Nenaučene lekcije (…. Da smo mi ispravniji, onda bismo ispravili i sistem, jer svi negdje živimo, negdje radimo, nešto vidimo, u nečemu učestvujemo i da se iole držimo morala, integriteta i zakona, dugačija bi se pjesma pjevala i u sistemu. Ovako, dobro nam je, kakvi smo….)
Pametni ljudi uče na tuđim, glupi na vlastitim greškama… Mi, očigledno, spadamo u viši stadij gluposti, jer ni iz vlastitih grešaka ništa ne učimo. Nažalost, viši stadij gluposti nas je ovoga puta koštao 27 ljudskih života izgubljenih u katastrofalnim, bujičnim poplavama u Jablanici, Konjicu, Fojnici, Kiseljaku i Kreševu. Ovih dana po glavi vrtim slike poplava iz 2014. godine, istih takvih bujičnih poplava u Topuzovom Polju, naprimjer, kuća zatrpanih tonama mulja i nanosa, uništene infrastrukture, ljudskih lica izobličenih od preživljenog straha „kada je brdo krenulo na nas..:“.
Nakon tih poplava prije 10 godina, puno se govorilo o tome „kako smo naučili lekciju“, kako moramo više ulagati u saniranje riječnih korita, sitem zaštite od poplava, strožiji nadzor nad izgradnjom građevinskih objekata na obalama rijeka, sanaciji potencijalnih klizišta… Nije se, naravno, priča odnosila samo na nastradala područja nego na cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Deset godina kasnije, opet iste slike. Bujična poplava je gotovo zbrisala sa lica zemlje Donju Jablanicu, odnoseći ljudske živote, infrastrukturu, stambene i poslovne objekte. „Zakazao je sistem“, jedna je od najčešće ponavljanih rečenica u danima nakon katastrofalnih poplava. A onda kada stručnjaci krenu u obrazlaganje gdje je i kako zakazao sistem, shvatimo da ono što oni zovu sistemom je rogobatna kreatura isprepletenih nadležnosti različitih nivoa vlasti u kojoj će svako reći da to nije njegova, nego nečija tuđa nadležnost, da su oni upozoravali (više ili niže nivoe vlasti), ali da nisu reagirali i tako dalje i tako gore.
Sjećate li se, možda, da je u nekoj općini u BiH odgovarala osoba koja je potpisala građevinsku dozvolu za izgradnju benzinske pumpe na samoj (neuređenoj) obali rijeke, poslovnog ili stambenog objekta na mjestu registriranom kao klizište? Ja se i pored najbolje volje ne mogu sjetiti. Hoće li ovoga puta iko odgovarati zbog recimo ne poduzetih mjera sanacije zatvorenog kamenoloma (ako je bio zatvoren??) što je zakonska obaveza (koju niko u BiH ne provodi?
A živimo u zemlji u kojoj je, recimo, veliki broj područja izložen riziku bujičnih poplava, koje su, kako kažu stručnjaci mnogo brže, razornije i opasnije od poplava rijeka. Oni koji znaju kažu da ne postoji način da efikasno zaustavite bujičnu poplavu i spriječite materijalne štete, ali ono što možete uraditi jeste pravovremenim sistemom dojave evakuirati stanovništvo sa ovih područja i spriječiti ljudske žrtve. Države u Evropskoj uniji ulažu stotine miliona eura svake godine u preventivne mjere protiv bujičnih poplava. Bosna i Hercegovina (skupa sa entitetima, kantonima, gradovima i općinama) gotovo pa ništa. Jer, treba uložiti u automobile da se mogu vozati ovi koji ama baš ništa ne rade, ne žele da rade i ne znaju da rade. Prosto se ne zna šta je po građane ove zemlje tragičnije od pobrojanog.
Šta nismo naučili? Ko je odgovoran? Šta možemo promijeniti?
Sigurna sam u jedno, naučiti nećemo baš ništa, barem što se tiče ovih na vlasti, a ako ćemo iskreno govoriti, ni građani nisu puno poletniji u učenju. I njima je važnije da u avliji imaju dobro auto, nego da „bace“ pare na neki podzid i slične „tričarije“ koje, sada je valjda jasno, život znače. Da ne govorim o šutnji na kriminalne stvari kojima brojni od nas svjedoče i to za „sitan ćar“, pa se poslije hvatamo za glavu i za sistem. Da smo mi ispravniji, onda bismo ispravili i sistem, jer svi negdje živimo, negdje radimo, nešto vidimo, u nečemu učestvujemo i da se iole držimo morala, integriteta i zakona, dugačija bi se pjesma pjevala i u sistemu. Ovako, dobro nam je, kakvi smo…
