Poslujmo zeleno – Projekat u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša FBiH
Piše: Armin Zeba
Prirodni gas igra važnu ulogu u globalnoj borbi za smanjenje emisije stakleničkih plinova, posebno kao tranziciono gorivo na putu ka održivim energetskim rješenjima. Zahvaljujući nižim emisijama ugljen-dioksida u poređenju sa drugim fosilnim gorivima – ugljem i naftom, on se sve više koristi kao ekološki prihvatljivija alternativa u industriji i energetici, koja može značajno doprinijeti smanjenju zagađenja dok obnovljivi izvori energije ne postanu dominantni. U slučaju Bosne i Hercegovine, međutim, prirodni gas je gotovo u potpunosti zanemaren energent, čija upotreba je iznad nivoa statističke greške jedino u Kantonu Sarajevo, gdje čini oko četvrtine ukupne krajnje potrošnje energije. Ideje o značajnijem usmjeravanju bosanskohercegovačkih domaćinstava i industrije na prirodni gas, uz njegovo istovremeno pretvaranje u ozbiljan privredni resurs, pristune su još od osmedesetih godina prošlog stoljeća, ali dalje od početka nikada nisu pomjerene prvenstveno zbog opstrukcija različitih interesnih grupa koje imaju presudan uticaj na kreiranje i realizaciju energetskih politika i projekata.
Ipak, nakon dugogodišnjeg “propuštanja vozova“ za razvoj gasne infrastrukture uz evropsku finansijsku podršku, pod uticajem snažnog američkog “zavrtanja ruku“, u jednom dijelu naše zemlje – Federaciji BiH, stvari su konačno pokrenute s mrtve tačke usvajanjem zakona o Južnoj interkonekciji, kojim je predviđena izgradnja gasovoda između BiH i Hrvatske, koji bi od terminala ukapljenog prirodnog gas (LNG) na otoku Krk išao prvcem Zagvozd – Posušje – Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Travnik, sa odvojkom za Mostar.
Političke opstrukcije
Almir Bečarević, jedan od pionira borbe za izgradnju južne gasne interkonekcije, koji je na tom planu bio aktivan još prije petnaestak godina, kao tadašnji generalni direktor BH Gasa), i danas sa nepromijenjenim entuzijazmom gleda na značaj tog projekta u kontekstu osiguravanja aternativnog pravca snabdijevanja naše zemlje prirodnim gasom, ali i benefita za domaću privredu te podizanja nivoa zaštite životne sredine.
“BH-Gas i Plinacro su jos 2011. godine u Dubrovniku potpisali Pismo namjere o povezivanju transportnih sistema i izgradnji transportnih pravaca Lička Jesenica – Tržac (hrvatska strana), Tržac – Bosanska Krupa sa pripadajućim odvojcima prema Bihaću i Velikoj Kladuši (bh. strana), Ploče – Čapljina – Mostar – Konjic – Sarajevo, odnosno Zagvozd – Imotski – Posušje – Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Travnik, te Slobodnica – Bosanski Brod (Hrvatska) i Bosanski Brod – Zenica (BiH).
Za sve te transportne pravce bile su urađene studije i adekvatna dokumentacija za početak pregovora sa kreditorima o obezbjeđenju finansiranja. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je iskazao interes za obezbjeđenje kreditnih linija i nakon otvorenih pregovora ništa se više nije uradilo.
Svi ti pravci su značili ili sigurnost snabdjevanja ili otvaranje novih tržišta gasa i povećanje potrošnje gasa. Najznačajniji projekat je bila Južna interkonekcija i s tim ciljem izgrađen je gasovod Zenica – Travnik, kao njena prva faza. Značaj ovog projekta je danas još i veći nego te 2011. godine, jer sada se BiH snabdijeva samo iz jednog pravca, a to je Turski tok. Koeficijent sigurnosti snabdijevanja prirodnih gasom je nula i zato je južni pravac od krucijalnog značaja, jer njime se faktor sigurnosti podiže na 66 posto, a ujedno se diversificiraju i izvori gasa“, ističe Bečarević u izjavi za Business Magazine, podsjećajući da Južna interkonekcija omogućava snabdijevanje naše zemlje i gasom iz kaspijskog regiona, putem budućeg Jonsko-jadranskog (IAP) gasovoda.
