Piše Armin Zeba
Nakon višedecenijskog funkcioniranja koncepta čiju su suštinu pioniri borbe za radnička prava saželi u krilaticu “osam sati rada, osam sati sna, osam sati razonode”, evropski poslodavci i sindikalisti usaglasili su se da je vrijeme za isprobavanje raspodjele radnog vremena po nekom novom modelu, koji će pozitivno uticati na produktivnost i profitabilnost. Najdalje u tome otišli su Islanđani, koji se posljednjih godina prednjače u efikasnim inovacijama u radno-pravnom zakonodavstvu, gdje je od 2020. godine za više od polovine zaposlenih radna sedmica skraćena na četiri dana, čime je prosječno sedmično radno vrijeme na nivou cijele države svedeno na 36,4 sata sedmično, a što je rezultiralo kontinuiranim ubrzanjem stope ekonomskog rasta te zemlje, koja je u 2023. godini dostigla pet posto (daleko iznad dugogodišnjeg prosjeka od oko dva posto), po čijoj visini je u Evropi od nje bila bolja jedino Malta.

Istovremeno, ionako niska islandska stopa nezaposlenosti dodatno je spuštena na 3,4 posto, pri čemu je stopa dugotrajno nezaposlenih (osobe koje su nezaposlene 12 mjeseci i duže) iznosila simboličnih i u Evropi najnižih 0,3 posto radno sposobne populacije. Povrh toga, kako je pokazalo zajedničko istraživanje britanskog Instituta za autonomiju i islandskog Udruženja za održivost i demokratiju, “dramatično su se poboljšali zdravlje zaposlenika i njihovo zadovoljstvo, smanjio se percipirani stres te povećala ravnoteža između poslovnog i privatnog života“.
Njemačko iskustvo
Na sličan korak nedavno su se odlučili i Nijemci, čijih 45 kompanija je u periodu između 1. februara i 1. avgusta 2024. godine uvelo četverodnevnu radnu sedmicu uz jednaku platu, s ciljem provjere tačnosti tvrdnji tamošnjih sindikata da su “ljudi koji manje rade ne samo sretniji i zdraviji, nego i produktivniji u svojim poslovima”.
Skraćenjem radne sedmice Island je za dva i po puta ubrzao ekonomski rast, a stopu dugotrajno nezaposlenih sveo na simboličnih 0,3 posto
“Iz prve ruke” za naš magazin elaborirajući rezultate provedenog eksperimenta, Azra Ramić, zamjenica direktorice Predstavništva njemačke privrede u BiH (AHK), konstatira da je zaključak studije Univerziteta u Minsteru da “četvorodnevna sedmica dobro funkcioniše u mnogim slučajevima”. No, uz opasku da “četvorodnevna sedmica služi kao način privlačenja kvalifikovanih radnika, a povećanje vlastite privlačnosti kao poslodavca, bila je najčešće navedena motivacija među kompanijama učesnicama, što se posebno odnosi na sektore koji sve teže pronalaze kvalifikovanu radnu snagu, kao što je drvni”, ona ukazuje i na određene “nuspojave” eksperimentalnog modela.

“Šta je zapravo četvorodnevna sedmica? To je model radnog vremena. Postoje dvije varijante. U prvoj, zaposlenik završi svoj posao za samo četiri dana. Uz radnu sedmicu od 40 sati, radni dan se može produžiti sa osam na deset sati.
U drugoj varijanti, zaposleni radi jedan dan manje, radni dani ostaju isti, osim što je petak, naprimjer, izostavljen. Postoje modeli u kojima on prima istu platu kao i ranije uprkos skraćenom radnom vremenu, ali češće je da se radnik odrekne dijela plate kako bi imao slobodan dan.
Zaključak studije je da 39 posto kompanija želi trajno zadržati četverodnevnu sedmicu, a 34 posto želi produžiti testnu fazu.
Međutim, 20 posto kompanija dopušta ljudima da ponovo rade pet dana u sedmici, dijelom zato što je nivo stresa u preostala četiri dana bio previsok.
Kraća radna sedmica zvuči primamljivo, ali su negativne strane također prisutne – povećano opterećenje tokom preostalog radnog vremena može povećati stres i smanjiti motivaciju, ukidanje osmosatnog radnog dana može dovesti do manje zaštite zaposlenih, mogućnosti planiranja za kompaniju se mijenjaju jer se zaposlenik može rasporediti jedan dan manje, produktivnost kompanije može značajno opasti…”, objašnjava Ramić, koja uz napomenu da “spomenuta studija nije reprezentativna za njemačko tržište, već predstavlja uzorak koji ukazuje na to da poslodavci sve više individualiziraju modele radne sedmice po pitanju broja dana i radnog vremena (50, 70 ili 100 posto)”, zaključuje da “iako ova tema nije nova, četvorodnevna sedmica je još uvijek model budućnosti u Njemačkoj”.
Od njemačkih kompanija koje su eksperimentirale sa četverodnevnom radnom sedmicom, 39 posto želi trajno zadržati taj model, 34 posto produžiti testnu fazu, a 20 posto se vraća petodnevnom radu
Na pitanje o realnosti mogućnosti da njemačke kompanije koje posluju u Bosni i Hercegovini eksperimentalni koncept isprobaju i u našoj zemlji , Ramić primjećuje da
“jedan od preduslova za razmatranje tog pitanja je podizanje stepena produktivnosti, savremenih tehnoloških rješenja te stepena automatizacije i digitalizacije u kompanijama, ali skraćenu radnu sedmicu prate i drugi izazovi, kao što je način obračunavanja penzije”. “Postoji raspoloženje kod kompanija primarno sa kancelarijskim poslovima, kao što je IT sektor, da se uvede kraća radna sedmica. Taj model možemo očekivati u tim i sličnim sektorima u budućnosti u BiH, posebno ako želimo pratiti svjetske trendove.
Ipak, u razgovorima sa našim članovima, proizvodnim kompanijama, saznajemo da za njih ovaj model nije u opticaju, jer su uslovljeni radnim režimom kupaca, ali imaju i ograničenja kada je u pitanju kapacitiranje proizvodnih pogona, koji nisu prilagodljiva četverodnevnoj sedmici”, potcrtava Ramić.
Predstavnici domaćih faktora relevatnih za potencijalni dijalog o skraćenju radne sedmice ili nekom drugom obliku reduciranja sedmičnog radnog vremena, pak, imaju prilično suprotstavljene stavove o primjenjivosti i svrsishodnosti “islandskog recepta” u našoj zemlji, ali sa podjednakim ishodištem.

