Metalski i elektrosektor bosanskohercegovačke industrije lani je ostvario izvoz u rekordnoj vrijednosti od 7,5 milijardi KM, za 1,5 milijardi KM ili 25 posto većoj u odnosu onu iz 2021. godine. Glavni izvozni partneri Bosne i Hercegovine u tom sektoru bili su Njemačka (16,3 posto ukupnog izvoza), Austrija (15,5 posto), Italija (12,3 posto), Slovenija i Hrvatska (po 11 posto), a rast izvoza zabilježen je na svim vodećim tržištima, osim turskog. U konačnici, sektorski udio u ukupnom izvozu naše zemlje premašio je 40 posto.
Dominacija aluminija
“Analiza izvoznih rezultata u periodu 2014. – 2022. daje jasnu sliku o kretanju i trendovima u proteklom periodu, a pažnju treba posvetiti činjenici da je u posljednje dvije godine izvoz ovog sektora privrede skoro udvostručen, sa četiri milijarde KM u 2020. na 7,5 milijardi u 2022. godini.
Povećanje izvoza u jednoj mjeri jeste uzrokovano inflacijom, za koju se procjenjuje da je u 2022. iznosila 14 posto. Međutim, kvantitativno povećanje izvoza je također registrovano, tako da se djelimično radi i o realnom rastu izvoza“, ističe u izjavi za Business Magazine Adela Vukotić-Terek, sekretar Asocijacije metalske i elektroindustrije pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH, pojašnjavajući u kojoj mjeri se radi o stvarnom povećanju izvoza, a koliko o prividnom, koji je samo logičan slijed galopirajućeg rasta cijena.
Vrijednosno najveće povećanje izvoza – za 638 miliona KM (67,8 posto), na također rekordnih 1,6 milijardi KM, zabilježeno je kod proizvoda od aluminija.
Da li je to isključivo rezultat obnove proizvodnje u mostarskom Aluminiju ili još nekih faktora, pitanje je na koje Vukotić-Terek odgovara istovremeno ukazujući na veliki potencijal te proizvodne grane i upozoravajući na pogrešan strateški koncept kojim se umanjuje njegova iskorištenost u smislu finansijskih efekata.
“Uzimajući u obzir takozvanu Dolinu aluminija, koncentrisanu oko aluminijskog kombinata u Mostaru – sada kompanije Aluminij Industries, te drugih brojnih prerađivača poput Feala, Emerusa i TT kabela, možemo prepoznati potencijal ovog lanca vrijednosti i istaknuti ga kao jednu od najvažnijih prerađivačkih industrija u BiH.
Međutim, iako je izvoz dosegao vrlo impresivne rezultate, ipak se uglavnom radi o sirovinama izrazito niske dodane vrijednosti, jer aluminij u sirovim oblicima učestvuje sa 55 posto u izvozu. Dalje izvozne potkategorije su šipke i profili od aluminija (18 posto), konstrukcije od aluminija (16 posto), otpadni aluminij (5,5 posto) i ostali proizvodi od aluminija (4,5 posto)“, detektira problem Vukotić-Terek.
Kada je, pak, riječ o padu vrijednosti izvoza, on je najizraženiji kod željeza i čelika (za 5,7 posto, na 800,8 miliona KM), te naoružanja i vojne opreme (za 9,6 posto, na 253,9 miliona KM).
Prema riječima Vukotić-Terek, vrijednosni pad izvoza željeza i čelika direktna je posljedica berzanskih turbulencija, dok je u namjenskoj industriji ključni hendikep ograničenost proizvodnih kapaciteta.
“Pad izvoza željeza i čelika vezana je isključivo za cijene na berzi, koje su u 2020. i 2021. dramatično rasle, te je u slučaju upoređivanja izvoznih rezultata tih kategorija dobro i uzeti u obzir predpandemijske podatke. U tom slučaju, situacija trenda se znatno mijenja i onda možemo vidjeti da je realni rast izvoza konstantno pozitivan.
Sve bolje poslovne uspjehe industrije namjenske proizvodnje BiH zasigurno je omogućila povećana potražnja na svjetskom tržištu te, ako izuzmemo 2020. i 2022. godinu, ta grana bilježi konstantan rast. Međutim, kapaciteti postojećih kompanija su puni, prema riječima nekih direktora, čak i za naredne dvije godine, tako da su neophodna dalja ulaganja i investiranje u širenje kapaciteta i nove proizvodne programe kako bi i izvozni rezultati bili bolji.
Upravo u tome nalazimo jedini razlog stagnacije izvoza te industrijske grane“, potcrtava Vukotić-Terek.
