Poslujmo zeleno – Projekat u saradnji sa Fondom za zaštitu okoliša FBiH
Piše Armin Zeba
U BiH je prošle godine registrirano 1.160 vozila na hibridni pogon
Mada je globalni rast prodaje električnih i hibridnih vozila sa 68 posto iz 2022. godine lani usporen na 31 procent, ekspanzija koncepta elektromobilnosti, čiji je neprikosnoveni svjetski lider Norveška, u kojoj osam od 10 prodatih novih automobila ima baterijski pogon, već godinama je planetarni trend. Prema procjenama analitičara, već do 2027. prodaja električnih automobila u Evropi preuzet će tržišni primat, a isto se do 2032. očekuje i za Kinu i Sjedinjene Američke Države, dok bi se prodajni udio vozila na pogon naftnih derivata globalno trebao smanjiti ispod jedan posto prije 2040. godine.
U Evropskoj uniji, pak, od 2035. godine bit će zabranjena prodaja novih automobila sa benzinskim ili dizel motorima. Da li će nakon tog roka Bosna i Hercegovinu zapljusnuti novi talas izraubovanih vozila sa klasičnim pogonom ili će do tada naša zemlja ipak uhvatiti korak sa ostatkom svijeta i okrenuti se elektromobilnosti, koja je sastavni dio njenog evropskog puta, odnosno, obaveza preuzeta potpisivanjem Sofijske deklaracije i Zelene agende, dilema je na čiji pozitivan epilog aktuelno stanje malo čime ukazuje, mada su prisutni određeni, mada još uvijek prilično skromni, iskoraci koji bude nadu u vedriju budućnost.
Blagi napredak
“Prije svega, kada kažemo elektromobilnost, mi u Udruženju ne mislimo samo na električna vozila, već na jednu puno veću i širu sliku, koja podrazumijeva i električne mopede, bicikla, skutere te generalno održivi i pametni transport. U tom smislu, možemo reći da postoje određeni pomaci, ali još uvijek to nije dovoljno. Taj blagi napredak se prije svega ogleda u sve većem broju uvezenih novih marki okolinski prihvatljivih vozila (električni, plug-in hibridi, hibridi) i njihovoj većoj prisutnosti na ulicama BiH, broju turista s električnim vozilima, povećanoj kupovini i korištenju električnih skutera, bicikala i mopeda, rastu broja punionica za električna vozila… Međutim, glavni napredak se ogleda u razvoju novih poslovnih modela koji su prepoznali privredni subjekti, ujedno kao primarni pokretači razvoja elektromobilnosti u BiH“, u izjavi za Business Magazine ocjenjuje tempo kojim Bosna i Hercegovina napreduje u ovoj oblasti Anela Karahasan, viša stručna saradnica za industriju i usluge Udruženja za elektromobilnost pri Privrednoj komori FBiH. .
Ona pritom izuzetno značajnim pomacima ocjenjuje prijedlog Odluke o suspenziji carine pri uvozu električnih vozila i njenom smanjenju na pet posto pri uvozu hibrida – na državnom, te Odluku o subvencijama pri kupovini električnih vozila i plug-in hibirda – na federalnom niovu.
“Ne mogu da ne spomenem i napredak u Unsko-sanskom kantonu, gdje nije potrebno ishodovanje građevinske dozvole pri izgradnju punionica te u Tuzlanskom kantonu, koji je javnim pozivom iz fonda tehničkih pregleda Eko taksi podržao izgradnju punionica“, napominje Karahasan, uz opasku da bi takvi vidovi podrške “trebaju biti sa svih nivoa vlasti, a ne samo u pojedinim kantonima i jednom entitetu“.
Upravo tu sistemsku manjkavost, pored malog broja brzih punionica te nedovoljno razvijenu svijest o benefitima električnih vozila, ona navodi kao glavni uzrok “kaskanja“ BiH za svjetskim i evropskim, pa čak i regionalnim trendovima na polju elektromobilnosti, primjećujući da se ne možemo porediti ni sa Srbijom i Hrvatskom po broju registriranih električnih automobila, “jer su u tim zemljama mnogo ranije nego kod nas uvedene subvencije kao mjere poticaja kupovine električnih vozila“.