Osvrćući se na period u kojem je bio na čelu BH-Gasa, kada je vrlo živa bila i ideja izgradnje “sjevernog ulaza“, odnosno gasovoda Bosanski Brod – Zenica, koja je u međuvremenu, uslijed političkih barijera, potpuno marginalizirana, on tako ograničenu energetsku strategiju komentira opaskom da je “nemjerljiva šteta što taj pravac nije izgrađen i to je dokaz da kod nas ne prolaze strateški projekti, već samo oni od partikularnih interesa“.
“Još prije agresije na našu zemlju za taj pravac je urađen glavni projekat, koji i danas postoji. Nakon rata, brojni su bili pokušaji da se krene u izgradnju, ali su svi odbijeni iz Republike Srpske.
Pravac Bosanski Brod – Zenica je najpotentniji sa aspekta tržišta, ali ni to nije bio dovoljan argument predstavnicima RS da se krene u realizaciju projekta, jer bi se, prema nihovom tumačenju, na tački Bosanski Brod mogao kupiti i gas iz drugih izvora osim ruskog. Oni su taj pravac odbijali i iz razloga nastajanja drugog transportnog pravca, a to je Nova istočna interkonekcija, gdje je ulaz gasa opet iz Srbije. To je bio drugi argument predstavnika RS – može samo nova konekcija iz pravca Srbije, a iz Hrvatske ne.
Začuđujuće je to da je za potrebe Rafinerije Bosankki Brod izgrađen gasovod koji je završio u krugu te fabrike. Konekcija sa Hrvatskom je napravljena, ali sa krajem cijevi u Rafineriji – tu je izgradjeno CNG (komprimirani prirodni gas) postrojenje i pojedini potrosači se snabdijevaju sa te tačke“, ukazuje Bečarević, koji na osnovu svih pobrojanih iskustava sa velikom dozom skepse gleda na budućnost projekta Južna interkonekcije, koja se multiplicira kada se radi o njenoj sjevernoj inačici.
BH-Gas i Plinacro su još 2011. godine u Dubrovniku potpisali Pismo namjere o povezivanju transportnih sistema i izgradnji alternativnih transportnih pravaca, podsjeća Almir Bečarević
“Što se tiče Južne interkonekcije, sve sam manji optimista da će ikad biti izgrađena! Gotovo 15 godina se pokušava učiniti taj projekat realnim, ali politike to ne dozvoljavaju. Tu prije svega mislim na politike HDZ-a, koje gledaju samo svoj interes, a ne širi kontekst tog projekta, koji je u međuvremenu poskupio sa 100 na preko 150 miliona eura. Pored toga, Evropa više ne finansira gasne, već samo hydrogen ready projekte. Sada bi uz novi gasovod trebalo i postojeći rekonstruisati da bude hydrogen ready, jer Evropa sada zahtjeva da gasovodne mreže budu spremne da 2050. godine prihvate hidrogen.
S druge strane, teško će biti oživjeti projekat Bosanski Brod – Zenica, jer RS želi samo Novu istočnu interkonekciju. Nekad su Južna interkonekcija i gasovod Bosanski Brod -Zenica činili južnoevropski gasni prsten, ali koga to briga – bitniji su sitni interesi od globalne koristi.
Vrijeme prolazi i cijene projekata rastu, a potrošnja gasa pada, što su činjenice koje ne idu u prilog optimizmu ni za jedan projekat“, zaključuje Bečarević.
Za razliku od njega, dr. Zijad Bajramović, predsjednik predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme (BH K CIGRE), prilično je optimističan i to ne samo po pitanju projektovanja i izgradnje južne interkonekcije, već i u vezi sa mogućnošću reafirmiranja priče o gasovodu Bosanaski Brod – Zenica.
