Odavno se, dragi moji, nisam tako gorko nasmijala kao prije neki dan čitajući saopćenje sa sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koje je otprilike glasilo da brzo treba provesti aktivnosti na pripremi zakona za provedbu 14 prioriteta (a ovi prioriteti su uvjeti za otvaranje pregovora po 35 poglavlja, nakon što je BiH dobila kandidatski status sredinom decembra prošle godine). Vijeće ministara BiH izabrano je nekih mjesec dana kasnije i za proteklih šest mjeseci mandata, umjesto promptno usvojenih 14 prioriteta, imamo zaključak o ubrzanju aktivnosti na njihovom usvajanju?!?
Šta je u proteklih šest mjeseci konkretno urađeno? Pa, evo, nakon šest mjeseci je Vijeće ministara BiH zadužilo Ministarstvo pravde BiH da hirno formira radnu grupu “za izradu i usaglašavanje nacrta zakona iz oblasti vladavine prava i pravosuđa koji su nužni za provedbu 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja o zahtjevu za članstvo iz 2019. godine i 8+1 preporuka Evropske komisije iz 2022. godine“. Treba li podsjetiti na onu staru, političarsku „kada želiš da neki posao ne bude urađen…“.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u novom mandatu će početkom augusta obilježiti 100 dana (ne)rada. U proteklom periodu Vlada FBiH može se pohvaliti donošenjem Zakona o civilnim žrtvama rata u FBiH i… niti jednim predloženim sistemskim zakonom, naprimjer, u oblasti poboljšanja poslovnog ambijenta, obnovljivih izvora energije i sl. Dostavljanje pa povlačenje sa dnevnog reda Parlamenta FBiH zakona (Zakon o izvršenju Budžeta FBiH, naprimjer), blago rečeno, je nedopustivo.
Vlada FBiH ne želi čak ni razmatrati prijedloge Zakona kojima bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u realnom sektoru do 400 KM, iako su kao čelnici i visoki funkcioneri političkih staranaka čiji predstavnici su članovi Vlade FBiH – obećali hitno donošenje.
Od dostignuća Vlade FBiH u proteklih tri mjeseca mandata možemo navesti imenovanje novih članova upravnih i nadzornih odbora (istina, vršilaca dužnosti), direktora javnih preduzeća (također, kao v.d.) – što se inače na narodu razumljivom jeziku zove uhljebljavanje. Prepucavanja sa neistomišljenicima putem društvenih mreža, udovoljavanje (svim) željama političkim partnerima, ćutanje na najgrublje provokacije političkih partnera, neposjedovanje kičme, hrabrosti, vizije, ma šta mislili, nije smisao obavljanja političkih funkcija.
Bolje bi bilo da su vrijeme iskorišteno za ovu vrstu „aktivnosti“ potrošili i, naprimjer, sazvali sjednicu Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH, razmatrali sistemske zakone (i usvojili ih), pripremili konkretne projekte za najnoviji paket pomoći EU gdje upravo FBiH (bosanskohercegovački enetitet RS nema pristupa ovim sredstvima) može aplicirati sa projektima za sredstva u vrijednosti oko milijardu KM.
Novi mandat (manje-više) stare Vlade bosanskohercegovačkog entiteta RS, osim donošenja zakona po želji i volji jednog čovjeka, obilježila su zaduženja po nevjerovatno visokim kamatnim stopama i konstantno igranje na ivici oštrice (čitaj bankrota).
I za (izabrane) vlade kantona bi se imalo mnogo toga reći, no o njima drugi put.
Naše vlade su uspjele do besmisla dovesti sve, pa i latinsku poslovicu Festina lente (požuri polako).
