Piše Armin Zeba
Tri godine nakon što je Bosna i Hercegovina podlegla pod ultimatumom ruskog Gazproma i pravac snabdijevanja prirodnim gasom preko Ukrajine i Mađarske zamijenila Turskim tokom, što je, kako su tada tvrdili iz Energoinvesta, trebalo rezultirati smanjenjem nabavne cijene tog energenta za 20 do 30 posto, Međunarodni arbitražni sud u Cirihu “odvagao“ je da će ta poslovna vratolomija bosanskohercegovačku stranu koštati više od 10 miliona američkih dolara, koje će, prilično je izvjesno, u konačnici platiti domaći krajnji potrošači. Naime, Arbitražno vijeće je usvojilo odštetni zahtjev mađarskog FGSZ-a “težak“ 21 milion dolara, koji se temelji na ugovorenim “penalima“ za jednostarni raskid ugovora o isporuci ruskog gasa kroz Mađarsku, pri čemu je štetu za Energoinvest i BH-Gas ublažilo prihvatanjem protivtužbe tih dviju kompanija u iznosu od 10,9 miliona dolara (milion dolara po osnovu uplata BH-Gasa za period nakon obustavljanja transporta preko Mađarske i od 9,9 miliona dolara za transportne troškove od 2019. do 2021. obračunate i naplaćene od strane FGSZ u iznosima većim od zvanično odobrenih tarifa).
Prebacivanje krivice
Arbitražno vijeće je usvojilo odštetni zahtjev mađarskog FGSZ-a od 21 milion dolara, koji se temelji na ugovorenim “penalima“ za jednostarni raskid ugovora o isporuci ruskog gasa kroz Mađarsku
“Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije procjenjuje da je, zaključivanjem aneksa ugovora iz 2020. godine, kojim je ugovorena visoka ugovorna kazna za raskid ugovora u korist mađarskog transportera gasa FGSZ, neposredno pred početak rada Turskog toka, BH-Gasu i Energoinvestu načinjena ogromna šteta. Lošim odlukama je nanesena ogromna šteta i cijeloj Federaciji BiH.
Stoga, Ministarstvo podržava sve radnje koje će dovesti do konačnog rasvjetljavanja događaja koji su prethodili arbitražnom postupku. Međunarodni pravni tim već poduzima daljnje pravne korake s ciljem zaštite interesa Energoinvesta, BH-Gasa i Federacije BiH” glasi komentar resornog federalnog ministarstva o epilogu ovog izuzetno skupog poslovnog promašaja, u kojem se slavodobitno konstatira da su “svi zahtjevi FGSZ-a prema Vladi FBiH odbijeni, čime je ona oslobođena odgovornosti i nije više stranka u postupku“.
U Energoinvstu su se naivno nadali da će “barem mađarska strana ipak uvažiti klauzulu više sile, koja je predviđena ugovorom, pa neće tražiti odštetu“
Molbu Business Magazina da konkretizira krivca za višemilionsku štetu, kao i pitanja o eventualnom pokretanju pitanja odgovornosti nadležnih iz Vlade FBiH i njenih dviju kompanija u vezi sa ovim slučajem te mogućoj promjeni evidentno konfuznog koncepta snabdijevanja prirodnim gasom, pak, iz Ministartsva su, po već ustaljenom običaju, uredno ignorirali.
S druge strane, Energoinvest i BH-Gas nakon arbitražne odluke intenzivirali su međusobno prepucavanje započeto još uoči preusmjeravanja gasne konekcije BiH na Turski tok, kada je zbog “samoinicijativne odluke o promjeni transportnog puta gasa“ BH-Gas podnio krivičnu prijavu protiv Energoinvesta, odakle su se branili tvrdnjom da im “Gazprom nije ostavio prostor niti opciju za daljnji transport mađarskom rutom“ i uzdali da će “barem mađarska strana ipak uvažiti klauzulu više sile, koja je predviđena ugovorom, pa neće tražiti odštetu“. Kada je odšteta ipak stigla na naplatu, iz Energoinvesta su krenuli u kontraofanzivu i podnijeli krivične prijave protiv bivšeg direktora BH-Gasa (Jasmin Salkić, op. a.) i njegovog savjetnika (Almir Bečarević, op. a.) “za koje postoji osnov sumnje i dokazi koji upućuju na ozbiljne propuste koji su rezultirali višemilionskom štetom.