S druge strane vanjskotrgovinske medalje metalskog i elektrosektora stoji činjenica da je u 2022. još intenzivnije od uvozne rasla vrijednost uvoza, koja je na godišnjem nivou povećana za 2,2 milijarde KM (28,2 posto), premašivši 10 milijardi KM. Udio sektora u ukupnom bh. uvozu iznosio je 34 posto, a najviše smo uvozili iz Srbije (10 posto ukupnog uvoza) te Slovenije, Njemačke i Švicarske (po devet posto), dok je Nizozemska bila jedino uvozno tržište koje nije povećalo vrijednost plasmana svojih proizvoda u BiH.
Kao i u izvozu, kojim je vrijednosno pokriveno tek 73,7 posto uvoza, među uvoznim proizvodima dominirao je aluminij, na čiju kupovinu iz inozemstva je potrošeno 1,6 milijardi KM, za 703,2 miliona KM ili čak 82,6 posto više nego godinu ranije.
Tako drastičan uvozni skok tumači se povećanim potrebama domaćih prerađivača, koji su u posljenje tri godine, nakon gašenja pogona elektrolize u jedinoj bh. fabrici aluminija – onoj u Mostaru, primorani uvoziti sirovinu.
Nedostatak sirovina
“Ukoliko se ponovo pokrene pogon elektrolize i proizvodnje aluminija u BiH, ova stavka bi sigurno bila značajno umanjena.
Dodatno, ako bi se pronašla rješenja za opskrbu električne energije po povoljnim cijenama za pokretanje pogona elektrolize u mostarskom Aluminiju, statistika razmjene ove kategorije, sektora, pa i cijele bh. privrede, bila bi rekordno uspješna.
Važno je spomenuti i suspendovanu carinsku stopu na uvoz nelegiranog aluminija, kao vid podrške prerađivačima i njeno kontinuirano produžavanje sve dok u BiH ne bude osigurana domaća ponuda sirovine“, napominje Vukotić-Terek.
Na uvoznoj strani uočljivo je i značajno povećanje vrijednosti u inozemstvu kupljenog željeza i čelika, kotlova i mašina, električnih mašina te vozila i njihovih dijelova, što se, iz optimističkog ugla, možda može posmatrati i u pozitivnom svjetlu, kao signal oporavka domaće finalne proizvodnje i poboljšanja životnog standarda u BiH.
“Navedene kategorije, kao i u prethodnim godinama, učestvuju s velikim uvoznim vrijednostima, što je karakteristično za sve manje zemlje bez vlastite proizvodnje visoke tehnologije, poput automobila, računara, pametnih telefona…
Dodatno, veliki broj raznih repromaterijala se uvozi za potrebe domaće industrije jer je nemoguće diverzificirati proizvodnju svih potrebnih sirovina u zemlji od 3,5 miliona stanovnika. Te uvozne stavke uvijek će bilježiti visoke vrijednosti.
Ipak, uprkos navedenom, naše kompanije iz godine u godinu povećavaju procenat pokrivenosti uvoza izvozom“, opaža Vukotić-Terek, koja, govoreći o ovogodišnjim uvozno-izvoznim trendovima u metalskom i elektrosektoru te vanjskotrgovinskom epilogu 2023. koji se na osnovu njih mogu očekivati, podsjeća da su u posljednjem lanjskom kvartalu usporene narudžbe iz inozemstva.
“Razlog je ulazak globalnih trgovinskih tokova u silaznu putanju, nakon snažne ekonomske aktivnosti i usljed izlaska iz pandemijske krize.
Ukoliko ne bude poremećaja na tržištu, možemo očekivat rast izvoza, ali vjerovatno ne toliki skok kao što je bio prošlogodišnji“, procjenjuje ona.
Izvozni rast elektrosektora
“Važna kategorija, prvenstveno zbog proizvoda koje obuhvata, a kojima je uglavnom znatno viša dodana vrijednost u odnosu na druge kategorije, jeste elektroindustrija koja kontinuirano bilježi značajan trend rasta pa je izvoz ovog podsektora u 2022. godini sam premašio 1,3 milijarde KM (rast od 20 posto).
Pozitivne trendove rasta bilježi i autoindustrija, sektor koji je prije tri godine bio izuzetno ranjiv uslijed promjena tržišta. Automobilska industrija BiH strateški je opredijeljena za izvoz, pa je samim tim pad potražnje na svjetskom tržištu zabilježen u periodu prije pandemije u velikoj mjeri uticao na domaću proizvodnju“, konstatira Vukotić-Terek u svojoj analizi vanjskotrovinske razmjene BiH u metalskom i elektrosektoru.