“Mjere poticaja, odnosno subvencije, u BiH su zastupljene samo u Federaciji BiH i to tek od 2022. godine – prvo samo za fizička lica, a tek godinu dana kasnije i za pravna. U prve dvije godine postojala su i određene manjkavosti javnog poziva, a dodatno, spomenutih subvencija nema nikako u drugom entitetu, kao ni u Distriktu Brčko, što se u konačnici odražava na ukupni broj registrovanih električnih vozila u BiH. Konkretno, to znači da je u 2023. u BiH prodato oko 150 novih električnih vozila, a u Srbiji više od 1.000. Interesantno je da u 2023. u Hrvatskoj nisu bile aktuelne mjere poticaja, također zbog djelovanja na unapređenju javnog poziva, a broj prodatih električnih vozila prešao je 1.500.
S druge strane, BiH ima više od 300 punionica, što je brojčano više nego u Srbiji, gdje ih je, prema nezvaničnim podacima, oko 150. Međutim, od tog broja u Srbiji je veći broj brzih punionica duž autoputa nego u BiH, gdje dominiraju spore punionice. Hrvatska je daleko više napredovala, što bi za početak trebalo da nam bude motiv – ako može u nama susjednoj zemlji, može i kod nas biti bolje“, konstatira Karahasan.
Subvencije za kupovinu električnih automobila zastupljene su samo u Federaciji BiH i to tek od 2022. godine
Sugerirajući moguće putokaze ka bržem razvoju elektromobilnosti u BiH, ona potctrava da je osim sistemske podrške nužna i sihronizacija mjera te vrste, “a to konkretno znači da Odluka o usvajanju subvencija ne može čekati do polovine godine iako je retroaktivnog karaktera, već da njena primjena treba početi u približno istom terminu kao i Odluke o suspenziji carine, kako bi ovlašteni zastupnici i finansijske institucije imali što bolju ponudu prema kupcima te na taj način potaknuli rast tražnje“.
“Dobri stimulansi su primjeri iz zemalja Evropske unije, poput poreskih olakšica pri registraciji električnih vozila, besplatnog parkinga, niže cijene ili besplatne putarine, poticaja i izgradnje punionica duž autoputa, elektrifikacije taksi vozila…
U ime Udruženja i svih njegovih članica ističem da se stavljamo na dispoziciju svim nivoima vlasti te domaćim i međunardnim organizacijama kako bismo zajedničkim snagama potpomogili ne samo značajniji razvoj elektromobilnosti, već i smanjili zagađenje iz transporta koje itekako do izražaja dolazi u zimskom periodu“, kaže Karahasan, koja, unatoč svim pobrojanim hendikepima, na budućnost elektromobilnosti u BiH gleda s velikom dozom optimizma, temeljeći ga, između ostalog na tome što “prema broju upita, kako u Udruženju, tako i stalno kada smo na terenu, sve je manje nepovjerenje sa aspekta sigurnosti električnih vozila“.
“Najbolji pokazatelj je da više ne dobivamo pitanja ‘Je li sigurno?“ i ‘Hoće li eksplodirati?’ već ‘Koliko može preći?’, ‘Gdje se može puniti?’ i ‘Koliko košta?’. Shodno tome, sumnja koju vidimo je nepovjerenje da se sa električnim vozilom može preći sa jednog kraja BiH na drugi, što najviše zbog nedovoljnog broja punionica, a ne dometa vozila.
Ono što Udruženje radi je konstantna edukacija i promocija, najviše svojim primjerom i konstantnom vožnjom električnog vozila – ne samo širom BiH, već i van granica. Na taj način svojim vlastitim primjerom i iskustvom možemo djelovati u smjeru smanjenja nepovjerenja i razbijanja predrasuda“, objašnjava Karahasan.
