U svijetu gdje se privatnost čini kao ugrožena vrsta, Generacija Z, rođena nakon 1997. godine, stoji kao prva linija odbrane. Za razliku od prethodne generacije, ovi mladi ljudi nemaju predstavu o životu izvan uticaja ogromnih tehnoloških korporacija i njihove pohlepe za ličnim podacima.
Oni su prihvatili novi svijet gdje su lični podaci postali valuta, stvar koju mogu stvarati, čuvati i razmjenjivati. Na taj način, njihova privatnost je postala nešto što drže čvrsto u svojim rukama. Za njih društveni mediji nisu samo prostor za zabavu ili komunikaciju, već su postali neizostavna stvarnost života – nešto što se upravlja i koristi za vlastitu dobrobit. Ova generacija je pretvorila tu moć u izvor izražavanja, kreativnosti, intimnosti i osjećaja pripadnosti.
Nedavno sam proučavala živote predstavnika Generacije Z i razmišljala o njihovom odnosu prema privatnosti, tehnologiji i kreativnosti.
Šta se može primijetiti proučavanjem života Generacije Z i njihovog odnosa prema privatnosti, tehnologiji i kreativnosti?
Generacija Z voli otvoreno dijeliti svoje živote. Svjesni su da ne stvaraju savršenu sliku sebe, ali to im nije primarna briga – autentičnost je ključna. Za njih je autentičnost na društvenim mrežama visoko angažirana verzija samih sebe. To rezultira šarenolikim izrazima ličnosti i originalnosti na digitalnim platformama.
Većina ovih mladih ljudi vjeruje da su im prijatelji kreativniji od profesionalnih umjetnika i na društvenim mrežama radije prate prijatelje nego poznate ličnosti.
Raznolikost autentičnosti na različitim platformama predstavlja ključnu stvar. Vaša verzija na jednoj društvenoj mreži može biti potpuno drugačija od one na drugoj.
Međutim, to ne znači da Generacija Z ne brine o online privatnosti. Naprotiv, oni su svjesniji ove teme nego prethodne generacije – milenijalca.
Prepoznaju da društveni mediji nisu samo mjesto za druženje. To je prostor gdje radoznali pogledi dolaze od porodice, potencijalnih poslodavaca, korporacija i čak države. Zato razmišljaju i o tome kako će njihove objave uticati na buduće poslove ili mišljenja roditelja.
Suprotstavljaju se ovim prijetnjama kombinacijom skrivanja i razdvajanja online identiteta. Mnogi preferiraju korištenje avatara umjesto pravog identiteta. Traže sigurne prostore gdje se osjećaju zaštićeno, s kontroliranom zajednicom.
Tamo gdje je nekad samoća, anonimnost i intimnost bila prisutna u fizičkom svijetu, za Generaciju Z, to je sada traženo online.
Sve ove prakse privatnosti imaju raznolike ‘funkcije’ koje su važne za mentalno zdravlje i doprinos zajednici i društvu.
No, postavlja se pitanje – postoji li uopće siguran online prostor koji nije kompromitovan od strane korporacija, marketinških agencija ili države? To je tematika koju vrijedi dublje istražiti.
