Prof. dr. sc. Sanja Bijakšić je redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru gdje predaje marketinšku skupinu predmeta i prorektorica je za međunarodnu saradnju ove visokoškolske ustanove. Autor je/koautor četiri fakultetska udžbenika, a do sada je objavila preko 55 znanstvenih stručnih radova. Za Business magazine pofesorica Bijakšić govori o današnjem visokom obrazovanju, ženskim i muškim načinima rada, te zašto bi žene trebale iskoračiti iz vlastite zone komfora.
BM: Zašto ste baš izabrali marketing kao oblast kojom ćete se baviti?
BIJAKŠIĆ: Kao i većina mladih ljudi dvoumila sam se oko odabira budućeg zanimanja i upisa željenog fakulteta. Pred sam upis odlučila sam studirati ekonomiju i moram priznati da nikada nisam požalila. Na prve dvije godine izučavali smo opće ekonomske predmete koji su podloga za razumijevanje ekonomije i ekonomskih kretanja. Na trećoj godini bili su predmeti iz marketinške grupe predmeta koji su me zainteresirali i taj smjer me odmah privukao. Po završetku studija upisala sam poslijediplomski magistarski studij, smjer Vanjska trgovina, a kasnije doktorirala na polju ekonomije, grana marketing. Baviti se marketingom, u teoriji ili praksi, donosi kreativnost, određenu dozu inovativnosti, kontinuiranog učenja i praćenja svjetskih trendova, a “kažnjava” statičnost.
BM: Sa kojim izazovima ste se susretali u radu? Kako i na koji način ste se nosili sa izazovima?
BIJAKŠIĆ: Izazovi su sastavni dio svakog posla kojim se bavite. Konkretno, biti nastavnikom na visokoobrazovnoj instituciji znači da morate stalno pratiti svjetsku literaturu i trendove. Da prenesete studentima znanja o najnovijim dostignućama prije svega, morate biti upoznati s njima. Često naši nastavnici imaju ograničen pristup bazama, kao i najnovijoj literaturi, što svakako predstavlja problem. Također, obveza nastavnika je objavljivati radove i baviti se znanstveno-istraživačkim radom što je bez kontinuiranog usavršavanja nemoguće. Istovremeno, potrebno je pratiti potrebe tržišta rada, znanja i kompetencije koja poslodavci traže od budućih uposlenika. Mislim da je ovo svakako izazov za svakog od nas.
BM: Koliko je zahtjevno u BiH baviti se marketingom sa pozicije struke i nauke, ako znamo koliko je (ne)razvijeno marketinško tržište BiH?
BIJAKŠIĆ: Otac suvremenog marketinga Philip Kotler rekao je “Dobra vijest je da će marketing postojati zauvijek. Loša vijest je da on neće biti onakav kakav ste učili”. I uistinu je tako. Svjedoci smo brojnih promjena u svim segmentima gospodarstva koje se dešavaju kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu. Upravo brzina sposobnosti prilagođavanja promjenama osigurava konkurentsku prednost poslovnim subjektima. Razvoj ITK inicirao je brojne promjene i u primjeni marketinga. Umjesto tradicionalnog marketinga, sve više se potiče razvoj digitalnog marketinga te se govori o mogućnostima koje nude digitalni mediji I društvene mreže. Usvajaju se pravila koje nameću oglašivačke platforme i korisnici. Naše tržište prati sve ove trendove i sigurno imamo izuzetno kvalitetnih stručnjaka iz oblasti marketinga, PR-a i korporativnih komunikacija.
BM: Turizam je Vaša posebna zona interesovanja i izučavanja. Šta je u BiH potrebno, prema Vašem mišljenju, kako bismo u većoj mjeri iskoristili turističke potencijale koje imamo?
BIJAKŠIĆ: Bosna i Hercegovina je zemlja s bogatim kulturnim i povijesnim nasljeđem, kao i prirodnim ljepotama. Naša prednost je što uslijed različite klime i konfiguracije tla možemo razvijati selektivne oblike turizma. Međutim, pitanje je koliko sve ove resurse uistinu koristimo i jesu li dovoljno valorizirani. Mišljenja sam da moramo raditi na tome da smanjimo dolazak jednodnevnih turista, posebno na području Hercegovine, te osiguramo atraktivne višednevne aranžmane koji će im omogućiti ugodan i zabavan boravak. Malo je zemalja koje su veličinom površine slične našoj, a da mogu ponuditi toliko različitih sadržaja. Vinske ture, eko turizam, avanturistički turizam, rafting, zimski turizam, kulturni i povijesni sadržaji te brojne druge aktivnosti su svakako nešto što možemo ponuditi. Zasigurno razvijenija cestovna, željeznička i zračna povezanost bi doprinijele razvitku turizma.
