77 centi zarađuju žene u odnosu na svaki dolar plaćen muškarcima
20% bi se povećao BDP smanjenjem jaza
78 ekonomija pruža podršku za brigu o djeci
Globalni rodni jaz za žene na radnom mjestu daleko je veći nego što se mislilo, pokazuje inovativni novi izveštaj Grupacije Svjetske banke. Kada se uzmu u obzir pravne razlike koje uključuju nasilje i brigu o djeci, žene uživaju manje od dvije trećine prava muškaraca. Nijedna zemlja ne pruža jednake mogućnosti ženama — čak ni zemlje sa najbogatijim ekonomijama.
Najnoviji Izvještaj o ženama, biznisu i zakonu nudi sveobuhvatnu sliku prepreka sa kojima se žene suočavaju pri ulasku u globalnu radnu snagu i doprinosu većem prosperitetu – za sebe, svoje porodice i svoje zajednice. Ovaj Izvještaj proširuje obim analize, dodajući dva indikatora koji mogu biti kritični u otvaranju ili ograničavanju mogućnosti za žene: sigurnost od nasilja i pristup uslugama brige o djeci. Kada se te mjere uključe, žene u prosjeku uživaju samo 64 posto pravne zaštite koju imaju muškarci, što je mnogo manje od prethodne procjene koja je iznosila 77 posto.
Diskriminatorni zakoni i praksa
Rodni jaz je u praksi još veći. Prvi put, studija Žene, biznis i zakon ocjenjuje jaz između zakonskih reformi i stvarnih rezultata za žene u 190 ekonomija. Analiza otkriva šokantan jaz u provedbi. Iako zakoni na snazi podrazumijevaju da žene uživaju oko dvije trećine prava muškaraca, zemlje su u prosjeku uspostavile manje od 40 posto sistema potrebnih za punu primjenu. Naprimjer, 98 ekonomija je donijelo zakone koji nalažu jednaku plaću za žene i muškarce za rad jednake vrijednosti. Ipak, samo 35 ekonomija, što je manje od jedne od pet, usvojilo je mjere transparentnosti plaća ili mehanizme provođenja mjera kojima će se riješiti jaz kada su u pitanju plaće.
Efikasna primjena zakona o jednakim mogućnostima zavisi od adekvatnog okvira podrške, uključujući snažne mehanizme provođenja, sistem za praćenje rodnih razlika u plaćama i dostupnost zdravstvenih usluga za žene koje prežive nasilje.
„Žene imaju moć da podstaknu globalnu ekonomiju. Ipak, širom svijeta diskriminatorni zakoni i praksa sprečavaju žene da rade ili započinju posao ravnopravno sa muškarcima. Smanjenje ovog jaza moglo bi povećati globalni bruto domaći proizvod za više od 20 posto, što bi u suštini udvostručilo globalnu stopu rasta u narednoj deceniji, ali reforme su usporile do puzanja. Izvještaj Žene, biznis i zakon 2024 identificira šta vlade mogu uraditi kako bi ubrzale napredak ka rodnoj ravnopravnosti u poslovanju i zakonu”, kaže Indermit Gill, glavni ekonomista Grupacije Svjetske banke i viši potpredsjednik za ekonomiju razvoja.
Nedostatak implementacije naglašava koliko teškog rada predstoji, čak i u onim zemljama koje uvode zakone o jednakim mogućnostima. Togo je, naprimjer, bio izuzetan među podsaharskim ekonomijama, donoseći zakone koji ženama daju otprilike 77 posto prava koja su dostupna muškarcima, više od bilo koje druge zemlje na afričkom kontinentu. Ipak, Togo je do sada uspostavio samo 27 posto sistema neophodnih za punu implementaciju. Ova stopa predstavlja prosjek za sve podsaharske ekonomije.
Iako zakoni na snazi podrazumijevaju da žene uživaju oko dvije trećine prava muškaraca, zemlje su u prosjeku uspostavile manje od 40 posto sistema potrebnih za punu primjenu.
