Vjerujem da je i vama, jednako kao i meni, već sa posljednjim danima stare i prvim danima nove godine postalo jasno da ulazimo u jednu ekonomski tešku i neizvjesnu godinu. Osim problema u kojima realno grca svjetska ekonomija (a što se direktno održava i na poslovanje kompanija u Bosni i Hercegovini), mi ovdje u BiH imamo puno veći problem sa političarima na vlasti.
U nedostatku kvalitetnih političkih rješenja koje bi mogli iskoristiti za vlastitu promociju, donose odluke i rješenja koja direktno udaraju na najzdraviji dio bh. društva, a to je privreda. Bilo da se radi o pomoći radnicima (firme nisu humanitarne organizacije koje dijele pomoć, zaposlenima u realnom sektoru trebaju sistemska rješenja koja će omogućiti trajno, a ne privremeno povećanje plaća), bilo da se radi o utvrđivanju minimalne plaće u iznosu dvije trećine prosječne plaće, bez ozbiljne analize šta to znači za privrednike, naročito mikro i mala preduzeća.
Nažalost, od ranije nam je poznato da iza ovakvih odluka nema stručnog mišljenja i ozbiljnih ekonomskih analiza o (mogućim) posljedicama takvih odluka za privredu. U osnovi takvih odluka je populizam, a ne ozbiljni ekonomski pokazatelji. Najčešće, kao utemeljenje za svoje odluke navode statističke podatke o naplaćenim direktnim i indirektnim porezima (koji, složit ćemo se, bilježe snažan rast). No, niti institucije nadležne za prikupljanje poreza navode, niti se bilo ko u vlasti bavi, naprimjer, pitanjem koliko je porast naplate PDV-a rezultat rasta cijena, a koliko stvarnog rasta privrednih aktivnosti.
Ukoliko ih upozorite da su odluke koje su donijeli pogubne za privredni razvoj, očuvanje postojećih i kreiranje novih radnih mjesta, ulaganje u nove tehnologije, investiranje u razvoj poslovanja, odgovor stiže veoma brzo. Ili se oni koji su javno iznijeli ovakav stav odjednom nađu na meti svih mogućih inspekcija (znam privrednika kojem je nakon javne kritike vlasti prije nekoliko godina za mjesec dana u firmu došlo 13 inspekcija) ili se (blaža varijanta) nađu na meti botova bliskih vlasti ili im političari otvoreno zaprijete da će im „zapamititi“ namjeru da, naprimjer, svoje poslovanje izmjeste tamo gdje misle da imaju bolje uvjete.
Nedavno je na jednom skupu privrednika bivši premijer jednog kantona (koji više nije u politici) rekao da su mu, u vrijeme dok je bio premijer, svi prijetili radikalnim potezima u ostvarivanju svojih zahtjeva osim poslodavaca!?!
Je li vrijeme da se na pokazivanje mišića od strane političara odgovori istom mjerom? Zamislite recimo situaciju da jedan mjesec svi poslodavci u realnom sektoru u FBiH odluče i isplate minimalne plaće svojim uposlenicima, a ostatak novca im daju u gotovini? Da im barem dijelom izbijemo argument da mogu donositi odluke na štetu privrede samo na osnovu statističkih podataka o plaćenim porezima i doprinosima….
