematikom formiranja cijena i njihovim eskalirajućim “divljanjem“, koja je posebno izražena kod prehrambenih proizvoda, koji se moraju svakodnevno kupovati i nemaju alternativu ma koliko bili skupi.
S druge strane, raskrinkavajući lažne argumente kojima trgovci i njihovi dušebrižnici opravdavaju otvoreno pljačkanje građana, iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH zaključuju da je “značajan dio rasta cijena neopravdan i služi u svrhu ostvarivanja ekstra profita“ i da je “jasno da značajan udio u današnjim cijenama predstavljaju isključivo povećane profitne marže“.
Precizirajući da se od oko 1.400 žalbi zaprimljenih u prošloj godini njih dvjestotinjak ili otprilike 15 posto odnosi na domaće trgovce i maloprodajne lance, na koje se u polovini slučajeva kupci žale zbog poskupljenja hrane te “neusklađenosti cijena proizvoda na relaciji polica – blagajna“, državni ombdusmeni objašnjavaju da je “žalbe koje se odnose na cijene hrane i neusklađenosti Institucija dvosmjerno rješavala“.
“Izdate su preporuke vladama entiteta oko kontrola cijena hrane i ulaganja u razvoj domaće proizvodnje, a žalbe vezane za neusklađenost cijena na relaciji polica – blagajna rješavane se direktnom komunikacijom sa trgovcima ili putem inspektorata i većina ih je rješena pozitivno za potrošače“, konstatiraju iz Institucije ombud smana u izajvi za Business Magazine.
Ukorak s Evropom
Kada je, pak, riječ o dosegu kompetencija te institucije u borbi protiv kontinuiranog i nekontroliranog rasta cijena osnovnih životnih namirnica u BiH te eventualnom primjenjivom rješenju tog problema zasnovanom na iskustvima zemalja Evropske unije, ombusmeni ne daju puno razloga za optimizam.
“Kompetencije Institucije, no i drugih agencija i razina vlasti općenito oko kontrole cijena, izuzetno je ograničeno – kako u BiH, tako i u svim drugim zemljama.
Poslujemo i živimo u tržištu otvorene ekonomije i trgovine, gdje je slobodno formiranje cijena jedan od postulata.
Ono što Institucija duži niz godina naglašava, a to jeste rješenje koje je primjenjeno u drugim zemljama širom EU, ali i dalje, jeste ulaganje i razvoj domaćih kapaciteta – poljoprivrede, obrta, manufakture, kako bi se došlo do balansa trošenja (kupovanja) vlastite proizvodnje u odnosu na prekomjeran uvoz“, sugeriraju iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.
Prema posljednjim podacima Eurostata, bruto društveni proizvod Bosne i Hercegovine tek je na 35 posto prosjeka Evropske unije, prosječna neto plata je dosegla četvrtinu evropske, ali zato smo indeksom potrošačkih cijena na korak do EU standarda. Naime, još na kraju 2023. godine, u kojoj je konačna potrošnja bh. domaćinstava, uslijed drastično nižeg životnog standarda, iznosila samo 58 posto EU prosjeka, cijene hrane u našoj zemlji bile su na 84,9 posto evropskog nivoa, pri čemu su mlijeko, sir i jaja sa 99,4 posto bili praktično cjenovno izjednačeni sa onima koje konzumiraju prosječni Evropljani. S obzirom da smo i u prošloj godini poskupljenjem hrane za prosječno 4,4 posto, zajedno sa ostalim balkanskim zemljama i proruskim blokom, prednjačili u Evropi, nema sumnje da će ažurirani podaci Eurostata, unatoč tome što u njih još neće biti ukalkuliran aktuelni inflatorni udar, dodatno podići BiH na evropskoj “tablici skupoće“, iz koje, uz hranu, bodu oči i cijene ostalih proizvoda nužnih za svakodnevni život, poput kućanskih aparata i elektronike, koje su i do 12 posto iznad EU prosjeka.
U skladu s tim, realno je očekivati i da profiti kompanija iz bh. sektora trgovine, čiji uposlenici, uz građevinske i ugostiteljske radnike, imaju najniže neto plate u BiH, koje su, do povećanja “minimalca“ prosječno iznosile 1.038 KM, u narednom periodu još ojačaju svoje enormne zarade, koje u slučajevima najvećih trgovačkih lanaca godišnje premašuju 150 miliona KM, uz prosječnu neto profitnu maržu od 6,5 posto, više nego dvostruko izdašniju od troprocentnog prosjeka Evropske unije…
Robne rezerve
U situacijama poput aktuelnog nekontroliranog rasta cijena osnovnih životnih namirnica, kao najjednostavnije i najlogičnije rješenje čini se državna intervencija u obliku plasiranja na tržište proizvoda iz robnih rezervi po diskontnim cijenama, kako bi se trgovci primorali na pojeftinjenja. No, u bosanskohercegovačkom slučaju ta opcija je praktično isključena, jer zbog hibridnog ustavnog uređenja ne postoje državne robne rezerve, a njihova entitetska skladišta su već decenijama prazna. Čak i da nisu, od posezanja za robnim rezervama nema ništa bez prirodne ili društvene kataklizme, jer se ništa blaže od toga ne smatra ozbiljnim tržišnim poremećajem.
