Takođe napominje da je početkom 1990-ih postojao strah da bi srpska strana mogla da raketira nuklearnu elektranu, ali „do toga, srećom, nikada nije došlo“.
“Ne ovdje!”
S obzirom da ističe prelazna uredba, po kojoj se udio hrvatskog otpada privremeno čuva u Sloveniji, tražilo se mjesto u Hrvatskoj za odlaganje nukelarnog otpada iz Krškog. Izabrane su četiri lokacije, ali je svuda došlo do očekivanog protesta: „Ne ovdje!“ „Na kraju izbor pao na skladište bivše jugoslovenske vojske u planinskom vijencu Trgovska gora, nedaleko od Dvora“, podsjeća FAZ.
U tekstu se ističe da je u prije Drugog svjetskog rata u Dvoru živjelo oko 27.000, a danas jedva 6.500 stanovnika; te da „ogromna većina stanovništva pripada srpskoj manjini“. Autor ukazuje kako je „mjesto ekonomski beznačajno i u Zagrebu nema lobi“. „Tako da ne čudi što upravo tamo treba da se odlaže nuklearni otpad. (…) A ljudi u Dvoru su se taman ponadali da bi se zapušteni kraj mogli oživjeti ekoturizmom.“
Ogorčenje i na drugoj obali
FAZ piše da ogorčenja ima i na drugoj obali, u BiH, u Novom Gradu koji pripada Republici Srpskoj. Dodaje se kako je hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno na zajedničkoj sjednici dviju vlada (BiH i Hrvatske) u Zagrebu uvjeravao ljude da „ne postoji nikakav rizik“. „Jer tu se neće skladištiti visoko radioaktivni otpad, kao što su ostaci nukelarnog goriva, već korišćena zaštitna odjeća, oprema i sličan materijal“.
Na pitanje jednog novinara „zašto odlagalište nuklearnog otpada treba graditi na samom rubu Hrvatske, na granici sa Bosnom i Hercegovinom, ako je već tako bezbjedno“, Plenković je odgovorio da je to „suverena odluka hrvatske vlade“ i dodao kako Hrvatska ne želi da ugrozi ni sebe ni „prijateljsku Bosnu i Hercegovinu“ – stoji dalje u tekstu.
Skepsa u BiH
„No, u prijateljskoj BiH se to sve čulo, ali skepsa ostaje“, smatra Martens. Ističe kako je premijerka BiH Bojana Krišto najpomirljivija, (…) a činjenica da je Krišto bosanska Hrvatica i da pripada HDZ-u Bosne i Hercegovine, sestrinskoj stranci Plenkovićevog hrvatskog HDZ-a, možda je doprinijela ovoj popustljivosti.“
„U svakom slučaju, većina drugih bh političara ima manje razumijevanja“, primjećuje FAZ. „Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Staša Košarac, Srbin iz stranke Milorada Dodika, želi da uključi EU i njenog visokog predstavnika za spoljnu politiku i bezbjednost Žozepa Borelja kao posrednike kako bi spriječili izgradnju. (…) Čak i Dodik, u ovom slučaju ima isti stav kao i većina u Sarajevu.“
Projekat želi da spriječi i bosanskohercegovački parlamentarac Jasmin Emrić, piše FAZ: “Probudimo se, jer još nije kasno. Dugujemo to budućim generacijama.”
Autor zaključuje da „barem otpor hrvatskoj deponiji nuklearnog otpada ujedinio (skoro) sve političke snage u Bosni – što je prava rijetkost“.
