Od 1. oktobra prošle godine počela je prelazna faza primjene Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika, EU Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM) regulative koja uvodi svojevrsnu uvoznu carinu na emisije ugljen-dioksida, dok će puna primjena Mehanizma startati početkom 2026. godine.
U prelaznoj fazi, CBAM obuhvata kategorije proizvoda iz oblasti proizvodnje željeza, čelika, aluminijuma, cementa, đubriva, električne energije i vodonika.
Namjera Evropske unijeje da kroz CBAM izjednači tržišne uslove, osiguravajući da evropske kompanije, koje već plaćaju cijenu emisije ugljen-dioksida kroz EU sistem trgovine emisijama (ETS), budu u ravnopravnom položaju sa proizvodima iz zemalja u kojima postoje minimalne ili nikakve naknade ove vrste. Na ovaj način se želi spriječiti i problem curenja ugljen-dioksida, efekat premještanja proizvodnje iz EU u zemlje sa manje zahtjevnom klimatskom politikom kako bi se izbjeglo plaćanje cijene emisija ugljen-dioksida. Panel diskusijom o temi Odgovor na CBAM: koje su mogućnosti za smanjenje uticaja CBAM-a na energetski sektor? započela je ovogodišnja Sarajevska energetska i klimatska sedmica SECW. Jedan od govornika na ovom panelu bio je Peter Pozsgai, vođa Radne grupe za pripravnost mehanizma za prilagodbu granice ugljika EU, stručnjak za upravljanje Energetske zajednice. O aktuelnoj temi prelazne faze CBAM-a i šta će primjena ovog Mehanizma značiti za privredi za Business Magazine govori Peter Pozsgai.
BM: Koji su najveći izazovi sa kojima se kompanije i regulatori suočavaju tokom prve godine prijelaznog perioda za implementaciju CBAM-a?
POZSGAI: Svaki novi instrument politike, uspostavljanje pravila, propisa i neophodne infrastrukture, kao što su IT alati i upoznavanje sa njima, predstavlja najveći izazov. Kompanije koje izvoze CBAM robu u EU moraju razviti prakse i metodologije za izračunavanje emisija stakleničkih plinova koje nastaju tokom proizvodnje. U tom smislu, kompanije u Energetskoj zajednici su bolje pozicionirane od onih u trećim zemljama, jer postoji usklađena metodologija za obračun emisija stakleničkih plinova na nivou fabrike ili elektrane. Ova metodologija, poznata kao Paket praćenja, izvještavanja, verifikacije i akreditacije (MRVA), obavezujuća je u cijeloj Energetskoj zajednici. Sada je prioritet Sekretarijata Energetske zajednice da omogući punu implementaciju ovih pravila među našim članovima do kraja 2025. godine.
BM: Kako CBAM utiče na proizvođače izvan EU i uvoznike u EU?
POZSGAI: Još je prerano za potpunu procjenu efekata, jer je do sada iskustvo bilo ograničeno na izvještavanje o ugrađenim emisijama stakleničkih plinova. Ovaj proces izvještavanja zahtijeva od izvoznika da alociraju resurse, bilo ljudske ili tehnološke, kako bi pružili potrebne informacije, koje obično traže uvoznici u EU. Od kompanija iz regiona, poput onih u Bosni i Hercegovini, već smo čuli da birokratski teret često pada na izvoznike.
Kompanije koje izvoze CBAM robu u EU moraju razviti prakse i metodologije za izračunavanje emisija stakleničkih plinova koje nastaju tokom proizvodnje.
Kako se približavamo 2026. godini, kada će finansijske obaveze prema CBAM-u stupiti na snagu, mnoge kompanije će morati ponovo procijeniti svoje poslovne strategije i procijeniti dodatne troškove povezane sa politikom. Ako već postoji cijena ugljika, gdje se roba proizvodi, to će se uzeti u obzir u CBAM-u, potencijalno smanjujući finansijski teret. Međutim, izvoznici će vjerovatno morati sniziti svoje cijene, jer uvoznici iz EU će na njih prebaciti troškove CBAM-a.
BM: Šta bi kompanija koja planira izvoz u EU iz Energetske zajednice u narednih godinu dana trebala učiniti u narednih 18 mjeseci da bi se u potpunosti prilagodila CBAM-u?
POZSGAI: Pored uspostavljanja sistema za izračunavanje emisije gasova staklene bašte svojih proizvoda, na osnovu funkcionalnog MRVA, kompanije bi trebale uračunati cijenu ugljenika, uporedivu sa EU ETS, u sve proračune troškova i analize scenarija za strateško poslovno planiranje. Ovo je ključno za sticanje jasne slike o isplativosti njihovog izvoza i određivanje vrijednosti neophodnih investicija u čiste tehnologije ili energiju bez ugljenika.
BM: Privreda Bosne i Hercegovine se u velikoj mjeri oslanja na izvoz u EU. Šta bi država i privreda trebali učiniti da se u potpunosti prilagode CBAM-u?
POZSGAI: Kao ugovorna strana Energetske zajednice i zemlja kandidat za članstvo u EU, Bosna i Hercegovina mora provesti niz reformi u energetskom i klimatskom sektoru, usvajajući potrebnu zakonsku regulativu. Ovo je u skladu sa obavezama BiH u okviru Mape puta za dekarbonizaciju Energetske zajednice iz 2021. Mnoge od ovih reformi nisu novi zahtjevi već podsjetnici na ranije obaveze, uključujući i okvir Energetske zajednice.
Pored uspostavljanja sistema za izračunavanje emisije gasova staklene bašte svojih proizvoda, na osnovu funkcionalnog MRVA, kompanije bi trebale uračunati cijenu ugljenika, uporedivu sa EU ETS, u sve proračune troškova i analize scenarija za strateško poslovno planiranje.
Glas kompanija je posebno važan
“Glas kompanija je posebno važan u tekućoj raspravi o politici o budućnosti cijena ugljenika u regionu. Izvoznici električne energije će, naprimjer, biti značajno pogođeni napretkom u integraciji tržišta električne energije sa EU – putem spajanja tržišta – koji čeka na ključne obaveze koje vlasti trebaju ispuniti. Za preduzeća je od suštinskog značaja da jasno artikuliraju kako CBAM utiče na njih, šta rade da se prilagode i šta očekuju od javnih vlasti kako bi održali ekonomski razvoj. Jedno je sigurno: nedjelovanje nije opcija”, kaže Pozsgai.