Najveća slabost u kategoriji sigurnosti žena
Vlade su 2023. godine bile odlučne u unapređenju tri kategorije zakonskih reformi jednakih mogućnosti — plaća, roditeljskih prava i zaštite na radnom mjestu. Ipak, skoro sve zemlje su se pokazale kao loše u dvije kategorije koje se prvi put prate – pristup brizi o djeci i sigurnost žena.
Slabost je najveća u kategoriji sigurnosti žena – gdje je globalni prosječan rezultat samo 36, što znači da žene uživaju jedva trećinu potrebne pravne zaštite od nasilja u porodici, seksualnog uznemiravanja, dječijih brakova i femicida. Iako 151 ekonomija ima zakone koji zabranjuju seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, samo 39 ih ima zakone koji to zabranjuju na javnim mjestima. Ovo često sprečava žene da koriste javni prevoz kako bi išle na posao.
Efikasna primjena zakona o jednakim mogućnostima zavisi od adekvatnog okvira podrške, uključujući snažne mehanizme provođenja, sistem za praćenje rodnih razlika u plaćama i dostupnost zdravstvenih usluga za žene koje prežive nasilje.
Većina zemalja, također, ima loše rezultate za zakone kada je u pitanju kategorija koja se odosi na brigu o djeci. Žene provode u prosjeku 2,4 sata više dnevno na neplaćeni rad za njegu nego muškarci — veliki dio tog rada je posvećen upravo brizi o djeci. Proširenje pristupa brizi o djeci ima tendenciju da poveća učešće žena u radnoj snazi za oko jedan procentni poen u početku, a efekat se više nego udvostruči u roku od pet godina. Danas samo 78 ekonomija, što je manje od polovine, pruža određenu finansijsku ili poresku podršku roditeljima sa malom djecom. Samo 62 ekonomije, što je manje od trećine, imaju standarde kvaliteta koji reguliraju usluge brige o djeci, bez kojih bi žene mogle dva puta razmisliti o odlasku na posao dok brinu o djeci.
U oblasti preduzetništva, naprimjer, samo svaka peta ekonomija nameće rodno osjetljive kriterijume za procese javnih nabavki, što znači da su žene u velikoj meri isključene iz ekonomske prilike vrijedne 10 triliona dolara godišnje.
Žene se, također, suočavaju sa značajnim preprekama u drugim oblastima. U oblasti preduzetništva, naprimjer, samo svaka peta ekonomija nameće rodno osjetljive kriterijume za procese javnih nabavki, što znači da su žene u velikoj meri isključene iz ekonomske prilike vrijedne 10 triliona dolara godišnje. U oblasti plaća, žene zarađuju samo 77 centi za svaki dolar plaćen muškarcima. Jaz u pravima se proteže sve do penzije. U 62 privrede, godine u kojima muškarci i žene mogu otići u penziju nisu iste. Žene imaju tendenciju da žive duže od muškaraca, ali zato što primaju nižu plaću dok rade, ne rade u vrijeme kada imaju djecu o kojoj moraju brinuti i odlaze ranije u penziju, u starosti imaju manje penzije i veću finansijsku nesigurnost.
Proširenje pristupa brizi o djeci ima tendenciju da poveća učešće žena u radnoj snazi za oko jedan procentni poen u početku, a efekat se više nego udvostruči u roku od pet godina.
Danas jedva polovina žena učestvuje u globalnoj radnoj snazi
„Potrebno je hitnije nego ikada ubrzati napore za reformu zakona i donošenje javnih politika koje osnažuju žene da rade i započinju i razvijaju preduzeća. Danas jedva polovina žena učestvuje u globalnoj radnoj snazi, u poređenju sa skoro tri od svaka četiri muškarca. Ovo nije samo nepravedno, to je rasipništvo. Povećanje ekonomskog učešća žena je ključ za osnaživanje njihovog glasa i oblikovanje odluka koje se direktno na njih odnose. Zemlje jednostavno ne mogu priuštiti da polovinu svog stanovništva ostave po strani”, rekla je Tea Trumbić, glavna autorica Izvještaja.
U oblasti preduzetništva, naprimjer, samo svaka peta ekonomija nameće rodno osjetljive kriterijume za procese javnih nabavki, što znači da su žene u velikoj meri isključene iz ekonomske prilike vrijedne 10 triliona dolara godišnje.