“Prije svega, mi nažalost, moramo konstatovati da je na ovim prostorima apsolutno nerazvijena svijest poslodavaca o potrebi uvođenja četverodnevne radne sedmice. Mi se još uvijek, iako je Zakon o radu to omogućio, borimo da radnik ima jedan dan slobodan u sedmici. Za mnoge radnike u realnom sektoru dva slobodna dana (subota i nedjelja) su misaone imenice! Najsvežiji primjer otpora toj ideji je nedavno usvojena izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojom je propisano da je nedjelja neradni dan u trgovinama.
Kod mnogih poslodavaca na ovim prostorima prisutan je prekovremeni rad, koji najčešće nije plaćen radniku.
Sve navedeno nas dovodi do zaključka da je iluzorno očekivati sagovornika, sve kad bismo i pokrenuli inicijativu da se uvede četverodnevna radna sedmica.
Evropske zemlje koje su provodile eksperiment po ovom pitanju došle su do zaključka da poslodavac ne gubi na svom profitu, već naprotiv, profit im se povećava, pa smo sigurni da bi isti rezultat bio i na ovim prostorima. Međutim, problem je naći sagovornika kod donosioca odluka i poslodavaca koji bi pristali na saradnju i učinili dodatne napore da to zaživi kod nas”, ni najmanje optimistično za Business Magazine kaže Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
(Ne)realna inicijativa
Uz sličnu dozu skepse prema raspoloženju pregovarača s druge strane stola za “manje muzike za iste pare”, ali uz neuporedivo više odlučnosti i samopouzdanja, na ovu vrstu rasterećivanja radnika gleda i Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS. Podsjećajući da su evropski sindikati inicijativu za uvođenje četverodnevn radne sedmice pokrenuli s ciljem poboljšanja produktivnosti radnika, ali i “radi usklađivanja njihovog privatnog i profesionalnog života, jer činjenica je da trenutni način rasporeda radnog vremena prikladan kada je zaposlen bio uglavnom samo jedan član domaćinstva, pa im je ostajalo vremena i za porodične obaveze”, on opaža da “sada imamo situaciju da su mahom zaposleni i muž i žena, koji su često prinuđeni raditi i dodatne poslove, tako da im praktično čitav dan bude radni i nemaju prostora ni za osnovne obaveze prema djeci, niti za kulturne i druge slobodne aktivnosti”.

