Prerađivači mlijeka i mesa smatraju da je potrebno izmijeniti član 17 Zakona o veterinarstvu BiH i to u smislu ukidanja obrazaca 2A i 2B koji prate pošiljke životinjskog porijekla
Maloprodajne cijene mlijeka su pale za 60 do 70 posto i litar mlijeka, koji je nedavno koštao od 2,60 do 2,80 KM, sada se može naći po cijeni od 1,50 do 1,80 KM, tvrde iz VTK
Za smrznuto goveđe meso odobrena je kvota od 4. 000 tona, za svinjsko meso 2. 000 tona, a potrebe prerađivača su barem četiri puta veće
Sredinom juna u organizaciji Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH održana je konferencija Olakšavanje poslovanja industrije prerade mlijeka i mesa u BiH te unapređenje vanjskotrgovinskog poslovanja, na kojoj je razgovarano o situaciji u kojoj se nalaze izvozno orijentisane kompanije iz tih sektora te instrumentima podrške koji doprinose unapređenju njihovog poslovanja.
Zakonske izmjene
Između ostalog, na sastanku je zaključeno da je potrebno izmijeniti član 17 Zakona o veterinarstvu BiH koji propisuje da “proizvodi životinjskog porijekla u trgovini moraju biti na propisan način označeni i praćeni propisanim veterinarskim certifikatom ili potvrdom kojim se potvrđuje zdravstveno stanje proizvoda, odnosno da na mjestu porijekla nije bila ustanovljena određena zarazna bolest koja se njima može prenijeti…“, i to u smislu ukidanja obrazaca 2A i 2B koji prate pošiljke životinjskog porijekla. Na pitanje zbog čega se insistira na takvoj zakonskoj izmjeni, koja na prvi pogled otvara mogućnost da se na tržištu pojave zaraženi i kontaminirani proizvodi životinjskog porijekla, iz Vanjskotrgovinske komore BiH odgovaraju potencirajući da “postoje drugi vidovi nadzora koji svjedoče o zdravstvenoj ispravnosti životinja i proizvoda, koji se praktikuju i kod nas i u Evropskoj uniji“, pritom pojašnjavajući na šta konkretno se odnose spomenuti obrasci i kakva proceduru oni podrazumijevaju.
“Svaka mljekara i svaki farmer na teritoriji Federacije BiH i Republike Srpske dužni su posjedovati obrasce 2A i 2B za sve pošiljke proizvoda životinjskog porijekla namijenjenih ishrani ljudi ili industrijskoj upotrebi te otpadnih animalnih tvari u unutrašnjem prometu. Osim mljekara i mesoprerađivači su dužni posjedovati spomenuti obrazac.
Nakon obavljenog veterinarsko-zdravstvenog pregleda prilikom utovara pošiljki, ovlašteni veterinar izdaje veterinarsko-zdravstvenu potvrdu o zdravstvenom stanju pošiljke, koja prati pošiljku do krajnjeg odredišta. Veterinarske stanice naplaćuju po propisanom cjenovniku potvrdu i farmerima, a zatim drugi put istu potvrdu veterinar naplaćuje i mljekari po utovaru mlijeka. Odnedavno se ova potvrda zahtijeva i naplaćuje još dva puta, i to u skladištu mljekare i pri povratu robe iz marketa.
Dakle, obrazac proizilazi iz odluka propisanih iz entitetskih zakona o veterinarstvu, a zatim i iz Zakona o veterinarstvu BiH, konkretno člana 17, koji su već odavno trebali doživjeti promjene u smislu usklađivanja sa EU propisom. U Zakonu o veterinarstvu EU propisano je da ovakve pošiljke u unutarnjem prometu prati samo komercijalna faktura. Gore navedeno specifično je za proizvođače na teritoriji Federacije BiH, dok je u Republici Srpskoj situacija malo drugačija. Dakle, u Republici Srpskoj obrazac je neophodan za mljekare, ali ne i za farmere.
Propisani obrasci (2A i 2B) značajno finansijski, a i operativno opterećuju mljekare, te prerađivači mlijeka i mesa duži niz godina ukazuju na potrebu izmjena člana 17. Zakona o veterinarstvu BiH. Dakle, obrasci predstavljaju samo značajno finansijsko opterećenje proizvođačima, i prerađivačima, a njihovim ukidanjem ni u kom slučaju ne bi došlo do pojave određenih bolesti životinja ili zdravstveno neispravnih proizvoda.