“Smatram da će Hrvatska gotovo sigurno poduprijeti projekat Južna interkonekcija, jer Bosna i Hercegovina će koristiti LNG terminal i skladište prirodnog gasa, dok će se preko hrvatskih gasovoda odvijati tranzit gasa prema nama. Ono što je za mene u ovom trenutku nepoznanica, jeste osiguranje finansijskih sredstava za realizaciju te investicije. Razvijena gasna infrastruktura predstavlja značajan potencijal za dekarbonizaciju i postizanje klimatske neutralnosti. Ako kod oba entiteta sazrije ideja da je izgradnja gasovoda Zenica – Bosanski Brod zajednički interes u pogledu sigurnosti snabdijevanja i povećanja konkurentnosti, onda postoji šansa za njegovom brzom realizacijom. Izgradnjom južne i sjeverne interkonekcije BiH bi postala tranzitna zemlja prirodnog gasa“, potcrtava Bajramović.
Pobrajajući benefite koje sa sobom nose alternativni pravci snabdijevanja prirodnim gasom, odnosno manjkavosti postojećeg koncepta, oslonjenog isključivo na Rusiju, on, slično kao i Bečarević, u prvom redu ističe da “postojeći transportni gasovod ne zadovoljava osnove legislative Evropske unije i Energetske zajednice u pogledu sigurnosti snabdijevanja BiH, jer je faktor sigurnosti nula“.
“Izvjesno je da će južna gasna interkonekcija povećati sigurnost snabdijevanja prirodnim gasom te povećati fleksibilnost i energetsku efikasnost.
Osnova za postizanje sigurnog i stabilnog tržišta prirodnog gasa je diverzifikacija izvora i dolaznih pravaca snabdijevanja, odnosno izgradnja alternativnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom, što konkretno predstavlja južna interkonekcija o kojoj je nedavno donesen zakon. Taj novi pravac snabdijevanja omogućit će pristup novim izvorima i transportnim pravcima prirodnog gasa, LNG terminalu i skladištu prirodnog gasa. Novi pravac transporta prirodnog gasa treba da omogući i gasifikaciju južnog dijela BiH te obezbijedi gas za nove industrijske potrošače“, naglašava Bajramović.
Ono što je za mene u ovom trenutku nepoznanica, jeste osiguranje finansijskih sredstava za realizaciju te investicije, ističe dr. Zijad Bajramović
Pritom, primjećujući da su “klimatske promjene, uzrokovane globalnim zagrijavanjem, najveći izazov s kojim se svijet suočava te uzrokuju velike štete po privredu, društvo i ekosisteme, a posljedica su ispuštanja stakleničkih gasova, posebno ugljičnog dioksida“, on apostrofira da je “zato važno da se istovremeno radi na jačanju otpornosti na klimatske promjene i na provedbi mjera prilagodbe, kako bi se štete minimizirale“.
Niskougljični energent
“Niskougljični razvoj ima u fokusu smanjiti emisije stakleničkih gasova i spriječiti porast njihove koncentracije u atmosferi i, posljedično, ograničiti globalni porast temperature. Prirodni gas kao niskougljični energent doprinijet će smanjenju emisije stakleničkih gasova.
Promjenu našeg društva i privrede u niskougljično okruženje treba ostvariti kroz ulaganje u ekološki prihvatljive tehnologije, inovacije i razvoj, koji će doprinijeti jačanju konkurentnosti na evropskom tržištu i u 2050. godini dostići nultu neto emisiju. Znači, i kada se postigne neto nulta emisija ugljičnog dioksida, jedan dio će ostati nedekarboniziran. U takvoj karbonski neutralnoj ekonomiji BiH u 2050. godini postoji prostor za korištenje prirodnog gasa, posebno sa aspekta fleksibilnosti u elektroenergetskom sistemu, kao i za određene industrijske procese. Nova interkonekcija i gasna infrastruktura treba da budu projektovani i izgrađeni tako da osim prirodnog gasa, omoguće upotrebu vodonika i biogasa“, ukazuje Bajramović, poentirajući da će tranzicija energetskog sektora prema niskougljičnoj proizvodnji i potrošnji direktno uticati na strukturu troškova proizvodnje i isporuke energije, “pri čemu će se povećati udio investicija i smanjiti operativni troškovi“.
