U moru događaja koji naprosto pretiču jedan drugi, što po važnosti, što po namjerno plasiranim glupostima kojima bi se narod trebao „zabaviti“, dok vlastodršci provlače raznorazne političke i svake druge mahinacije, vjerujem, dragi moji, da nije lako razdvojiti bitno od nebitnog. Ovdje bi neko sa manje optimizma i vjere u nas same rezgnirano rekao da ovdje nema nebitnih stvari i bio bi u pravu, no, stava sam da se red pravi od početka.
Od novogodišnje „čestitke“ Vlade FBiH u vidu Uredbe o minimalnoj plaći, koja je, sa njihovog stanovišta naprosto genijalna, što mi je postalo jasno kad sam plaćala doprinose za protekli mjesec i kada sam shvatila koliko više novaca moram platiti, e, a da bi cijenjeni vlastodršci mogli zapošljavati ono što im je od familije i prijatelja ostalo nezaposleno – nije prošlo više od mjesec dana kad se stvarnost počela bistriti.
E sad, genijalno je to na prvi pogled i u prvom trenutku, no kako je realni sektor onaj koji u ovoj državi zarađuje i kako je „genijalna“ odluka polučila što otkaze, što zatvaranje firmi, što smanjene investicije, jasno je da tolika „genijalnost“ ima rok trajanja.
Kako sve karte bacaju na PR strategiju koja je pratila objavljivanje ove Uredbe, a kojom su po uzoru na svog idola AV, znate sigurno onog lika iz susjedstva, u prvi tren uspjeli konfrontirati radnike i poslodavce, buđenje proljeća donosi, čini se, kraj ove PR-ovske priče. Jer stvarnost je neumoljiva, radnici mogu još manje nego su mogli sa platama od prošle godine, penzioneri s pravom traže da zarađene penzije budu u skladu sa ekonomskim trenutkom, porodilje, policajci, nastavnici i zdravstveni radnici žele da se njihov rad cijenii kroz plaću. Itd. Itd. No, teško će to ići. Niti znaju, niti umiju. Pa čak niti taj PR nema veze s mozgom. Jer, uspješna PR strategija podrazumijeva barem jednu istinu, koju onda kitite u skladu sa vlastitom kreativnošću, a ovdje je sve samo puka laž i obmana.
Svi smo, bez izuzetka, prevareni – i to će ova vlast jednom morati da plati… Svi se nadamo da će to vrijeme brzo doći.