Incijativa Grupacije prerađivača mlijeka VTK za ukidanje obrazaca upućena je nadležnim institucijama i prije održavanja spomenutog sastanka. S obzirom da je inicijativa od velikog značaja za domaće privrednike, bit će ponovljena u skorijem periodu“, napominju iz VTK u izjavi za Business Magazine.
U jednom od zaključaka Konferencije ukazuje se da su na domaćem tržištu prisutni viškovi sirovog mlijeka i s tim u vezi podsjeća da “prerađivači godinama predlažu da se osiguraju sušare za zbrinjavanje viškova u mlijeko u prahu“. Na molbu za pojašnjenje opisanog tržišnog stanja u kontekstu činjenice da bi, prema zakonima ponude i potražnje, to trebalo rezultirati smanjenjem maloprodajnih cijena mliječnih proizvoda, a ne njihovim galopirajućim poskupljenjima koja u BiH traju već mjesecima, iz VTK nude obrazloženje koje je u popriličnoj koliziji s realnošću.
“Tačno je da su se na domaćem tržištu pojavili viškovi sirovog mlijeka. Razlog trenutnih viškova mlijeka na tržištu, prerađivači povezuju sa smanjenom potražnjom od strane kupaca.
Međutim, prema našim saznanjima, maloprodajne cijene nisu više u porastu. Zapravo je suprotno – maloprodajne cijene mlijeka su pale za 60 do 70 posto posljednjih mjeseci. Litar mlijeka koji je nedavno koštao od 2,60 do 2,80 KM, sada se može naći u rasponu od 1,50 do 1,80 KM“, tvrde iz VTK.
Otkupne cijene
S obzirom da su primarni proizvođači ključna karika u svakom proizvodnom lancu, pa tako i u mliječnoj i mesnoj industriji, oni nisu bili na dnevnom redu Konferencije, na kojoj, u skladu s tom činjenicom, nisu spominjane ni niske otkupne cijene sirovog mlijeka, koje su još uvijek ispod jedne marke po litru i kao takve u potpunom neskladu sa visokim maloprodajnim cijenama mliječnih poizvoda.
Na Konferenciji nije diskutovano o cijenama mliječnih proizvoda, jer je fokus bio na prerađivačima mlijeka i mesa, te na problematici i iznalaženju načina kako bi se unaprijedilo poslovanje na domaćem i ino tržištu.
Otkupna cijena sirovog mlijeka, kao ni sama primarna proizvodnja, ovoga puta nisu bili u fokusu diskusije“, objašnjavaju iz VTK BiH.
Za razliku od mljekara, mesoprerađivači se suočavaju s manjkom sirovina, zbog čega je s Konferencije poručeno da je “potrebno povećati sirovinsku bazu za meso i određene bescarinske kvote za uvoz“. Na koje konkretne kvote se misli i u kojem obimu bi one trebale biti povećane te, s druge strane, koliko bi to ugrozilo domaće primarne proizvođače na način da bi prerađivači radije uvozili jeftinije strano meso nego ga nabavljali od bh. farmera, dileme su koje iz VTK otklanjaju u prvom redu precizirajući da “prerađivači apeluju na povećanje uvoznih bescarinskih kvota jer domaća proizvodnja sirovina nije dovoljna, a ukoliko bi se domaća proizvodnja kroz godine razvijala i povećava, zasigurno ne bi bilo potrebe za uvozom velikih količina za preradu“.
“Kada se govori o nedostatku sirovine, onda se misli na meso namijenjeno isključivo za preradu ili takozvano mašinski otkošteno meso (goveđe, svinjsko te u manjoj mjeri pileće).
Potrebe prerađivačke industrije su mnogo veće od količine sirovine koju domaći proizvođači trenutno mogu proizvesti, tako da se ne može govoriti o ugrožavanju domaće proizvodnje.
Kada je riječ o bescarinskim uvoznim kvotama, Ministarstvo spoljne trgovine BiH, raspisuje javne pozive i odobrava kvote. Za smrznuto goveđe meso odobrena je kvota od 4. 000 tona, za svinjsko meso 2. 000 tona, a potrebe prerađivača su barem četiri puta veće. Domaća proizvodnja pilećeg mašinskog otkoštenog mesa je dosta veća te je često dovoljna da pokrije potrebe prerađivača“, konstatiraju iz VTK, pritom potcrtavajući i najprioritenije mjere koje je potrebno provesti s ciljem strateškog razvijanja stočnog fonda.