Odrasla sam u obitelji gdje nije bilo podjela na muške i ženske poslove i gdje uspjeh nije bio rezerviran samo za muškarce, a danas imam, neizmjernu podršku supruga Davora Martinovića koji je uvijek bio tu da me potakne da “idem dalje”.
BM: Kako se nositi sa izazovom koji se danas često nameće ženama, a to je da trebaju biti uspješne u poslu kojim se bave, supruge, majke, kćerke itd. Čini se da takvu vrstu izazova muškarci nemaju…
BIJAKŠIĆ: Tijekom odrastanja imala sam veliku podršku roditelja i odrasla sam u obitelji gdje nije bilo podjela na muške i ženske poslove i gdje uspjeh nije bio rezerviran samo za muškarce. Stoga roditeljima mogu zahvaliti što su mi uvijek bili velika potpora i vjetar u leđa. Udajom i rođenjem sinova, naravno, došle su druge obveze i prioriteti. Zbog ubrzanog tempa života danas je teško balansirati između obitelji, posla, prijatelja…. Međutim, uvijek sam imala i danas imam, neizmjernu podršku supruga Davora Martinovića koji je uvijek bio tu da me potakne da “idem dalje”. U našoj obitelji cijene se trud i rad, stalno ulaganje u znanje i napredovanje, bez obzira na spol. Mislim da smo uspjeli da i naši sinovi ovakav stav prihvate. “Zašto nam dobrota ne pomaže da napredujemo?! Ne znam siguran put do uspjeha, ali znam siguran put do neuspjeha – htjeti ugoditi svima” ovo je izreka koju pokušavam u osobnom i poslovnom životu sve više primjenjivati. Fokusirati se na, za mene najvažnije prioritete, okružiti se obitelji i dragim prijateljima danas mi je postao izazov. A, mislim da ćete se složiti da je to izazov svima nama bez obzira na spol.
Razlike između muškaraca i žena postoje “u nama”, našem karakteru, načinu razmišljanja, odgoju…
BM: Prema Vašem mišljenju, postoji li zaista razlika na putu ka uspjehu u biznisu, finansijama, obrazovanju, nauci… između muškaraca i žena?
BIJAKŠIĆ: U našem društvu žene i muškarci imaju podjednake mogućnosti obrazovanja i usavršavanja. Razlike postoje “u nama”, našem karakteru, načinu razmišljanja, odgoju… Danas imamo sve više primjera gdje žene postižu izvrsne rezultate u tzv. muškim zanimanjima i bave se karijerom koja je nekada bila rezervirana za muškarce. Mislim da su najveći problem često prisutne predrasude. Također, žene često nemaju dovoljno samopouzdanja, ne cijene se dovoljno i ustručavaju se izboriti za svoju poziciju. A, da li će netko uspjeti i biti zadovoljan sobom, po meni je više pitanje osobnog izbora i snage nečijeg karaktera, a ne spola.
BM: Koliko ima istine u tvrdnjama da je muškarcima lakše ostvariti značajne rezultate u različitim oblastima?
BIJAKŠIĆ: Da napravite anketu sa ovim pitanjem, mislim da bi većina odgovorila da je ženama teže ostvariti uspjeh. Međutim, osobno ne mogu se složiti s tom tvrdnjom. Činjenica je da je razmjerno mali broj žena na menadžerskim pozicijima, da se u politici njihov broj navodi u kvotama…. Međutim, možda smo i mi žene doprinijele ovakvoj situaciji. Možda se zadovoljavamo “malim” snovima. Shimon Peres je rekao “ Ni zbog jednoga od svojih snova ne žalim. Jedino žalim što nisam više sanjao”. Zato trebamo sanjati, željeti, naporno raditi i snovi će se ostvariti.
BM: U čemu Vi vidite značaj liderske uloge žena u različitim oblastima (nauka, biznis, kultura, sport…) i koje su, prema Vašem mišljenju, prednosti koje žene imaju i kako ih najbolje iskoristiti?