“Nije tačno da Federacija nema robne rezerve, niti da one nisu poslužile u vanrednim okolnostima, no podaci o robnim rezervama su strogo povjerljivi i imaju jasno propisane situacije kada i kako Vlada FBiH koristi robne rezeve.
S druge strane, jeste li vidjeli da druge zemlje koriste robu iz robnih rezervi svaki put kada se povećaju cijene prehrambenih namirnica? Svjedoci smo da je hrana poskupila i u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Bugarskoj, Njemačkoj, Austriji i nizu drugih zemalja, a jeste li zabilježili da je i jedna od tih zemalja koristila robu iz robnih rezervi“, odbacuje takvu mogućnost Hasičević
“Narodna skupština RS 2017. godine je usvojila Zakon o interventnim nabavkama, kojim se uređuje način interventnih nabavki proizvoda, robe i sredstava u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu Republike Srpske. Predmetnim zakonom promijenjen je sistem funkcionisanja robnih rezervi, a poslovi vezani za interventne nabavke podijeljeni su između Vlade i lokalnih zajednica.
U slučaju potrebe, Vlada donosi odluku kojom proglašava postojanje ozbiljnih poremećaja na tržištu, a koji nastaju u slučaju velikih prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških, ekoloških katastrofa, ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti te drugih vanrednih prilika koje dovode do nestašice dobara za potrebe privrede i snabdijevanja stanovništva.
U sklopu Ministarstva djeluje Odjeljenje za interventne nabavke, u kojem se vrše analize stanja i praćenje kretanja na tržištu, a sve s ciljem pravovremenog i adekvatnog odgovora institucija RS u slučaju eventualnih poremećaja na tržištu“, u sličnom smjeru upućuje nas i Trninić.
Uticaj neradne nedjelje
U dijelu javnosti federalne polovine Bosne i Hercegovine rasprostranjena je i lokalpatriotska fama da su trgovci prisiljeni dizati cijene zbog neradne nedjelje, zbog koje umjesto kod njih, kupci iz Federacije BiH navodno masovno troše novac u trgovinama s druge strane međuentitetske linije.
Istina je, međutim, potpuno suprotna, što potvrđuju podaci Federalnog zavoda za statistiku, prema kojima je u novembru 2024., prvom mjesecu primjene zakonske odredbe o zabrani rada trgovina nedjeljom, kalendarski i sezonski prilagođeni ukupan promet trgovaca na malo realno povećan za 5,5 posto na godišnjem i 4,1 posto na mjesečnom nivou, dok je ukupan izvorni neprilagođeni promet od trgovine na malo (u koji je uključen promet od trgovine na malo svih poslovnih subjekata, bez obzira na njihovu glavnu djelatnost), smanjen za 3,7 posto na mjesečnom, ali povećan za 2,5 posto na godišnjem nivou, na šta su, kako se precizira u izvještaju Zavoda, najveći uticaj imale apoteke, s rastom prometa od 21,1 posto, te prodavnice hrane i ostalih životnih namirnica, čiji je promet povećan za 10,3 posto u odnosu na novembar 2023. godine.
Slični trendovi zabilježeni su i u posljednjem mjesecu za koji su dostupni zvanični statistički pokazatelji – decembru prošle godine, tokom kojeg je kalendarski prilagođeni ukupan promet trgovaca na malo realno porastao za 5,9 posto na godišnjem i za 0,1 posto na mjesečnom nivou, a neprilagođeni nominalni promet od trgovine na malo povećan za dva procenta u odnosu na isti period 2023., te za 9,9 posto u poređenju s prethodnim mjesecom, s tim što je, za razliku od novembarskog, decembarski godišnji rast bio generiran prvenstveno ostalom trgovinom na malo u specijaliziranim prodavnicama koje ne prodaju hranu i drugu “klasičnu“ robu (21,8 posto), dok su prodavnice živežnih namirnica ostvarile mjesečni rast od 17,9 (nespecijalizirane – supermarketi, hipermarketi, granapi…) i 12,4 posto (specijalizirane – mesnice, pekare…), u prvonavedenom slučaju praćen dvopostotnim godišnjiim padom, a u drugom rastom za 8,9 posto.
“Zlatna“ peciva
Posebna priča u sagi o neopravdanim poskupljenjima su pekari, koji su jedan od glavnih bh. sinonima za utaju poreza i rad na crno, a čiji proizvodi u maloprodaji dosežu cijene kao da se prave od zlatnog praha, a ne od brašna.
Naravno, i u njihovom slučaju dežurno opravdanje za poskupljenja su globalni tržišni poremećaji, koji nemaju nikakvo činjenično uporište, s obzirom na to da na svjetskim robnim berzama cijena pšenice od početka 2024. do sredine ovogodišnjeg februara nije povećana, nego je, naprotiv, pala sa 616,31 na 601,25 američkih centi po bušelu (27,22 kilograma).