Sistemske manjkavosti
Sličan je i ugao gledanja Boška Borojevića, sekretara Udruženja metalurgije i prerade metala, elektro-hemijske industrije i energetike pri Privrednoj komori RS, koji u izjavi za naš magazin rezimira da brojem električnih automobila na putevima te brzih punjača za tu vrstu vozila i dalje zaostajemo za evropskim trendovima, ali i da je ipak vidljiv određeni napredak “koji se vidi u spremnosti zastupnika proizvođača vozila da zaiste učine bitan pomak u promovisanju električnih automobilia, kroz Grupaciju zastupnika proizvođača motornih vozila RS, te da na taj način pospješuju održivi razvoj“.
Lani je u BiH prodato oko 150 novih električnih vozila, a u Srbiji više od 1.000, dok je u Hrvatskoj, mada nisu bile aktuelne mjere poticaja, broj prodatih električnih vozila prešao 1.500
Opisujući trenutnu sliku bh. elektromobilnosti jezikom brojeva i poredeći je sa onima u ostalim zemljama regije, prvenstveno Srbiji i Hrvatskoj, Borojević apostrofira da je prošle godine, nakon uvođenja carinskih povlastica od strane državnog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa te federalnih subvencija za kupovinu ekološki prihvatljivih vozila, registrirano 140 električnih i 1.160 vozila na hibridni pogon.
“Prema tome, prodato je ukupno više električnih vozila nego svih prethodnih godina od kad su se ona pojavila na tržištu. Smatramo da bi uvođenjem subvencija i u Republici Srpskoj broj prodanih električnh vozila bio veći.
Kada je u pitanju mreža stanica za punjenje električnih vozila u BiH, do kraja 2023. ukupno je instalirano blizu 320 punjača i svaki mjesec taj broj raste. To su uglavnom spori punjači – ono što nama nedostaje, a što bi dodatno povećalo rast prodaje, jeste mreža brzih punjača koja bi bila dostupna 24 sata dnevno. Naime, na našim autoputevima ima samo jedan brzi punjač – na odmorištu Lepenica.
Prema tome, situacija u Srbiji i Hrvatskoj je dosta bolja kada se gleda mreža brzih punjača električnih vozila, dok je mreža sporih punjača slična kao u navedenim zemljama“, sumira Borojević.
Uz spomenuti nedostatak podsticaja za kupovinu električnih automobila u RS, Borojević kao osnovne sistemske manjkavosti koje usporavaju razvoj elektromobilnosti prepoznaje i “izazove oko distribucije električne energije u mrežu za potrebe punjača elektroautomobila te nedostatak punjača za električna vozila u stambenim objektima, gdje elektro-mreže ne podržavaju dodatno opterećenje“.
Do kraja 2023. u BiH je ukupno instalirano blizu 320 punjača električnih vozila i svaki mjesec taj broj raste, ali je problem što su to uglavnom spori punjači
“Smatramo da je glavni izazov nedostatka brzih punjača obimna dokumentacija potrebna za ugradnju brzih punjača – ista je kao da pravite zgradu, to jest potrebna vam je, između ostalog, građevinska dozvola, što odbija investitore.
Međutim, tu je i nedostatak javnog interesa za poboljšanje prevoza putnika električnim autobusima u velikim gradskim sredinama, gdje bi se postavljanjem brzih punjača i uvođenjem električnih autobusa smanjilo zagađenje vazduha. Time bi se troškovi održavanja skupih motora na autobusima drastično smanjili, ali bi se smanjila i potrošnja javnog novca za gorivo.
Brzi punjači za autobuse i taxi službe u gradovima bi mogle biti i ekonomski isplativi, jer bi se vršila naplata usluge punjenja i za ostala električna vozila“, ukazuje Borojević.