Šala – “kada bi žene vladale svijetom, ratova ne bi bilo. Samo gomila ljubomornih zemalja koje među sobom ne razgovaraju”, možda najbolje odražava naše uvriježene stereotipe o ženama.
BIJAKŠIĆ: Pročitala sam jednu šalu “kada bi žene vladale svijetom, ratova ne bi bilo. Samo gomila ljubomornih zemalja koje među sobom ne razgovaraju”. Ovo možda najbolje odražava naše uvriježene stereotipe o ženama. Svaki lider osim specifičnih znanja i kompetencija, mora posjedovati emocionalnu inteligenciju, znati komunicirati i vlastitim primjerom poticati na ostvarenje strateških ciljeva. Bez obzira na spol, svi smo mi različiti, različito reagiramo, ali važno je da potičemo dijalog. Brojna istraživanja su pokazala da su žene spremnije za suradnju, bolje komuniciraju, dobre su u multitasking-u, više su timski orijentirane što se svakako smatra poželjnim. Žena na liderskoj poziciji ne smije oponašati ponašanje muškarca niti se truditi da razmišlja kao muškarac. Žene trebaju iskoračiti iz vlastite zone komfora i boriti se za svoje snove.
Važno je ići naprijed
BM: Prorektorica ste za međunarodnu saradnju na Sveučilištu u Mostaru. Gdje je BiH kada je u pitanju obrazovanje u odnosu na region, Evropu, svijet?
BIJAKŠIĆ: Kao roditelj mislim da naša djeca tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja uče više od vršnjaka iz europskih zemalja. Problem je što oni najčešće reproduciraju naučeno, a često izostaje praktična primjena i povezivanje tih znanja. Međutim, ne smijemo zaboraviti niti mlade koje na svjetskim takmičenjima postižu izvrsne rezultate. Primjer je tim mladih koji je osvojio prvo mjesto na svjetskom takmičenju iz robotike.
Kada je visoko obrazovanje u pitanju, moramo biti svjesni koliko je pravna regulativa koja ga uređuje kompleksna te koliko su mala izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje, posebno u odnosu na razvijene zemlje. U Bosni i Hercegovini imamo osam visokoobrazovnih institucija i sve se trude raditi najbolje što mogu. Sigurno imamo izvrsnih znanstvenika koji postižu sjajne rezultate, čiji se citati radova mjere u tisućama, ali o njima se i ne govori koliko bi trebalo, a možda se uvijek i ne potiču dovoljno. Konkretno, na Sveučilištu u Mostaru nastojimo jačati internacionalizaciju i ulažemo velike napore u digitalnu transformaciju visokog obrazovanja. Nastojimo povećati broj kolegija koji se izvode na nekom od stranih jezika, sudjelujemo u zajedničkom doktorskom studiju koji se izvodi u Austriji, provodimo zajedničke master studije, imamo partnere iz preko 45 europskih i svjetskih zemalja.
Članica smo najznačajnijih asocijacija koje okupljaju visokoobrazovne institucije. Pandemija izazvana COVID 19 primorala nas je na uvođenje IKT u svakodnevni nastavni proces. Naši studenti koriste e-indeks, a od ove godine omogućen je i e-upis budućih studenta. Ulažemo u sveučilišnu infrastrukturu i u smart campus. Osnovali smo sveučilišnu tiskaru, galeriju, SUM TV, medijski centar…koji osim za potrebe obavljanja prakse studenata pojedinih studijskih grupa, koriste i široj društvenoj zajednici.
Ove godine naše dvije mlade kolegice dobile su nagradu Rektorske konferencije Alpe-Jadran (AARC) u kategorijima diplomski rad i doktorska disertacija. Svi pobrojani i brojni drugi rezultati postali su i međunarodno vidljivi. Prema svjetskoj ljestvici World’s Universities with Real Impact, Sveučilište je zauzelo 32.mjesto u kategoriji Četvrta industrijska revolucija, a u ukupnom poretku pozicionirani smo između 101-200 mjesta. Ljestvicu predvode Harvard University, University of Oxford, University of Cambridge, Massachusetts Institute of Technology, Stanford University, Minerva University, Princeton University, velika svjetska sveučilišta sa stoljetnom tradicijom.
Tako da na Vaše pitanje o položaju visokog obrazovanja odgovorila bih „Sve je veliko ili malo ovisno od onoga s čime se poredi”. Mislim da je pred nama još mnogo posla, ali važno je da idemo naprijed.