Za šta konkretno se u podnesenim krivičnim prijavama terete bivši čelnici BH-Gasa, odnosno u čemu se prvenstveno ogledaju njihovi navodni “ozbiljni propusti“, iz Energoinvesta nisu željeli precizirati, objašnjavajući svoju šutnju opaskom da se “radi o pravosudnim institucijama i procesima za koje u ovom trenutku ne možemo iznositi više detalja“, a uz isto obrazloženje su eskivirali i odgovor na upit o argumentima kojima je potkrijepljen zahtjev za preispitivanje arbitražne odluke zbog njene “procesne nedosljednosti“.
“Saopštenjem Energoinvesta javnosti su prezentirane informacije za koje smatramo da su dovoljno jasne“, poručuju iz te kompanije, referirajući se, valjda na, zajedničko saopćenje Energoinvesta i BH-Gasa s kraja aprila ove godine, u kojem se sva odgovornost prebacuje na bivše rukovodstvo BH-Gasa.
“Kao što je javnost već obaviještena, u 2020. godini tadašnja uprava BH-Gasa, iz njima poznatih razloga, insistirala je na sklapanju aneksa Ugovora o transportu gasa, kojim je ugovorena enormna kazna u iznosu od 30,5 miliona dolara u korist FGSZ-a ako bi BH-Gas i Energoinvest iz bilo kojeg razloga raskinuli Ugovor.
Odluka bivše uprave BH-Gasa ostaje neodbranjiva s obzirom na to da je Gazprom, desetljećima jedini snabdjevač gasom za BiH, davao prednost isporuci gasa putem novog Turskog toka. Također, umjesto insistiranja na potpisu nepovoljnog aneksa ugovora postojala je mogućnost u tom momentu prelaska na drugačiji ugovorni režim transporta gasa sa mađarskim transporterom FGSZ pod povoljnijim uslovima (kao što su to učinili drugi kupci gasa koji su koristili istu rutu za transport kroz Mađarsku).
Bivša uprava BH-Gasa insistirala je na sklapanju aneksa kojim je ugovorena enormna kazna za raskid ugovora u korist FGSZ-a, adresiraju odgovornost iz Energoinvesta i BH-Gasa
Saglasno dokumentima predočenim tokom arbitražnog procesa, uočava se da je tadašnja uprava BH-Gasa obmanula i nadležno ministarstvo i Vladu FBiH, stalno tvrdeći da će kazna za raskid takvog aneksa ugovora u bilo kojem trenutku do 31. decembra 2023. iznositi samo 7,5 miliona dolara, iako je na sastanku u Budimpešti 9. januara 2020. tadašnja uprava BH-Gasa sa FGSZ-om već dogovorila da će ugovorna kazna zapravo biti povećana na vrtoglavih 30,5 miliona dolara. Na temelju tih potpuno neistinitih uvjeravanja prema Vladi FBiH, tadašnja uprava BH-Gasa ishodila je pisma podrške od Vlade“, navodi se, između ostalog, spomenutom saopćenju, na koje se pozivaju i u BH-Gasu, gdje su podjednako samozatajni kada je riječ o arbitražnom epilogu rašomonijade na relaciji između te i kompanije Energoinvest.
“Društvo BH-Gas d.o.o. Sarajevo i Energoinvest d.d. Sarajevo obavijestili su javnost o relevantnim pitanjima svojim saopštenjem. Također, saopštenjem za medije iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije iz maja 2024. godine, dat je osvrt na cijeli arbitražni postupak te saopšteno da će Ministarstvo podržati sve radnje koje će dovesti do konačnog rasvjetljavanja događaja koji su prethodili arbitražnom postupku.
S obzirom da je postupak u toku i da je međunarodni pravni tim već poduzeo daljnje pravne korake s ciljem zaštite interesa Energoinvesta, BH-Gasa i Federacije BiH, Društvo BH-Gas d.o.o. Sarajevo, ne može iznositi više detalja“, sve je što su nam o ovoj temi imali reći iz BH-Gasa.
Telefonska saglasnost
No, zato je bez dlake na jeziku Almir Bečarević, jedan od dvojice sa Energoinvestove “liste za odstrijel“, koji nema nimalo dileme o tome kamo treba adresirati krivicu za osmocifrenu štetu nanesenu Federaciji BiH promjenom pravca snabdijevanja ruskim prorodnim gasom.
“Jedini krivci za plaćanje odštete FGSZ-u su oni koji su raskinuli Aneks 24!
Kao supodnosilac krivične prijave još 2021. godine, putem koje smo najavili upravo ovakav scenario, smatram da je tužilačkim i istražnim organima dovoljno da samo pogledaju dokumentaciju koju smo predali Federalnoj upravi policije“, decidan je Bečarević u izjavi za Business Magazine.
Ništa manje direktan Bečarević je i u komentaru Energoinvestove krivične prijave protiv njega i bivšeg direktora BH Gasa zbog “ozbiljnih propusta koji su rezultirali višemilionskom štetom”.