“Poslodavci su, naravno, uvijek protiv, jer smatraju da je i ovako prisutan nedostatak radne snage, ali iz iskustva drugih zemalja vidimo da su smanjenje sedmičnog broja radnih sati ili četverodnevna radna sedmica svugdje imali pozitivne efkete na produktivnost i profitabilnost.
Lično mislim da je skraćenje dnevnog radnog vremena bolja opcija nego četverodnevna radna sedmica, a sigurno je da će i Sindikat u narednom periodu svoje programske aktivnosti usmjeriti u tom pravcu, jer moramo sačuvati zdravlje radnika. Naravno, skraćenje radnog vremena ne bi trebalo da dovede do smanjenja plata – naprotiv, to bi trebao biti osnov da radnik bude produktivniji, motivisaniji i odmorniji, što je u interesu i poslodavcu, kojem je najvažnije da se posao završi kvalitetno i bez praznog hoda”, rezimira Stanković, najavljujući da će entitetski sindikat u svoj četverogodišnji plan aktivnosti, koji će se definirati na predstojećem sindikalnom kongresu, sigurno uvrstiti i rad na skraćenju radnog vremena, koji će uključivatii anketiranje radnika o najprihvatljivijem modelu preraspodjele radnih sati.
No, sudeći prema trenutnim stavovima domaćih poslodavaca, male su šanse da ta sindikalna ambicija u diglednoj budućnosti bude pretočena u djelo.
Za mnoge radnike u bh. realnom sektoru i dva slobodna dana su misaone imenice, upozoravaju domaći sindikalisti, ali i najavljuju pokretanje inicijative za skraćenje sedmičnog radnog vremena
“Rad i radne navike su izvor održivosti i osnova životnog standarda svih uspješnih zajednica.
Naša ekonomija je bazično radno intenzivna, koju karakteriše niska konkurentnost i produktivnost. Nismo u poziciji da se u ovom trenutku poredimo sa tehnološki razvijenim ekonomijama.
Četverodnevna radna sedmica je dostižna ukoliko transformišemo ekonomiju na način da podignemo nivo kompetencija radnika, tehnološki unaprijedimo ekonomiju i budemo u stanju plasirati proizvode na tržištu. Sporadično se u budućnosti mogu očekivati slučajevi promjene u organizaciji radne sedmice.
Imajući u vidu strukturu naše ekonomije, vjerujem da će biti zadržan postojeći način organizacije radnog vremena u najvećem broju sektora u narednih nekoliko godina”, kratko, ali vrlo jasno u izjavi za Business Magazine poručuje Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca RS
Posmatrano iz neutralnog, stručnog ugla, u prvi plan isplivava činjenica da se radi o kompleksnom pitanju, čije odgonetanje podrazumijeva analizu sa više aspekata koji u sebi sadrže brojne argumente i za i protiv uvođenja četverodnevne radne sedmice.

“Spomenuo bih nekoliko stvari vezanih za moguću primjenu tog sistema rada kod naših kompanija.
Jedna od njih svakako su rezultati međunarodnih kompanija, koje su, prema medijiskim izvještajima, uglavnom ostvarili pozitivne rezultate u smislu zadržavanja istog nivoa produktivnosti ili njegovog povećanja.
S druge strane, moramo uzeti u obzir i prirodu djelatnosti, jer neke stvari ne mogu da funkcionišu bez fizičkog prisustva radnika, kao što su prodajni i ugostiteljski objekti, gdje je teško napraviti četverodnevnu radnu sedmicu bez značajnog negativnog uticaja na ukupan promet poslovnih subjekata.
Nismo u poziciji da se poredimo sa tehnološki razvijenim ekonomijama, podsjećaju poslodavci, dok ekonomisti ukazuju da je u nekim djelatnostima moguć kompromis o smanjenju dnevnog broja radnih sati
Treća stvar koju trebamo uzeti u obzir je to da su primjena i efekti određenih mjera najbolji kada dođu spontano, a ne kao što, naprimjer, imamo u Federaciji BiH sa zabranom rada maloprodajnih objekata nedjeljom – zbog nedostatka adekvatne radne snage, neki poslodavci će se silom prilika odlučiti na dodatni neradni dan ili kraće radno vrijeme, jer nemaju dovoljno ljudi da rasporede slobodne dane.

Četvrta bitna stvar – fleksibilnost radnog vremena i manje radnih sati svakako je način da se motivišu postojeći i potencijalni radnici, jer ukoliko ljudi ostvare svoje egzistencijalne ciljeve, puno im je bitnije da imaju fleksibilnost i više slobodnog vremena, tako da takvi aranžmani sa uposlenicima mogu biti dobar stimulans za privlačenje i zadržavanje kvalitetne radne snage”, sumira za naš magazin Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista RS SWOT, koji vjeruje da je kompromis o skraćenju sedmičnog radnog vremena realniji u smislu smanjenja dnevnog broja radnih sati jer “mislim da bi takvim zahtjevima u susret izašla većina poslodavaca, kojima je sasvim svejedno da li ćete vi raditi svaki dan po 12 sati ili, ako ste produktivni, završiti zadati posao mnogo brže”.
Važeća bh. zakonska rješenja
Važećim enitetskim zakonima o radu propisano je da puno radno vrijeme traje 40 sati sedmično (uz mogućnost skraćenja na minimalo 36 sati), raspoređenih na pet ili šest radnih dana, “u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu”.
Navedenim zakonima definirano je i da je u slučaju više sile ili neplaniranog povećanja obima posla radnik obavezan raditi i prekovremeno – u FBiH maksimalno osam sati sedmično, a u RS do četiri sata dnevno, 10 sati sedmično, odnosno 180 sati godišnje, s tim što “za vrijeme prekovremenog rada radnik ima pravo na uvećanje plate”.
Zakonski je regulirano i da se radno vrijeme može preraspodijeliti, “tako da u jednom dijelu godine traje duže, a u drugom srazmjerno kraće”, ali pritom ne može biti duže od 52 sata sedmično (za sezonske poslove 60 sati).