“Prije svega, neophodno je urediti zakonodavni okvir prema potrebama proizvođača te odrediti harmonizovane prioritete djelovanja u ovom sektoru, kako bi se pristupilo organizaciji planske proizvodnje i ojačala primarna proizvodnja koja će moći pratiti već razvijenu prerađivačku industriju.
Naravno, ne smijemo izostaviti ni domaće i strane investicije, a u tom kontekstu potrebno je povećati broj farmi i postojeće modernizirati u skladu s trendovima razvijenih zemalja. Ova tema nije bila fokus Konferencije, međutim, ostaje činjenica da je razvoj primarne proizvodnje mesa i mlijeka neophodan iz mnogo razloga, a na prvom mjestu zbog obezbjeđenja sirovine namijenjene prerađivačkom sektoru“, naglašavaju iz VTK.
Izvozne barijere
Učesnici Konferencije zaključili su i da je “potrebno ubrzano raditi na koracima izvoza crvenog mesa i konzumnih jaja u EU prema zahtjevima privrednika, dok prerađivači istovremeno trebaju razvijati i proširivati paletu proizvoda s fokusom na proizvode s dodanom vrijednosti“. Pojašnjavajući zbog čega prerađivači nemaju širi proizvodni asortiman i nedostatak kojih proizvoda više dodane vrijednosti je najizraženiji, iz VTK upozoravaju da se “stvara potreba za ubrzavanjem institucionalnih procedura, jer privredni subjekti sa svojim razvojem idu puno brže“.
“Ako analiziramo strukturu spoljnotrgovinske razmjene mlijeka i mliječnih prerađevina, jasno se vidi da se godinama unazad naviše izvoze UHT mlijeko i pavlaka, a uvozi sir. Tako je i na domaćem tržištu. To su proizvodi koji su najjeftiniji, a proizvođači nastoje proširiti paletu svojih proizvoda.
Proizvodnja proizvoda sa višom dodanom vrijednosti, poput sireva, voćnih jogurta i namaza, sa sobom nosi investiciju i finansijske izdatke, koje mnogo domaćih mljekara ne pokreće iz opravdanih razloga. Međutim, posljednjih godina svjedoci smo da mljekare polako pune police trgovačkih lanaca novim proizvodima te malim koracima investiraju u proizvodnju“, rezimiraju iz VTK, prešućujući odgovor na pitanje o fazi u kojoj su pregovoru o izvozu crvenog mesa i konzumnih jaja na evropsko tržište, odnosno osnovnim nedostacima zbog kojih još nema briselskog “zelenog svjetla“.
Kada je, pak, riječ o izvoznim barijerama u vidu manjka BIP graničnih prijelaza (prijelazi sa potpunom inspekcijskom kontrolom), o čijem povećanju broja se kontinuirano govori, ali bez konkretnih pomaka, bh. prerađivači mesa i mlijeka smatraju da je na granici sa hvatskom neophodno osposobiti još barem jedan objekat te vrste.
“Više od godinu dana Komora aktivno zagovara prioritetno rješavanje statusa graničnih prijelaza za prijevoz roba s Hrvatskom, obzirom na podatke o robnoj razmjeni sa državama članicama Evropske unije, kao i službene podatke o broju prolaza teretnih vozila preko postojećih graničnih prijelaza sa Hrvatskom u posljednjih osam godina.
Zastoji na graničnim prijelazima s Hrvatskom sve su prisutniji, a ovo pitanje se dodatno usložnjava, svake godine u razdoblju od juna do oktobra, kada se povećava spoljnotrgovinski protok lakokvarljivih roba te sezonskog voća i povrća. S tim u vezi, vjerujemo da će upućene inicijative za izmjene i dopune postojećeg ili potpisivanje novog Sporazuma o graničnim prijelazima s Republikom Hrvatskom, kojim bi se uvažile argumentirane potrebe za dodatna dva granična prijelaza sa svim inspekcijskim kontrolama (Svilaj i Izačić), uz postojeća dva (Gradiška i Bijača), kao i dodatna četiri granična prijelaza sa fitosanitarnom kontrolom, naići na razumijevanje i podršku nadležnih organa Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Uz sve to, upućene inicijative sadrže i prijedlog za rješavanje pitanja iz nadležnosti Mješovite komisije za praćenje Sporazuma o graničnim prijelazima, a odnose se na potrebu redefiniranja, odnosno prilagođavanja radnog vremena svih službi na graničnim prijelazima, kako bi se ubrzao protok na graničnim prijelazima“, ističu iz Vanjskotrgovinske komore BiH, uz napomenu da je navedene inicijative podržala i Hrvatska gospodarska komora.