“Kakvih ozbiljnih propusta? Pa, jedino Aneks 24 sa FGSZ-om ima sve saglasnosti – Uprave, Nadzornog odbora, Ministarstva i Vlade FBIH. Raskid ugovora nema ničiju saglasnost, već je to urađeno na bazi telefonske saglasnosti!
Ovdje treba znati – raskidna klauzula sa FGSZ-om se počela povećavati još 2015. godine i da nije protivpravno raskinut ugovor, ne bi bilo ni tužbe ni aktiviranja raskidne klauzule, koja je mogla biti i 50 ili 70 miliona dolara, ali se jedino aktivira kada raskinete Aneks. Prema tumačenju Energoinvesta, Aneks je raskinut zbog zahtjeva Gazproma, ali ja pitam – ko je Gazprom da određuje kojim pravcem ćemo se snabdjevati i čijim gasom? To što se Energoinvest prepao Gazproma i njegovog zahtjeva je njihov problem, ali nema dokaza da će Gazprom obustaviti gas pravcem preko Mađarske – i da ima, a nema, gas se mogao nabaviti i mimo Gazproma i transportovati preko Mađarske.
Priča o nekakvom tarifnom sistemu je za malu djecu, jer onda postavljam pitanje – zašto je ugovor sa FGSZ-om, koji je isticao 2018. godine, produžen pod istim uslovima do 2023. godine i zašto se tada nije prešlo na tarifni sistem Mađarske. Priče o tarifama i obustavi gasa preko Mađarske su za one koji ne znaju i ne čitaju dokumenta. Još nešto – nakon što smo prešli na Turski tok, Srbija i Mađarska su povremeno još primale gas preko Beregova (stara primopredajna tačka), tako da je smiješna priča o zatvaranju tog pravca. Beregovo i danas radi i u funkciji je“, potctava Bečarević.
Međutim, ni on nam nije mogao otkloniti nejasnoće o tome u kojim procentima će Energoinvest i BH-Gas platiti odštetu određenu arbitražnom odlukom.
“Ako neka od kompanija BH-Gas ili Energoinvest na bilo koji način ugrozi, zloupotrijebi ili samoinicijativno, bez izričite pismene saglasnosti druge kompanije, raskine ugovor sa FGSZ prije isteka 2023. godine, ovim putem je ta kompanija koja izvši raskid saglasna da preuzima na sebe kompletan iznos raskida kako je definisano u Aneksu 24.
Jedini krivci za plaćanje odštete FGSZ-u su oni koji su raskinuli Aneks 24, a tužilačkim i istražnim organima dovoljno je samo da pogledaju dokumentaciju koju smo predali FUP-u, poručuje Almir Bečarević
BH-Gas je saglasan da fakture po osnovu eventualnog usaglašenog raskida ugovora sa FGSZ ili po osnovu penala za obustavu transporta prirodnog gasa kroz sistem FGSZ zaprimi prvi BH-Gas, tj. BH-Gas će biti strana koja će zaprimati sve tako opisane fakture i platiti cjelokupni iznos penala (naknade za raskid ugovora) u slučaju raskida dugoročnog Ugovora o transportu prirodnog gasa sa FGSZ od 23.4.1998. godine“, glase odredbe u Pisma uvjerenja potpisanog između Energoinvesta i BH-Gas u maju 2020. godine, iz kojih proizilaze spomenute nedoumice.
Pismo uvjerenja
“Ne znam za odredbu da BH-Gas treba platiti sve eventualne penale po osnovu Aneksa 24.
Na zahtjev Energoinvesta je raskinut ugovor i to nakon telefonskog razgovora! Ko će šta platiti i kako, neka se bave tužilaštvo i istražni organi, posebno iz razloga što je u svim dokumentima nakon pokretanja arbitraže Energoinvest tvrdio da niko ništa neće platiti. Ukupni trošak je oko 23 miliona KM plus troškovi advokata i arbitražnog suda – “igranka“ Energoinvesta toliko košta“, kaže s tim u vezi Bečarević.
No, raspodjela troškova proizašlih iz arbitražne presude nije jedina kontroverznost u kontekstu teorije definirane Pismom uvjerenja i prakse u vidu promjene transportnog pravca i njime uzrokovanog mađarskog odštetnog zahtjeva. Naprotiv, u oči upadaju barem još dvije, prva se odnosi na činjenicu da u Pismu obje kompanije “saglasno izjavljuju da neće raskidati zaključeni Dugoročni ugovor o transportu gasa sa FGSZ”, a druga na odredbu kojom se precizira da “raskid ugovora nije ni moguć dok druga strana ne da pismenu saglasnost”, što nameće pitanje kako i zašto je on ipak raskinut, ali i poprilično obesmišljava krivičnu prijavu Energoinvesta protiv bivših rukovodilaca BH-Gasa.