Komentirajući još uvijek prilično nizak nivo povjerenja vozača prema električnim automobilima, na čijem će jačanju, kako ističe, Grupacija u narednom periodu intenzivno raditi, on se ponovo vraća na nedostatak punjača koji ocjenjuje kao glavnu slabost “jer je to faktor koji može da utiče na kupovinu električnih vozila“. Međutim, uz opasku da bi “kupci trebali da testiraju električna vozila i time sami dobiju uvid u njihove prednosti“, Borojević spomenutoj slaboj tački električnih automobila suprotstavlja čitav niz benefita u odnosu na klasična vozila.
Uvođenjem subvencija i u Republici Srpskoj, broj prodanih električnh vozila bio veći
“Sama činjenica da u RS 100 kilometara vožnje na električni pogon košta oko 1,5 KM i da je korištena električna energija domaći proizvod, a ne uvozni kao kod vozila na pogon tečnih goriva, može da utiče na povećanje elektromobilnosti.
Naprimjer, 100 kilometara vožnje, po trenutnim cijenama goriva, košta skoro 17 KM, tako da mjesečna ušteda svakako postoji i zavisi, naravno, od toga koliko kilometara prelazite, a da ne govorimo o troškovima održavanja električnih vozila, koji su veoma mali u odnosu na vozila sa pogonom na tečna goriva“, ilustrira Borojević.
Poslovni benefiti
Kakav je odnos domaće poslovne zajednice prema elektromobilnosti – ima li barem naznaka trenda ozbiljnijeg preusmjeravanja na električna vozila u poslovnoj strategiji određenih kompanija te u kojim poslovnim sektorima su takvi primjeri najčešći, pitanja su na koja naši sagovornici odgovaraju u izuzetno pozitivnom tonu.
“Uviđajući njihove prednosti, privredna društva pozitivno reaguju na elektroautomobile, čija kupovina polako postaje stalni dio njihove poslovne strategije. Primjer su neka privredna društva koja se bave dostavom brze pošte, taxi služba, gradski saobraćaj te velike međunarodne korporacije koje žele uštedjeti na potrošnji goriva kupovinom BEV (Battery Electric Vehicle) vozila“, naglašava Borojević, čiji entuzijazam u vezi s tom temom dijeli i Karahasan, podsjećajući da je “poslovna zajednica upravo i bila inicijator formiranja Udruženja za elektromobilnost, kako bi zajedničkim snagama i glasom uticali na značajniji razvoj elektromobilnosti“.
“Sve više je primjera pozitivne prakse uvođenja električnih vozila u vozni park.
Preko Udruženja ovlaštenih zastupnika i trgovaca automobilima, svakim danom dobivamo nove informacije te vrste – između ostalih, nedavno je 40 dostavnih električnih vozila isporučeno jednoj kompaniji, a 11 električnih vozila jednoj finansijskoj instituciji. Još je mnogo takvih primjera, a razlozi su ne samo ekološkog karaktera, već i ušteda u dugoročnom održavanju, cijene električne energije potrebne za punjenje vozila u odnosu na cijene goriva i slično.
Istovremeno, poslovna zajednica uvidjela je nove poslovne prilike koje donosi elektromobilnost i usmjerila se na inovacije, pa tako u Sarajevu imamo poslovni koncept ‘car sharing’ (‘dijeljenje vozila’), kao i sve popularnije iznajmljivanje električnih bicikala, skutera i mopeda. Posebna inovacija je proizvodnja električnih bicikala, zatim dostavnog električnog vozila, punjača, a nedavno u je premijerno predstavljen i električni motocikl – dakle, sve navedene proizvodnje su sa predznakom 387, što dovoljno govori o potencijalu koji je poslovna zajednica uvidjela u konceptu elektromobilnosti, a što utiče pozitivno na ekonomiju BiH.
Ovim specifičnim primjerom, kada je riječ o elektromobilnosti koja nije imala velike izglede za napredak i razvoj u BiH, poslovna zajednica je još jednom pokazala i dokazala svoju snagu, inovativnost, konkuretnost te činjenicu da je pokretač ekonomije BiH“, argumentira Karahasan.