Na upit o cijeni političkih igara sa alternativnim pravcima snabdijevanja BiH prirodnim gasom, on odgovara “na prvu loptu“ upozoravajući da je “šteta napravljena čim nisu završene aktivnosti vezane za formiranje transportne kompanije po uzoru na Elektroprenos BiH, započete tokom 2000. godine“.
“Izostala je izgradnja planiranog pravca Zenica – Bosanski Brod, tako da se nisu stvorili uslovi za otvaranje tržišta prirodnim gasom i do danas smo ostali na jednom pravcu snabdijevanja, starom preko 40 godina!
Svaki novi ulaz gasa povećava sigurnost snabdijevanja BiH. Vrlo je važno da novi ulaz gasa mora biti prema Hrvatskoj, kako bi zaista to bio alternativni pravac.
Ako se gleda sjeverni gasovod Zenica – Bosanski Brod, onda je taj projekt od strateškog značaja za oba entiteta sa stanovišta novog pravca snabdijevanja, diverzifikacije izvora snabdijevanja, povećanja sigurnosti snabdijevanja postojećeg transportnog sistema, proširenja tržišta i povećanja konkurentnosti. Taj gasovod je kraći od južne interkonekcije i uz njegovu trasu se nalaze značajni potencijalni potrošači u dolini rijeke Bosne, što sve vodi proširenju tržišta prirodnog gasa.
Njegov karakter je od regionalnog značaja, iz razloga što bi se eventualnom izgradnjom tog gasovoda transportni sistem prirodnog gasa BiH povezao sa hrvatskim, a zatim i sa gasovodnim sistemima evropskih tržišta.
Realizacija južne interkonekcije ne zavisi od sjeverne, ali bi izgradnja oba pravca u potpunosti zadovoljila sigurnost snabdijevanja, odnosno kriterij n-1 (ako gasna mreža može podnijeti gubitak bilo kojeg pojedinačnog elementa bez značajnih posljedica po isporuku gasa krajnjim potrošačima, tada zadovoljava kriterij n-1, op.a.)
Taj projekt ni u jednom svom segmentu nije u suprotnosti sa sadašnjim projekcijama razvoja transportnih gasnih sistema u oba entiteta. Političke barijere u razvoju gasne transportne mreže te povremena ograničenja i ucjene na postojećem transportnom gasovodu, koje traju skoro 30 godina, iznudile su južnu interkonekciju, koja je u ovom trenutku jedino realno rješenje.
Možda bi interesantno bilo razmotriti još jedan sjeverni ulaz, odnosno gasovod Kladanj –Tuzla – Brčko, na kojem pravcu ne očekujem nikakve političke barijere“, sugerira Bajramović.
Sarajevski primjer
Ukazujući na značaj prirodnog gasa sa aspekta zaštite životne sredine, Bečarević konstatira da se on “najbolje ogleda u Kantonu Sarajevo, gdje vidimo sve veći broj dana sa zagađenim zrakom“, a što je, prema njegovim riječima, prvenstveno posljedica trenda pada potrošnje gasa na sarajevskom podučju, koja je, kako precizira, zadnjih godina smanjena sa oko 150 na 125 miliona standardnih kubnih metara (Sm3).
“Cijena gasa je visoka, što je, uz faktor nesigurnosti, dovelo do pada njegove potrošnje. Benefiti korištenja gasa su višestruki, ali pad potrošnje u BiH govori da nema strategije povećanja njegovog korištenja u industriji i domaćinstvima. Prije 20 godina, BiH je koristila 380 miliona Sm3 prirodnog gasa, a ta potrošnja je pala na 220 miliona Sm3“, kaže Bečarević.