“Vidite, taj dan kad su predali tu nekakvu krivičnu prijavu, direktorica Energoinvesta je, vjerovatno, umjesto bijelih uzela žute tablete.
Podnosi krivičnu prijavu, a ona potpisala Aneks 24 i Pismo uvjerenja da se Aneks neće raskidati, Energoinvest 2015. godine potpisao produženje ugovora sa FGSZ do 2023. godine… Znači, podnijela je krivičnu prijavu protiv sebe, što učinite kad uzmete žute tablete.
Ponovit ću – nijedan organ nije dao saglasnost na raskid Aneksa, tako da ne znam, niti me briga, ko se s kim saglasio! Imaju tužilaštva, pa neka utvrđuju.
Sve ovo što se pojavljuje u javnosti od Energoinvesta je pisano od advokata koji sebe brane, jer izgubili su ovaj spor, kao i još jedan, a šteta je 30 miliona KM. Ujedno, naplatili su stotine hiljada KM za ništa i sada, preko dimne zavjese sa direktoricom, svi su krivi osim njih! Nisu slušali kad smo govorili da ćemo izgubiti i da se ne raskida ugovor, pa sada neka plate – i materijalno i krivično“, rezimira Bečarević.
Kada se podvuče crta pod navodne finansijske benefite dobijene promjenom pravca snabdijevanja ruskim prirodnim gasom i visinu odštete uzrokovane raskidom Ugovora, rezultati u smislu konačnih efekata tog poslovnog zaokreta iz laičkog ugla gledanja djeluju kao vjerna ilustracija narodne izreke “skuplja pita od tepsije”. Na pitanje o ispravnosti takvog zaključka, Bečarević decidno tvrdi da “benefita od novog pravca snabdijevanja nema, jer je cijena gasa povećana za 105 posto, plus obaveza plaćanja odštete“.
“I povećanje cijene je navedeno u krivičnoj prijavi koju smo mi podnijeli – piše da će Energoinvest opljačkati građane FBiH na cijeni gasa, jer na razlici u cijeni uzeli su do sada preko 20 miliona dolara.
Što se tiče benefita koje bi ostvario BH-Gas potpisom Aneksa 24 o kojima Energoinvest piše, to pokazuje svo neznanje o tome šta su benefiti. Benefiti su bili smanjenje cijene gasa prema građanima, što je BH-Gas odmah uradio nakon potpisa Aneksa 24. Imate sjednicu Vlade i smanjenje cijene, gdje je Ministarstvo naglasilo benefite od ovog aneksa i tražilo smanjenje cijene gasa“, podsjeća Bečarević, uz opasku da govori kao podnosilac krivične prijave protiv Energoinvesta, savjetnik bivše Uprave i bivši direktor BH-Gasa.
Politička konotacija
“Novi pravac snabdijevanja – Turski tok, sada je jedini pravac snabdijevanja BiH, a jedini gas koji možete preuzeti je ruski. Mogu da rade šta hoće, a vidjet ćemo šta će se dešavati sa ruskim gasom u narednim godinama u Evropi. Turski tok će, gotovo sigurno, od 2025. godine biti jedini preostali gasovod za ruski gas – i to smo također govorili i pisali.
Mi plaćanjem ruskog gasa plaćamo i ubijanja u Ukrajini, pa valjda je to ta naša podrška Ukrajini, a pored toga sada plaćamo i odštetu za pravac preko Mađarske“, upozorava Bečarević.
“Pretplata“ iz samilosti
Da li je arbitražna odluka u skladu sa činjeničnim stanjem teško mi je reći, jer arbitražna presuda se krije, ali prema onome što sam mogao zaključiti, u potpunosti je prihvaćen tužbeni zahtjev FGSZ-a od 21 miliona dolara, a dio o nekakvom pretplaćenom iznosu zaista mi nije jasan. Doduše, moja procjena je da se arbitražni sud sažalio, pokazao milost i da je preko neke formulacije “pretplate” umanjio iznos za plaćanje. Taj “pretplaćeni” iznos neće biti uplaćen niti jednoj kompaniji, već je samo glavnica umanjena. Taj akt milosti mi je prihvatljiv, ali taj dio ne odgovara stvarnosti i to je lako dokazati.
Ovdje treba znati da arbitražni sud odlučuje u skladu sa onim što mu dostavite, a istražni i tužilački organi malo drugačije rade.“, napominje Bečarević
